Sunčano inje pjesnikinje

ur. Sanja Miloloža – Sanja Bosak – Irena Pehar Miklenić

100

OBLJETNICE
sto godina od rođenja poetese Vesne Parun

Sunčano inje pjesnikinje

VESNI PARUN

trojezični zbornik pjesama / lirskih proza

+ nova priča Julijane Matanović

ur. Sanja Miloloža, Sanja Bosak, Irena Pehar Miklenić
SUNČANO INJE PJESNIKINJE
Trojezični zbornik VESNI PARUN uz 100. obljetnicu pjesnikinjina rođenja 10. travnja 2022.

URL: bit.ly/SINJEP

Društvo profesora hrvatskoga jezika
Mrežna edicija Obljetnice, knjiga šesta
Za nakladnika: Branimir Romac, mag. educ.
Glavna urednica: Sanja Miloloža, prof.
Prevoditeljice:
Sanja Bosak, prof., engleski prijevod
Irena Pehar Miklenić, prof., njemački prijevod
Recenzent:
dr. sc. Srećko Listeš, viši savjetnik za hrvatski jezik
Ilustracije:
Ana Maria Maravić, akademska kiparica
Fotografije: Mladen Vuković, Sanja Miloloža i mrežna arhiva DPHJ-a
Lektura: Sanja Bosak, prof.
Korektura, grafičko oblikovanje i mrežna prilagodba: Sanja Miloloža, prof.

ISBN 978-953-8452-11-6

DPHJ, Zagreb, rujna 2022.

Sunčano inje pjesnikinje

ur. Sanja Miloloža – Sanja Bosak – Irena Pehar Miklenić

TROJEZIČNI ZBORNIK

VESNI PARUN

uz 100. obljetnicu pjesnikinjina rođenja 10. travnja 2022.

Zagreb, rujna 2022.

Enciklopedijska natuknica o Vesni Parun

Parun, Vesna, hrvatska književnica i prevoditeljica (Zlarin, 10. IV. 1922 – Stubičke Toplice, 25. X. 2010). Studij romanistike započela na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1940., prekinula zbog II. svjetskog rata. Nakon rata upisala je studij filozofije na istom fakultetu, prekinula ga zbog bolesti 1947., od kada djeluje kao slobodna književnica. God. 1962–67. živjela je u Bugarskoj. Njezinu prvu pjesničku zbirku Zore i vihori (1947), u kojoj su mladenačka živost, ljubav i priroda suprotstavljene ratu, smrti i stradanju, tadašnja je službena socrealistička kritika proglasila apolitičnom, artistički ispraznom i dekadentnom. Ta je zbirka svojim opiranjem nasilnomu ideologiziranju poslijeratnoga pjesništva preteča poetike krugovaškoga naraštaja. Antologijskom zbirkom Crna maslina (1955) te zbirkama Ropstvo (1957), Pusti da otpočinem (1958) i Ti i nikad (1959) potvrdila se kao pjesnikinja zaokupljena ljubavlju. Ljubav i doživljaj prirode središnje su teme i zbirka Vidrama vjerna (1957), Koralj vraćen moru (1959) i Vjetar Trakije (1964), svojevrsnih himna moru. Spoznaju tragičnosti života izrazila je u zbirci Ukleti dažd (1969), punoj mračnih raspoloženja i rezignacije. U potonjim zbirkama pokazala je sklonost ironičnomu, satiričnomu i grotesknomu, upućujući na konkretnu društvenu zbilju (Apokaliptičke basne, 1976; Salto mortale, 1981; Tronožac koji hoda, 1993; Smijeh od smrti jači, 1997; Pelin basne, 1998; Đoko i Đokonda: poetsko-satirični kontrapunkt, 2002., i dr.), iako se i poslije vraćala elegijskomu, nostalgičnom i metafizičkom ozračju prijašnjih zbirki (Bubnjevi umjesto srca, 2003).

Na formalnome se planu iskazala i u slobodnome stihu i u tradicionalnim metričkim oblicima (sonetne zbirke Sto soneta, 1972; Olovni golub, 1972; Salto mortale; Suze putuju: /bolnički soneti/, 2002), a i u pjesmama u prozi (Indigo grad, 1990). Uprizorivani su joj dramski tekstovi (Marija i mornar, 1960; Magareći otok, 1979). Njezino stvaralaštvo za djecu prožeto je motivima iz biljnoga i životinjskoga svijeta te humorom (Tuga i radost šume, 1958; Zec mudronja, 1958; Patka Zlatka, 1959; Mačak Džingiskan i Miki Trasi, 1968; Miki – slavni kapetan, 1970; Igre pred oluju, 1979; Kroz prozorčić zime, 1995; Uspavanka za poljubac, 1997; Pčela, duga i mlin, 1997; Tri morske pustolovine, 2000., i dr.). Objavila je i polemičnu knjigu feljtona, basni i satira Pod muškim kišobranom (1987), meditativnu knjigu o patnji, ljubavi i pjesništvu Krv svjedoka (1988), zbirke satiričnih pošalica, epigrama i aforizama Političko Valentinovo (2000) i Grijeh smrtni: satira (2000), autobiografske zapise Noć za pakost: moj život u 40 vreća (2001). Izbor iz njezinih esejističkih tekstova objavljen je u knjizi Nedovršeni mozaik (1999). Prevodila je pjesme sa slovenskoga, bugarskoga, francuskoga i njemačkoga; osobito su cijenjeni njezini prepjevi pjesama J. W. Goethea, H. Heinea i R. M. Rilkea. Vrlo opsežan pjesnički opus V. Parun, najprevođenije hrvatske pjesnikinje, jedno je od najznačajnijih poglavlja suvremenoga hrvatskog pjesništva. Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1982.

Parun, Vesna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 3. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46830>.