Prva knjiga nove mrežne edicije DPHJ-a stRuka. Autorica: Divna Šušić, prof. Naslov: Hrvatski u zrcalu struke. Recenzirala: dr. sc. Tea-Tereza Vidović Schreiber. Uredila: Sanja Miloloža, prof. 

Divna Šušić, Hrvatski u zrcalu struke

– spoznati učenikove mogućnosti i prihvatiti nemogućnosti – podržavati djecu u pozitivnim aktivnostima – uvažavati dječje potrebe za učenjem, ali i za igrom – redovito surađivati s razrednikom, učiteljima – imati strpljenja, poštovanja prema djeci – naći vremena za razgovor – znati slušati dijete – podizati mu samopouzdanje – poticati osobnim primjerom

– razumjeti njihove probleme – učiti ih odgovornosti – ukazati na posljedice – poticati na učenje – nagraditi i najmanji uspjeh – pokazati suosjećajnost – omogućiti uvjete za rad – ne opterećivati ocjenom – uvijek iznova pokazati&nbsp;ljubav…

Provodeći radionicu, uvijek se ugodno iznenadim roditeljskom spremnošću da u njoj aktivno sudjeluju. Pored zapisa o njihovim očekivanjima, rezultat je našega rada i čitav niz spoznaja do kojih smo došli razgovorom. Roditelji su iskreno priznali kako je listu zahtjeva prema učiteljima bilo najlakše napraviti i uočili kako je ta lista dulja od ostalih. Složili su se s činjenicom da je bilo najteže odgovoriti na treće pitanje jer je jako teško biti zahtjevan prema samome sebi. Svaki od navedenih zahtjeva otvorio je mnoge dvojbe. Na razini roditeljskoga djelovanja najviše se raspravljalo o tvrdnji nekih roditelja da treba nagraditi i najmanji uspjeh djeteta u školi. Na razini učiteljeva djelovanja govorilo se o tome može li uopće učitelj uvijek biti objektivan u ocjenjivanju, treba li u svakome trenutku prekinuti poučavanje svih da bi iskazao razumijevanje za trenutni problem jednog od učenika, što to znači da bi učitelj trebao biti učenikov prijatelj i gdje povući granicu između autoriteta koji (složili smo se svi) učitelj svakako mora izgraditi i popustljivosti koju zahtijeva određena situacija u razredu…

Svakoga dana sunce zapada. Doći će Dan od kojeg će se znati: mene Više nema. Neće se ništa desiti što nije bilo Za moga vijeka: mornari će Ploviti morima, vjetrovi će hujati žalostivo U granju, savijat će se dozrelo klasje k zemlji… KAD MENE VIŠE NE BUDE

Visoka žuta žita. Rastušje i zreli klas u polju plavom, beskonačnom. Spoznaja da netko može ostati uspravan bez obzira na težinu zlatnoga ploda. A runilo se zlatno zrnje cijelo jedno stoljeće s tog rastuškog klasa. Brižno, ustrajno, strpljivo. Znao je najobičniji trenutak preobraziti u poeziju; naoko nevažnim sitnicama podariti vrijednost neponovljivoga. Nadnevci ispod njegovih pjesama ne dopuštaju da spoj trenutka, mjesta i nadahnuća ode u zaborav. On daje sebe u tim gotovo dnevničkim zapisima ne robujući okovima rime. Narativnost je samo okvir za pjesničku sliku prepunu liričnosti. Prepoznajemo u tim stihovima svoj doživljaj svijeta jer je potreba za pričom i osjetilnost u osnovi svakoga ljudskog bića. Još nam je bliža jednostavnost stila i izraza. Veličina pjesnika upravo je u tome da riječima koje su svima razumljive stvori neponovljiv i originalan stih:

DIVNA ŠUŠIĆ, prof., učiteljica izvrsna savjetnica

Divna Šušić (rođ. Drinovac), prof., voditeljica je stručnoga Aktiva jezično-umjetničkoga područja. Mentorica pri stažiranju profesorima hrvatskoga jezika, studentima 5. godine Filozofskoga fakulteta te učenicima na natjecanju. Članica Stručnoga povjerenstva Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije za utvrđivanje psihofizičkoga stanja djece. Organizatorica kulturnih priredaba povodom Mjeseca knjige i Dana hrvatskoga jezika.&nbsp;Dugogodišnja urednica školskoga lista. Članica gradskoga i županijskog Povjerenstva za provedbu smotre LiDraNo&nbsp;te županijskoga Povjerenstva za provedbu natjecanja iz hrvatskoga jezika. Suradnica udruge Benedikt na odgojno-obrazovnom području. Članica Ispitnoga povjerenstva za polaganje stručnih ispita za pripravnike. Predavačica na stručnome skupu Dani osnovne škole Splitsko-dalmatinske županije (Prema kvalitetnoj školi) te na skupu za voditelje Županijskih stručnih vijeća hrvatskoga jezika Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske, Zadarske i Dubrovačko-neretvanske županije (Kreativnost u nastavi jezičnoga izražavanja). Članica Stručne radne skupine za Eksperimentalnu provedbu vanjskoga vrednovanja učenika osnovnih škola pri Nacionalnome centru za vanjsko vrednovanje. Recenzentica didaktičko-metodičkih materijala Hrvatska krijesnica 6 i 8 te Ispita znanja iz medijske kulture. Suradnica Školskih novina – tjednika za odgoj, obrazovanje, znanost i kulturu. Članica Društva profesora hrvatskoga jezika. &nbsp;

Školski list treba biti prepoznatljiv u svojoj originalnosti, što je vrlo zahtijevan zadatak i za profesionalne novinare. Uredništvo će tragati za aktualnom viješću koja će biti kratka, jasna, precizna, istinita, pravodobna, zanimljiva. Novinar će težiti originalnosti, dosljednosti, kreativnosti, jasnoći. Poštivat će načela objektivnosti, nepristranosti, zanimljivosti. Samo takav tekst naći će put do publike, izazvati emociju i potrebu za proširivanjem spoznaja. Prikupljajući podatke, smještajući ih u tematske cjeline, istražujući,&nbsp;učenik obogaćuje svoj spoznajni i doživljajni svijet, uči se sustavnosti i preciznosti. Radeći u timu, uči se prihvaćati tuđe mišljenje i izraziti svoje. Rezultat takva opsežnoga i kontinuiranoga projekta jest kvalitetan školski list koji će zrcaliti identitet škole u kojoj je nastao, njezinu različitost i sličnost s ostalim školama, njezin prepoznatljiv duh, viziju i koncept nastave.&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Uredništvo će tragati za aktualnom viješću koja će biti kratka, jasna, precizna, istinita, pravodobna, zanimljiva. Novinar će težiti originalnosti, dosljednosti, kreativnosti, jasnoći. Poštivat će načela objektivnosti, nepristranosti, zanimljivosti. Samo takav tekst naći će put do publike, izazvati emociju i potrebu za proširivanjem spoznaja.

Pokazalo se još jednom kako je teško biti dobar učitelj jer se od njega ne očekuje da bude samo prenositelj znanja (jer živimo u vrijeme kada su različiti izvori znanja svima dostupni), nego je on prije svega organizator učenja, pedagoški voditelj, učenikov savjetnik. Dobar učitelj snaži učenikov potencijalni reaktivni sustav i urođene predispozicije za neke djelatnosti uvažavajući njegovu osobnost koja ga čini posebnom, neponovljivom osobom.

Pokazalo se još jednom kako je teško biti dobar učitelj jer se od njega ne očekuje da bude samo prenositelj znanja (jer živimo u vrijeme kada su različiti izvori znanja svima dostupni), nego je on prije svega organizator učenja, pedagoški voditelj, učenikov savjetnik. Uz stručne kompetencije svakako mora imati i vrline koje će ga učiniti učenikovim uzorom: tolerantnost, samokritičnost, odgovornost, humanost, etičnost, jednostavnost…&nbsp; Većina roditelja spomenula je da učenici jako cijene one učitelje koji se trude što objektivnije ocijeniti njihov rad, one koji ne favoriziraju određene učenike i one koji prihvaćaju njihove različitosti znajući da svaki učenik ima nekih sklonosti. Zaključili su da je dobar učitelj upravo onaj koji ne naglašava ono što učenik ne zna, nego se trudi prepoznati njegove sklonosti i usmjeriti njegov razvoj u tom pravcu.

Ni ptice, ni rumeno sunce Nek me ne bude kad usnem. Ni vjetar, ni valovi s mora Kada snu se predam Da me bude ne dam. Među dane i nedane Među ljude i neljude Ne žurim, Zato tiho neka bude. Neka me ne bude, Jer tamo gdje snivam Pejzaž je okrjepe, Sve što trebam – imam. (iz posljednje zbirke pjesama Čipke)

dr. sc. Tea-Tereza Vidović Schreiber, viši predavač s Filozofskoga fakulteta u Splitu

Stoga autorica u knjizi posebnu pozornost posvećuje važnosti njegovanja materinjega jezika unutar učestalih kulturnih, povijesnih i političkih promjena.&nbsp;U želji da se izbjegne lingvistička dezorijentiranost, autorica u drugome dijelu knjige nudi niz važnih i primjenjivih modela i regulativa u nastavnome procesu. U drugome dijelu knjige nazvanom Kroatističke staze i puti Divna Šušić kritički propitkuje i kurikul, suvremeni nastavni proces, nudi savjete u izradi školskoga lista te prikazom provedenoga projekta uz Godinu čitanja 2021. pod naslovom Razmijenimo knjigu na zabavan – ali metodički utemeljen – način rješava trajnu napetost između učiteljskih težnja da motivira učenike na čitanje i njihovih izbjegavanja istoga. &nbsp; Knjiga koja je pred nama vrijedan je doprinos struci, pa i znanosti, jer predstavlja kombinaciju empirijskih izazova, teorijskih promišljanja i praktički dobro osmišljenih rješenja s kojima se susreću&nbsp;i susretat će se novi i stari naraštaji učitelja hrvatskoga jezika.

Knjiga koja je pred nama vrijedan je doprinos struci, pa i znanosti, jer predstavlja kombinaciju empirijskih izazova, teorijskih promišljanja i praktički dobro osmišljenih rješenja s kojima se susreću&nbsp;i susretat će se novi i stari naraštaji učitelja hrvatskoga jezika.

dr. sc. Tea-Tereza Vidović Schreiber Filozofski fakultet u Splitu

Rođen je u Splitu 1962. Podrijetlom iz Zagvozda. Profesor hrvatskoga jezika i književnosti. Zvanje – profesor savjetnik. Zaposlen u Prvoj gimnaziji u Splitu. Objavljuje pjesme, crtice, kratke priče, novele, eseje, studije, reportaže, stručne članke surađujući s uglednim novinama i časopisima. Priredio je za objavljivanje više djela drugih pisaca pišući predgovore, pogovore, prikaze te lektorirajući. Proučava zavičajnu baštinu. Jedan je od boljih poznavatelja književnoga djela Ivana Raosa o čemu je objavio više studija. Bio je među osnivačima i urednicima župnoga lista Zagvozd.&nbsp;Zastupljen je u više zbornika i antologija. Za kratke priče dobivao je priznanja i nagrade. Važnija djela: Lišnjak, pjesme i crtice, Imotska krajina, Imotski, 1998. Imotska nova lirika, antologija, (s Mladenom Vukovićem), HKD Napredak, Split; Matica hrvatska, Imotski, 2001. Plitvina, pjesme, HKD Napredak, Split, 2004. Naš Zagvozd – nekad i sad, uvodni tekst u monografiji Glumci u Zagvozdu, Školska knjiga, Zagreb, 2008. Pjesnici hrvatski, antologija, audio CD, (pjesme odabrao i govori autor), Naklada Protuđer, Split, 2013. Versi hrvatski, zbirka pjesama, Alfa, Zagreb, 2014.&nbsp;

Većina proučavatelja Pupačićeva stvaralaštva tvrdi da je njegova poezija postigla najveće poetske dosege u prvoj, zavičajnoj fazi stvaranja. Drugu fazu nazivaju vremenom traženja, oslanjanja na europske uzore. Tada njegova poetska riječ luta između tradicionalnog i modernog izraza u nastojanju da pronađe jedinstvo između svoje poetske vokacije i novijih strujanja u književnosti. Po mnogima, pjesme nastale u tom razdoblju nemaju potpunu puninu izraza. Posljednjih godina svoga života piše pjesme u kojima je najavio povratak iskonskom sebi, ali obogaćenom spoznajama o životu, poeziji, umjetnosti uopće. Iznenadna smrt prekinula je tu njegovu stvaralačku nit, a iščitavajući njegovu poeziju pomažemo da ona nastavi svoje tkanje.&nbsp;&nbsp;&nbsp; Pupačićeva pisana riječ živi zahvaljujući čitateljima, proučavateljima, predavačima koji njegove stihove nastoje približiti novim naraštajima, uglavnom nesklonimpoetskom izričaju. Razloga za zadovoljstvo ima jer je pjesnik zastupljen u osnovnoškolskim i srednjoškolskim udžbenicima i programima, mnogi njegove stihove recitiraju i citiraju u prigodnim situacijama što možemo pripisati njihovoj jednostavnosti i izvornosti. Nema, međutim, razloga za zadovoljstvo kada je riječ o valorizaciji pjesnikova stvaralaštva danas. Naime, velika većina kritičkih promišljanja o Pupačićevoj poeziji nastala je za vrijeme njegova života ili iz pera njegovih suvremenika: Antuna Šoljana, Nikole Milićevića, Nedjeljka Mihanovića. U današnjem trenutku treba razvijati potrebu za studioznijim bavljenjem Pupačićevim pjesničkim opusom i uvjerenje da bi noviji naraštaji književnih kritičara u njegovoj poeziji mogli otkriti nove, skrivene dimenzije koje bi dokazale da Pupačićevo pjesničko stvaranje spada u sam vrh hrvatske književnosti.&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Službeni poster manifestacije Noć knjige 2022. uz Svjetski dan knjige i Dan hrvatske knjige / Učenici Osnovne škole MEJAŠI, Split, uključuju se u manifestaciju DAN HRVATSKE KNJIGE mjesečnim projektom Divne Šušić, prof., učiteljice izvrsne savjetnice, pod naslovom RAZMIJENIMO KNJIGU

Antun Gustav Matoš Josip Pupačić Šime Vučetić Dragutin Tadijanović Vesna Parun Marela Marija Mimica

Sve su to prednosti izvannastavnih aktivnosti u odnosu na redovitu nastavu gdje je teže ostvariti te ciljeve zbog planom i programom čvrsto određenih sadržaja te sustava ocjenjivanja koji ograničava spontanost i opuštenost. Primarna zadaća rada u novinarskoj skupini nije pripremiti niti prepoznati budućega novinara koliko je to potreba za uključivanjem što većega broja učenika u čitavu lepezu različitih aktivnosti: kreativno pisanje, grafičko uređenje, fotografija, dizajn, lektorski i korektorski poslovi, tiskanje… Odgojna funkcija je učenikovo zadovoljstvo rezultatima svoga rada pri čemu je sloboda stvaranja i ustrajnost u izravnoj vezi s kakvoćom i originalnošću uratka. Učenik pritom kvalitetno provodi svoje slobodno vrijeme razvijajući komunikacijske i socijalne vještine. S obzirom na čitav niz vrlo važnih postignuća u radu s članovima novinarske skupine, potrebno je promišljati kako osnažiti taj oblik stvaralaštva. Jedan od načina je iznaći mehanizme kako rad u skupini učiniti kontinuiranim tijekom cijele školske godine što znači ne intenzivirati poslove samo za potrebe sudjelovanja na LiDraNu nego, primjerice, voditi web-stranicu škole ili uključivati se u aktivnosti iz svoga djelokruga u široj društvenoj zajednici. Naravno, za to je potrebna stručna i financijska potpora učiteljima koji su ionako preopterećeni. Nitko ih, naime, nije pripremio za izvođenje izvannastavnih aktivnosti iz jednostavnoga razloga što na hrvatskim studijima gotovo da i nema kolegija koji ih tomu poučavaju. Stoga je nužno na fakultete koji pripremaju učitelje Hrvatskoga jezika uvesti kolegije koji bi kvalitetno osposobili buduće voditelje izvannastavnih aktivnosti. Tako bi se uspostavila nužna poveznica između različitih razina obrazovanja. Dodatna znanja, prateći suvremena dostignuća, stjecali bi na stručnim osposobljavanjima Agencije za odgoj i obrazovanje. Porasla bi kakvoća rada, povećalo se zanimanje učenika za ponuđene sadržaje, osnažila njihova kreativnost i sloboda izražavanja. Rezultat takvoga nastojanja je stvaralački aktivan pojedinac koji, radeći u skupini, doprinosi boljitku. Je li netko pripremajući reformu obrazovanja razmišljao o tome?!

Promjene koje su od ove školske godine uvedene u 74 hrvatske škole otvaraju čitav niz pitanja o njihovoj provedbi u svim školama Republike Hrvatske od sljedeće školske godine. Prva je dvojba terminološke prirode jer je sporno može li se eksperimentalna provedba Škole za život nazvati obrazovnom reformom, cjelovitom kurikularnom reformom ili kako drukčije. Hoće li tisuće učitelja koji su ovoga ljeta zdušno krenuli u edukaciju uspješno odgovoriti novim zahtjevima koji se pred njih stavljaju? Hoće li još veći broj onih koji bi od sljedeće školske godine trebali krenuti s novim oblicima rada, moći postići pozitivan pomak učeći u online okruženju za koje još uvijek ne znamo kakve ima učinke? Naglasak eksperimentalnoga programa jest na kreativnosti i razvoju kritičkoga mišljenja, ali brine nedostatak konkretnih nastavnih sadržaja koji su osnova obrazovnih ishoda jer se kritičko mišljenje ne može razvijati bez usvojenoga znanja. Prevelika sloboda u izboru nastavnih sadržaja zapravo je teret jer da bi samostalno birao i kreirao, učitelj mora biti temeljito stručno osposobljen. Individualne razlike među učiteljima i sloboda pri izboru sadržaja otvara mogućnost neobjektivnoga ocjenjivanja. Postavlja se pitanje jesu li učenici Škole za život privilegirani ili zakinuti za redovite oblike rada. Jesu li njihove ocjene, s obzirom na opisno praćenje i ocjenjivanje, usporedive s onima izvan eksperimenta? Kako ujednačiti znanja i sposobnosti i jednih i drugih jer će na kraju svi polagati istu državnu maturu? Učitelji očekuju precizne mehanizme praćenja primjene eksperimentalnoga programa. Nužno je vanjsko vrjednovanje koje će dati odgovore na pitanja što je primjenjivo i sljedeće školske godine, a što treba mijenjati. Ako takva praćenja izostanu, onda se otvara prostor različitim tumačenjima uspješnosti programa; od onih koji će Školu za život nazvati revolucijom, do onih koji će je proglasiti potpunim promašajem.

Školski list – zrcalo identiteta škole

Prepoznatljiv u svojoj originalnosti

Uloga podlistka je odvajanje od glavnoga sadržaja lista, po tematskome ili sadržajnome kriteriju. On je često literarno-likovni koncept u kojemu se objavljuju najbolji učenički radovi.&nbsp;On je novina u novinama i&nbsp;može se tretirati kao odvojeni dio. Moraju biti dokumentarne i informativne, za razliku od druge kategorije umjetničkih koje onda idu u podlistak koji je tome namijenjen. Njihova uloga je ILUSTRATIVNA, prate tekst, pojašnjavaju ga i doprinose njegovoj zanimljivosti.&nbsp;Trebaju biti potpisane. Ne treba ih gomilati i grafički usitnjavati; bolje se odlučiti za jednu ili dvije kvalitetne pazeći na rezoluciju, usklađenu veličinu jer veličina fotografija sugerira važnost osoba na njoj.&nbsp;Svakako treba paziti na originalnost te ne rabiti fotografije s interneta.&nbsp; Likovna tehnika koja je hvale vrijedna, ali ako se odlučimo objaviti strip u listu, onda izaberimo domišljat, kreativan i likovno kvalitetan uradak. Stripom i karikaturom možemo komentirati ozbiljne teme, a ostati na razini ležernosti. Ipak, u cjelovitosti lista, nad slikovnim dijelom svakako mora dominirati tekst. &nbsp; Uredništvo koje uspije motivirati i angažirati one koji znaju napisati dobar novinski tekst, može računati na uspjeh lista koji priprema. Umijeće je uvrstiti što više novinskih vrsta (vijest, izvješće, reportaža, intervju, prikaz, osvrt, komentar…), a da tako različiti tekstovi prikažu cjelovitost života u školi ne podliježući utjecaju modernih časopisa za mlade.

Projekt sam provela s učenicima predmetne nastave. Odaziv je bio daleko veći od mojih očekivanja. Zanimljivo je da su se neki razredni odjeli stopostotno uključili u projekt, ali postoje i oni kod kojih je zanimanje potpuno izostalo. U ovu statističku analizu uključeni su samo oni razredni odjeli koji su sudjelovali u projektu. Prvoga tjedna provedbe učenici su donijeli čak 124 knjige. Postotak uključenosti iznosio je visokih&nbsp;32 %, a snižavao se s porastom dobi učenika. Najveću uključenost pokazali su učenici petih razreda (52 %), potom šestih (25 %), sedmih (13 %), a najmanju uključenost (10 %) ostvarili su učenici završnih razreda. Drugi tjedan provedbe projekta bio je posebno zanimljiv. Svi koji su se odazvali, iskazali su želju uključiti se u pripremne aktivnosti oko izvlačenja. Osnovali smo povjerenstvo koje su činili predstavnici razrednih odjela. Oni su osmislili način označavanja knjiga, proces izvlačenja brojeva, izgled kutije u koju smo knjige pohranili, a koju su oslikali Marita Mlinar i Jure Vrdoljak, učenici sedmoga razreda. Članovi povjerenstva taj su dio aktivnosti proveli bez ikakvih mojih sugestija. Čak su i predvidjeli mogućnost da učenik izvuče broj kojim je označena knjiga koju je on sam donio (što se na kraju i dogodilo!).

NASTANAK ŠKOLSKOGA LISTA, UPUTE I SAVJETI

ŠKOLSKI LIST – ZRCALO IDENTITETA ŠKOLE

Broj sudionika okrugloga stola, kao i mnoštvo pitanja upućenih Povjerenstvu županijske razine LiDraNa, ukazuje na veliko zanimanje učenika i učitelja za kvalitetu svoga školskoga lista. Ovaj tekst rezultat je ideje voditelja novinarskih skupina da se pisano uobliče preporuke, savjeti i&nbsp;komentari članova Povjerenstva.&nbsp;

Povjerenstvo za školske listove u sastavu: Ilija Protuđer, Divna Šušić, Sela Tecilazić i Jadranka Miliša Stančin imalo je zadatak iščitati i preporučiti za državno natjecanje školske listove koji su ove godine stigli na županijsku razinu natjecanja LiDraNo. Znajući iz osobnoga iskustva koliko je objava školskoga lista složen i&nbsp;višeslojan&nbsp;&nbsp;zadatak, članovi Povjerenstva usuglasili su sadržaje svoga izlaganja. Sela Tecilazić pripremila je prezentaciju s naslovnicama svih listova i karakterističnim stranicama te sa stručnoga stajališta govorila o grafičkoj opremi. Ilija Protuđer ukazao je na potrebu dodatnoga napora oko čistoće jezika i stila ukazujući na najčešće pogrješke. Jadranka Miliša Stančin podijelila je mnoštvo savjeta vezanih uz koncepciju lista, tematske cjeline, grafička rješenja… rabeći bogato iskustvo urednika školskoga lista. Divna Šušić pripremila je cjelovit prikaz najboljih rješenja unutar ovogodišnjih listova, ali i ukazala&nbsp;na najčešće pogrješke te govorila o proceduralnim koracima prema državnoj smotri. Učenici i učitelji pokazali su iznimno zanimanje za sadržaje izlaganja tako da je predloženo da se pisano uobliče preporuke, savjeti i komentari izrečeni na okruglome stolu.&nbsp; &nbsp;

TEME I&nbsp;IDENTITET LISTA

Potraga za zanimljivim temama najteži je dio posla. Teme su vezane za nastavne ili izvannastavne sadržaje i aktivnosti škole, ali i za specifičnu CILJANU SKUPINU kojoj se listom obraćamo. To su, uz učenike i učitelje, i roditelji te svi oni koji su zainteresirani za školu. Od činjenice je li list namijenjen učenicima osnovnih ili srednjih škola ovise i grafička i sadržajna rješenja. Dvije skupine učenika unutar osnovnih škola (razredna i predmetna nastava) također su međusobno različite po dobi i interesima te je poželjno koncepcijski odvojiti&nbsp;dijelove školskoga lista&nbsp;u rubrike i raslojenim sadržajima, a povezati zajedničkom idejom škole.&nbsp;U tom pogledu podlistci su jako korisni. Mogu biti dobro upotrijebljeni&nbsp;za likovne i literarne radove, pa čak i eventualnu predstavku određenih&nbsp;zanimljivih školskih skupina, projekata ili razrednih odjela. Likovno-grafički identitet lista veseliji&nbsp;je i šareniji, a teme ležernije. Ipak, u brojnim grafičkim izražajnim mogućnostima treba biti umjeren i zadržati preglednost lista, što će pomoći&nbsp;usmjeravanju na sadržaj. Treba biti pažljiv s pretjeranom uporabom različitih fontova, boja i ilustracija. Srednje su škole rasadnici kreativnih ideja jer su učenici stariji i zreliji. Različiti obrazovni profili (gimnazije, strukovne škole, učenički domovi, privatne škole) trebaju odražavati specifičnosti svoga usmjerenja kroz sadržaje, ali i likovno-grafičko uređenje lista. Na tim različitostima treba kreativno raditi jer one pomažu u stvaranju identiteta. U različitim područjima interesa (projektima, natjecanjima, izložbama) u središte uvijek treba staviti pojedinca i njegove zasluge ili utjecaj na procese rada u nastavi. U školskom se listu ne bavi 'visokom politikom', tek njezinim dodirnim temama koje eventualno dotiču školu. Naravno da su u vrijeme uvođenja državne mature u srednje škole mnogi školski listovi pisali o tome, ali tu valja imati mjeru. Drukčiji oblik predstavljanja identiteta škole jest školski web. Na njemu se informacije izmjenjuju brže, sadržajnije su i bogatije (videoprilozi), a komunikacija je&nbsp;ležernija i otvorenija (upiti, predbilježbe i forumi). &nbsp;

3 Nikola Milićević: Križ patnje i kamen vjere, Izabrana djela Nikole Milićevića i Josipa Pupačića, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 156., NZMH, Zagreb, 1982., str. 213.&nbsp;

U zadnjoj fazi stvaranja više ne idealizira svijet djetinjstva, ali se i ne utapa u beznađu. Našao je ravnotežu između onoga kakav svijet želi i onoga što svijet jest. Čovjek je razapet između svjetlosti i tame, vjere u bolji život i beznađa koje mu se često nameće kao neminovnost. Pjesnik koji je krenuo u tajnu poezije sa slikama svog djetinjstva, obitelji, zavičajnog krajolika, pučke predaje, s dozrijevanjem samo je proširio i učvrstio taj vidokrug, dao mu je šire, jasnije i dublje značenje..., kaže njegov prijatelj i suvremenik Nikola Milićević.3 Biblijska simbolika križa utkana je u Pupačićeve stihove kao i u njegov život. Križ koji je nosila njegova obitelj teško je breme, pogotovo na plećima najmlađega sina. Ali on ima drvo jablana da ga ponese u visine kada je najteže. Razapete majčine ruke (na molitvu ili zagrljaj, svejedno!) njegov su putokaz. Suze Majke Margarite poveznica su s iskonom – narodnom predajom, ali i bugaršticama, pjesmama u kojima se izmjenjuju izrazito dugi i kratki stihovi; forma je to imanentna samo hrvatskoj tradiciji. Najsnažnija je, ipak, simbolika križa iz naslovne pjesme&nbsp;Pupačićeve posthumne zbirke Moj križ svejedno gori. Mnogi u&nbsp;njoj vide predosjećaj smrti, a križ kao metaforu patnje. Ali, križ je i simbol spasenja, života. Zar se to ne da iščitati iz jednoga od zadnjih stihova njegove naslovne pjesme koji kaže Nosim ga (križ!), slomljen ma svečan?

Slikovitost, traženje smisla, metaforičnost izraza, slobodan stih, dijalektičnost, sve su to prepoznatljive značajke njegovoga pjesništva. Tematsku osnovu svoje poezije ponekad pronalazi i u usmenoj predaji rabeći legende, mitove ili povijesne događaje kao poetsku podlogu. Tada njegove pjesme dobivaju elemente dramatičnosti što nam otkriva još jednu stranu Vučetićeve osobnosti – sklonost dramskoj umjetnosti. 

Slikovitost, traženje smisla, metaforičnost izraza, slobodan stih, dijalektičnost, sve su to prepoznatljive značajke njegovoga pjesništva. Tematsku osnovu svoje poezije ponekad pronalazi i u usmenoj predaji rabeći legende, mitove ili povijesne događaje kao poetsku podlogu. Tada njegove pjesme dobivaju elemente dramatičnosti što nam otkriva još jednu stranu Vučetićeve osobnosti – sklonost dramskoj umjetnosti (bio je dramaturg u splitskome Hrvatskom narodnom kazalištu, uređivao KAZALIŠTE, list za scensku kulturu, pisao kazališne kritike). Sklonost još jednoj od umjetnosti, likovnoj, pokazao je pišući studije, eseje i kritike o Ivanu Generaliću, Edi Murtiću, Ljubi Babiću. Eseji o književnosti i hrvatskim književnicima vrijedan su dio njegova stvaralaštva (IZMEĐU DOGME I APSURDA, ČOVJEK U RAZVALINI). Objavio je mnoge kritike, rasprave i monografije o značajnim imenima hrvatske književnosti: Matošu, Vidriću, Krleži, Nazoru, Ujeviću te sastavljao zbornike i antologije.

Rođena u Livnu 19. kolovoza 1961. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnome Livnu, zvanje profesora hrvatskoga jezika i književnosti stekla 1985. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru, a iskustvo rada u nastavi u Kaštelima, Supetru na Braču i Splitu. Od 1999. radi u OŠ Mejaši, Split. Profesor mentor postaje 2006., zvanje savjetnika dobiva 2011. godine te obnavlja 2016., a napredak u zvanje izvrsnoga savjetnika ostvaruje 2021. Lektorica je niza stručnih i beletrističkih izdanja, autorica tekstova o književnosti i književnicima, članaka&nbsp;s pedagoškim i didaktičkim temama, predgovora/pogovora proznim i poetskim izdanjima knjiga, udžbeničkih recenzija te novinskih vijesti iz odgojno-obrazovnoga, ali i drugih područja...&nbsp;

Dio se redakcije prema svojim sklonostima opredjeljuje za rad na školskome webu. Ne treba zanemariti ni REKLAMNU ulogu tiskanoga ili digitalnoga školskog lista jer su oni vrlo često otvoren prozor prema budućim učenicima. &nbsp;

GRAFIKA I IDENTITET LISTA

Jedno bez drugoga ne ide! Odgovorno UREDNIŠTVO&nbsp;zna koliko je važan izgled školskoga lista te pronalazi nekoga tko preuzima ulogu GRAFIČKOGA UREDNIKA koji će&nbsp;sadržaje svrstati u rubrike, a potom primjerenim grafičkim rješenjima odijeliti u zasebne tematske cjeline. Dobro složeni&nbsp;i rubricirani tekstovi dobivaju na punini svoga značaja ako su ispisani dobrim i jasnim fontom, ako su složeni na primjeren način, u stupcima koji omogućuju lakše i brže čitanje. Fotografije su određene veličinom i brojem, potpisane i dokumentarne. Grafički urednik&nbsp;stvara VIZUALNI IDENTITET, pretpostavlja buduće stranice, naslovnice, duplerice, mjesto i način postavljanja fotografija, naslova, podnaslova… do rubrika i feljtona. Veličina stranice nije određena, ali najveći broj školskih listova tiskan je u A4 formatu. Treba pripaziti i na veličinu rubnica, bijelih dijelova stranice uz rub papira, veličinu slova gdje veći font znači važniji sadržaj, veći prored koji omogućava lakše čitanje. Lakšem čitanju doprinosi i poravnavanje teksta ulijevo, kao i manje različitih&nbsp;vrsta slova. Otežava ga, pak, podloga teksta koja svojim šarenilom i intenzitetom boje može zasjeniti napisano.&nbsp;&nbsp; Posao grafičke opreme lista vrlo je značajan jer pomaže u kasnijem radu, smanjuje mogućnost likovno-grafičkog nesklada te pomaže lakšem i ugodnijem čitanju i primanju tekstualnoga sadržaja. Jednom osmišljen vizualni identitet lista i njegov koncept više se ne mijenja! &nbsp;

Dobar primjer originalnoga izbora imena imaju sljedeći školski listovi u Splitsko-dalmatinskoj županiji: TREMA – TREća MAtematička gimnazija DRUGAčiji – II. gimnazija SvjetoNAZOR – Gimnazija Vladimir Nazor SLOG – Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju – riječ označava svaku vrstu vezivanja i slaganja u grafici, graditeljstvu, morfologiji…, ali i među ljudima. Ispod logotipa treba pisati: IME ŠKOLE, MJESEC i GODINA IZDANJA te REDNI BROJ LISTA. Preporučuje se na naslovnicu staviti nekoliko istaknutih NAJAVA IZ SADRŽAJA; u gornji lijevi kut pisati najvažnije. Sve treba biti složeno skladno, čitljivo i vizualno zanimljivo. Svakako pripaziti na usklađenost tekstova s pravopisnom normom hrvatskoga jezika. POSLJEDNJA STRANICA može biti povezana s naslovnicom ili likovno-grafički tretirana kao odvojena, ali u oblikovanju treba&nbsp;biti svjestan činjenice da je list trodimenzionalan proizvod&nbsp;i da je u rukama, pri listanju i čitanju, on jedinstven proizvod. Članak u kome se navode svi sudionici u stvaranju lista po rangu i funkciji: glavni urednik, uredništvo, grafički urednik, novinarska grupa, tiskara, broj otisnutih primjeraka… SADRŽAJ Strukturirano, pregledno i precizno nabrojiti sadržaje s označenim brojem stranice. UVODNIK Riječ urednika / uredništva /ravnatelja. Ukoliko je potrebno, možemo se na ovome mjestu obratiti čitateljima, izreći komentar, spomenuti nešto važno, najaviti temu broja… DUPLERICA Grafičku vrijednost i&nbsp;mogućnosti ove stranice treba iskoristiti. Tu mogu biti velike fotografije učenika ili važnih događanja tijekom školske godine.

OPREMA NOVINSKOGA ČLANKA&nbsp;

STRUKTURA I KONCEPT LISTA

NASLOVNICA I POSLJEDNJA STRANICA

Sadržaje čitamo u formi NOVINSKOGA ČLANKA koji se odlikuje novinarskim stilom pisanja. Vijesti su jasne i potkrijepljene FOTOGRAFIJAMA koje su izvor dodatnih informacija. One trebaju biti opisane (mjesto, ime ljudi…) i u službi teksta koji je složen na prepoznatljiv način u stupce radi lakše čitljivosti i mogućnosti&nbsp;prilagođavanja veličini stranice. Jednom odabran FONT i njegova veličina&nbsp;ne mijenja se&nbsp;često i bez potrebe. NASLOVI, PODNASLOVI i NADNASLOVI dio su opreme novinarskoga članka te njihove veličine moraju biti usklađene i dosljedno primjenjivane. &nbsp; List kao grafički proizvod ima svoja standardna pravila i treba ih poštivati. Započinje NASLOVNICOM&nbsp;koja nosi podatke kao izlog o trgovini, kako s vanjske tako i s unutarnje strane na kojoj je smješten Impressum.&nbsp;Potpuno je razumljivo da su važniji&nbsp;sadržaji&nbsp;složeni&nbsp;u RUBRIKE&nbsp;na prvim stranicama&nbsp;lista te da prema kraju idu manje važni sadržaji.&nbsp;List završava zabavnim ili neobveznim sadržajima, s mogućnošću isticanja na DUPLERICI ili ZADNJOJ stranici koje se međusobno prožimaju bojom, tekstom ili bilo kojom drugom poveznicom. U KONCEPT&nbsp;lista može biti dodan PODLISTAK, KALENDAR ili POSTER. Poneki školski listovi imaju stalne TEME BROJA ili FELJTONE. Treba predvidjeti njihovo grafičko mjesto u listu, kao i način kojim će se izdvojiti iz ostaloga sadržaja. &nbsp; Naslovnica treba biti zanimljiva i inspirativna, mamiti nas da zavirimo unutra. Moramo u njezinu&nbsp;dizajnu vidjeti najavu sadržaja. Izabrati odgovarajuću i kvalitetnu fotografiju, učenički uradak ili motiv iz škole koji&nbsp;svojom asocijativnošću ili kvalitetom zaslužuje biti istaknut na naslovnici. Naslovnica obvezno sadrži LOGOTIP školskoga lista, skladno oblikovan i prepoznatljiv koji se jednom odabran&nbsp;ne mijenja. U njegovu imenu zrcali se identitet škole, te mu treba posvetiti pozornost pri oblikovanju jer osim na školskome listu, on može biti iskorišten u mnoge druge svrhe. Njegov položaj na naslovnici može mijenjati mjesto, u skladu s dizajnom.

Razmišljanja uz početak školske godine PROJEKT Razmijenimo knjigu Novinarsko stvaralaštvo Nastanak školskog lista, upute i savjeti Hrvatski jezik u EU Reforma je u nama Samovrjednovanje Radionica za roditelje

Dobro vođeni učenici znaju da imaju svoja prava, ali i odgovornosti. Ravnoteža između argumentiranoga zauzimanja za sebe i spremnost prihvaćanja i pomaganja drugima uvijek ima pozitivne učinke. U situacijama kada se ova ravnoteža ne uspostavi, kada učenici reagiraju agresijom ili povlačenjem, učitelj ih treba osloboditi osjećaja manje vrijednosti koji je najčešći uzrok takvih reakcija. Pohvala snažno utječe na podizanje samopouzdanja tako da se učenik osjeća korisnim. Kritika također može pomoći, ali mora biti izrečena tako da kod učenika ne izazove pobunu, nego ojača potrebu za promjenom, motivira ga za rad i pozitivan odnos prema drugima. Naravno, to su složeni procesi koji traže integrirani multidisciplinarni pristup jer učitelj teško može sam udovoljiti svim zahtjevima. RODITELJ Roditelji su danas aktivni sudionici zbivanja u procesu učenja svoga djeteta. Njihova se uloga znatno promijenila u odnosu na prošla vremena kada su bili samo promatrači tih procesa. Znatno obrazovaniji, u prigodi su svojoj djeci ponuditi dodatne informacije i znanja, utjecati na razvoj njihovih sposobnosti i vještina. Sudjelovanje u radu škole kroz Vijeća roditelja, radionice ili stručna predavanja (u ulozi slušatelja, ali i predavača) otvara čitav niz mogućnosti za unapređenje rada škole. Uspjeh škole svakako ovisi i o kakvoći suradnje s roditeljima. Suradnja koja se zasniva na uzajamnom uvažavanju i&nbsp;kvalitetnoj argumentiranoj kritici urodit će dobrim rezultatima. Roditelji ne bi trebali biti prezahtjevni, ni prema djeci ni prema učiteljima. Dobro je uočiti propuste i ukazati na njih, ali nije dobro težiti perfekcionizmu ne uzimajući u obzir sve čimbenike koji su doveli do eventualnih propusta u radu škole ili učeničkoga&nbsp;neuspjeha. Odgovoran roditelj zna da su učenici i učitelji uvijek na istoj strani, da imaju isti cilj – obrazovanje i odgoj cjelovite osobe koja će se znati nositi sa zadaćama koje suvremeno društvo pred nju postavlja.&nbsp;

Kvalitetna reforma zahtijeva studioznu raščlambu nedostataka odgojno-obrazovnog procesa, izradbu kvalitetnih modela popravka uočenih propusta, precizno razrađen kurikul koji će poslije eksperimentalne primjene moći biti dorađen… Priprema i provedba svih tih složenih radnja dugotrajan je proces, a promjene u društvu nagle su i dinamične.

Da bi se postigao napredak u bilo kojem segmentu ljudskoga djelovanja, potrebna je usuglašenost svih sudionika procesa. Konsenzus oko odgojno-obrazovne problematike podrazumijeva prihvaćanje i nadogradnju postojećih pozitivnih iskustava, postupne promjene koje ne potiru prethodna postignuća. Naša odgojno-obrazovna praksa često nije u skladu s tim načelima. Različita stajališta ogledaju se i u dvojbi treba li reforma primarno uvažavati i razvijati učeničke sklonosti i sposobnosti ili naglasak treba biti na potrebama tržišta koje mlade ljude postavlja u poziciju proizvođača kapitala. Dvojben je i dosadašnji sustav upisa u višu razinu školovanja. Njegova utemeljenost isključivo na ocjenjivanju obezvrjeđuje učenje za osobni razvoj, a nagrađuje učenje za ocjenu. Dokle god su ocjene osnovni kriterij upisa, događat će se apsurdna situacija u kojoj i roditelji i učenici teže višim ocjenama, a ne višim razinama znanja. Zar nije apsurd da su oni koji prepisuju na ispitu ili se koriste „šalabahterom“ prihvaćeni u razredu kao uzori? A što tek reći na kupovinu herbarija preko društvenih mreža ili o oglasu na vratima škole (?!) kojim se nudi usluga pisanja maturalnoga rada? Društvo u kojemu su moguće takve situacije mora dugo raditi na podizanju digniteta škole kao mjesta gdje će odgovoran odnos prema radu biti osnovnim kriterijem uspjeha.

Stvoriti jednake uvjete rada za sve učenike nije realno očekivati. Ako i uspijemo postići kadrovsku i stručnu pokrivenost, teško da će se ikada moći postići materijalna ujednačenost. Trošenje novca na opremanje samo onih škola koje su u eksperimentu, bez obzira na njihove stvarne potrebe, sigurno ne doprinosi tomu. Tješi činjenica da kakvoća odgoja i obrazovanja najvećim dijelom ne ovisi o opremljenosti učionica nego o osposobljenosti učitelja. Ništa do sada nije toliko podijelilo učitelje kao pitanje koliko učestalost primjene digitalnih tehnologija u odgojno-obrazovnom procesu utječe na rezultate rada. Zagovornici digitalizacije ističu nužnost uključivanja u svjetske trendove, primjerenost takvih oblika nastave novim naraštajima učenika koji su često obučeniji u njihovoj primjeni od roditelja ili učitelja. Uporaba digitalnih udžbenika svakako bi smanjila težinu učeničke torbe. Oni koji u čestoj uporabi digitalnih tehnologija ne vide pozitivan pomak, tvrde da temelj odgoja treba biti upoznavanje i spoznavanje stvarnoga, a ne virtualnoga svijeta. Didaktički materijali moraju imati opipljiv oblik i volumen. Tvrde da informatizacija generira zapostavljanje društvenih i odgojnih nastavnih predmeta. Interaktivne ploče ili prezentacije nude predavački oblik nastave što sputava kritičko mišljenje i učeničku kreativnost. Ne postoji istraživanje koje bi pokazalo da više digitalizacije u nastavi jamči i bolje rezultate ni da je e-nastava bolja od tradicionalnih oblika rada. Svi se učitelji, vjerujem, slažu da nam je informatizacija potrebna, ali samo onda kada je u službi stvaranja pedagoških vrijednosti.

Potpisnica ovih redova nije dočekala razgovor s Vesnom Parun koji se trebao dogoditi u organizaciji Grada Splita, a kao nagrada učenicima i mentorima koji su na Lidranu, u konkurenciji literarnih radova, bili najbolji.

Pjesnikinja je, međutim, odlučila počinuti u Dalmaciji, na otoku Šolti, tamo gdje su njezini korijeni, tamo gdje je s mirisima jutra upijala ljubav. I u smrti ostala je dosljedna sebi. Nije izabrala Aleju velikana, nego se smirila u mjestu gdje se još u djetinjstvu skrivala pred nedaćama života. Zemlja rodnoga otoka njezine majke prihvatila ju je toplinom koja joj je za života toliko nedostajala.

1. HEKMAN, Jelena: Vječni plamen Pupačićeva križa, Zagreb: Ex libris d.o.o., 2005. 2. MATIJAŠEVIĆ, Ante: Između idile i križa, Zagreb: Mozaik knjiga, 1998. 3. MILIĆEVIĆ, Nikola: Križ patnje i kamen vjere, Sabrane pjesme, Zagreb: Naprijed, 1978. 4. MILIĆEVIĆ, Nikola: PUPAČIĆ, Josip: Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1982. 5. PUPAČIĆ, Josip: Pjesme, ogledi i zapisi, priredio Nedjeljko Mihanović, Zagreb: Matica hrvatska, 2018. 6. PUPAČIĆ, Josip: Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. 7. ŽUPAN, Ivica: Moderni pjesnik iskona, časopis Vijenac, br. 451., 16. lipnja 2011., Matica hrvatska, Zagreb

Pozitivno rješenje toga zahtjeva iz 2008. godine dokaz je prihvaćanja hrvatskoga jezika u bibliografskoj i terminološkoj primjeni, ali i njegovo priznanje kao bitnoga čimbenika nacionalne i kulturne prepoznatljivosti u europskim okvirima. Društvo profesora hrvatskoga jezika (DPHJ) nizom aktivnosti također skrbi o dostojanstvu i položaju hrvatskoga jezika. Svrha je Društva promicanje općih i posebnih zadaća interesa hrvatskoga jezika kao nacionalnoga i službenog jezika struke, nastavnoga predmeta i znanosti. Brojni članovi društva znaju da su nova jezična znanja i spoznaje također nužan element borbe za očuvanje jezika. Razvijaju svijest o važnosti znanja i primjeni hrvatskoga jezika kao općega kulturnog dobra te poštovanje prema jeziku hrvatskoga naroda, njegovoj književnosti i kulturi. Pridonose čistoći jezika, nastoje smanjiti utjecaj stranih jezika; na razini riječi, ali prije svega na tvorbenoj, slovničkoj razini. Uče naše (facebook) naraštaje upoznavati i primjenjivati jezične standarde koji su ozbiljno ugroženi pred suvremenim oblicima komunikacije. Stoljeća ustrajne borbe naših predaka za hrvatski jezik sve nas obvezuje na nastavak te borbe. Neka nam dodatni motiv bude i nedavno arheološko otkriće u okolici Dubrovnika s natpisom koji je, pretpostavlja se, stariji i od Bašćanske ploče. Predstoje nam, dakle, i dalje "hrvanja hrvatskoga" (Stjepan Babić). U trenutku kada je ulazak Hrvatske u EU samo pitanje vremena, moramo se intenzivnije boriti za položaj hrvatskoga jezika u toj europskoj zajednici naroda i jezika, gdje po svim kulturološkim i civilizacijskim dosezima odavno i pripada. Prve korake smo već učinili. Postojanje službenoga nacionalnog jezika jedan je od njih.

Na putu međunarodnoga priznanja našega jezika veliki korak naprijed učinila je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Hrvatski zavod za normu zahtjevom da se uvede oznaka hrv kao službeni kod unutar međunarodnoga sustava kratica. Pozitivno rješenje toga zahtjeva iz 2008. godine dokaz je prihvaćanja hrvatskoga jezika u bibliografskoj i terminološkoj primjeni, ali i njegovo priznanje kao bitnoga čimbenika nacionalne i kulturne prepoznatljivosti u europskim okvirima.

On snaži učenikov potencijalni reaktivni sustav i urođene predispozicije za neke djelatnosti uvažavajući njegovu osobnost koja ga čini posebnom, neponovljivom osobom. Pozitivni rezultati takva rada s roditeljima višestruki su. Raduje zanos s kojim roditelji pristupaju zadatcima stvarajući tako i ugodno komunikacijsko ozračje koje je temelj za uspješniju buduću suradnju između učitelja i roditelja, ali i između roditelja međusobno. Učitelj dobiva izravnu povratnu informaciju što se od njega očekuje te može dijelom prilagoditi metode i oblike rada sukladno očekivanjima. I na kraju, možda i najvažniji rezultat radionice jest spoznaja roditelja da su i učitelji i roditelji na istoj strani, angažirani oko istoga cilja – razvoja pojedinca koji će biti pripravan i voljan svoju sposobnost i svoju osobnost usmjeriti ka boljitku budućih naraštaja.&nbsp;&nbsp;

Raduje zanos s kojim roditelji pristupaju zadatcima stvarajući tako i ugodno komunikacijsko ozračje koje je temelj za uspješniju buduću suradnju između učitelja i roditelja, ali i između roditelja međusobno. Učitelj dobiva izravnu povratnu informaciju što se od njega očekuje te može dijelom prilagoditi metode i oblike rada sukladno očekivanjima. I na kraju, možda i najvažniji rezultat radionice jest spoznaja roditelja da su i učitelji i roditelji na istoj strani.

Projekt Razmijenimo knjigu provela sam tijekom mjeseca travnja, a u povodu Dana hrvatske knjige koji je utemeljio Hrvatski sabor kao simbolični čin sjećanja na Marka Marulića, autora epa Judita, dovršenoga upravo u travnju 1501.

U Godini čitanja (2021.) članovi Aktiva hrvatskoga jezika Osnovne škole Mejaši iz Splita osmislili su niz aktivnosti koje su za primarni cilj imale poticanje čitanja. Jedna od aktivnosti nastavila se i ove školske godine, a riječ je o projektu Razmijenimo knjigu koji sam osmislila kao cjelomjesečni proces:

&nbsp;1. tjedan (4. – 9. travnja) Svaki učenik donosi svojoj učiteljici Hrvatskoga jezika jednu knjigu iz kućne biblioteke koju želi razmijeniti. 2. tjedan (11. – 16. travnja)&nbsp; Knjige se označavaju brojevima. Potom se, pred Povjerenstvom, organizira izvlačenje brojeva u kojemu sudjeluju svi učenici koji su donijeli knjigu. 3. tjedan (18. – 23. travnja) Učenici izvlačenjem dobivaju knjigu koja postaje njihovo vlasništvo, čitaju je i (oni koji to&nbsp;žele!)&nbsp;pripremaju: plakat, prezentaciju, kviz, križaljku, neku društvenu igru i sl. 4. tjedan (do kraja travnja) Učenici u svome razredu predstavljaju pripremljene sadržaje, a učiteljica Hrvatskoga jezika&nbsp;&nbsp;ocjenom nagrađuje uloženi trud i rezultate rada.

Dugogodišnje iskustvo urednice školskoga lista te rad u Županijskome povjerenstvu za izbor najboljih školskih listova ishodio je spoznajama koje svoje uobličenje dobivaju na okruglim stolovima u sklopu smotre stvaralaštva LiDraNo. Suvremena nastava teži ka uvažavanju osobnosti, razvoju kritičkoga mišljenja, otvorenosti duha. Učeničke sposobnosti učinkovito se razvijaju u obliku stvaralačkoga rada unutar novinarske skupine, u pripremi i tiskanju školskoga lista. Nema, međutim, kreativnosti bez prethodnoga iskustva i znanja. Zato je rad na stvaranju lista zahtjevan posao koji traži jedinstvo intelektualne i emotivne aktivnosti. Sveukupnost tih aktivnosti ogleda se prije svega na sadržajnoj razini, pri čemu treba paziti na tematsku raznolikost, ali i zastupljenost različitih novinarskih vrsta. Bitnu sastavnicu dobrih školskih novina čini i primjerena oprema, grafički izgled i izbor kvalitetnih fotografija. Da bi konačan proizvod bio originalna i kvalitetna tvorevina, škola treba osigurati uvjete za nastanak lista: stručnoga voditelja novinarske skupine koji, uz znanje, mora imati i zanos bavljenja uredničkim radom, učenike koje zanima aktivnost izdavanja školskoga lista te primjerene prostore za rad. Brojne su poteškoće na koje nailaze voditelji izvannastavnih aktivnosti: opseg posla nerazmjeran je tjednim zaduženjima od najčešće samo jednoga sata tjedno, nedovoljna stručna pripremljenost učitelja za takvu vrstu posla, nedostatni materijalni i prostorni uvjeti. To nikako ne smiju biti razlozi za nepostojanje novinske skupine u školi jer su prednosti za učenike znatno brojnije. On je sukreator aktivnosti tako da do izražaja dolazi njegova individualnost, stvaralački pristup problemima, sloboda izražavanja. U vrijeme dinamičnih promjena vrlo je važno razvijati kod učenika sposobnost prilagodbe novim situacijama, naučiti ga razlikovati bitno od nebitnoga, omogućiti mu tumačenje poznatoga na drukčiji način što doprinosi međusobnoj toleranciji.

3. TRADICIONALNI I MODERNI IZRAZ&nbsp; (Književnoteorijska raščlamba)

3.1. Različitosti pjesničkoga izraza S književnoteorijskoga stajališta jasno su vidljive razlike između dviju navedenih faza Pupačićeva stvaranja: prve, kada 1955. izlaze dvije njegove zbirke poezije (Kiše pjevaju na jablanima, Mladići) i druge, najavljene spomenutim zbirkama Cvijet izvan sebe te Oporuka (1958.), a nastavljene objavom zbirke Ustoličenje 1965. godine. Konkretni motivi zavičaja iz prve faze (more, jablani, zvijezde...) ustupaju mjesto apstraktnim motivima tame, smrti, noći... Motivi mora ili Cetine variraju kroz njegovo pjesništvo prateći stanje duše; od divljenja vodama zavičaja kada jedan jablan gleda svoj stas u vodi (Cetina) do divljanja vode koja ruši i razara dok riče odnekuda žedno more (Balada o rijeci). Idilična, jasna slika svijeta s motivima iz stvarnoga života prelazi u nejasan, rastrgan svijet s prizorima iz svijesti i podsvijesti, a bajkoviti prizori njegova zavičaja u nabacane slike fantastičnih i nadrealnih prostora.&nbsp; Čvrsta, jedinstvena koncepcija svijeta postaje bez koncepta, po građi, motivima, doživljajima. Jednostavan rječnik, izraz, stih odjednom odražava umjetnu težnju za bogaćenjem rječnika, izraza i stiha, pri čemu nestaje prirodne uravnoteženosti. U nastojanju da se približi modernijoj formi, prema svjedočenju njegovih suvremenika, Pupačić je cijele zbirke već pripremljenih stihova odlučio "lomiti" u nove, njegovoj prirodi neimanentne oblike. Ritam narodne pjesme i tradicionalne poezije gubi spontanost, a pravilna ritmika ustupa mjesto narativnosti i prividnoj slobodi stiha.

… i more i cvijeće i usta kazivahu mi ti si čitavi vijek svoj bio sluga riječi a one mučilište izvor i tuga i radosti u pjesmama tvojim… (Sluga riječi) Vezanost za zavičaj, majku ili zemlju nije ga ograničavala. Naprotiv! … Zvijezde su me dozivale, a ja sam ih Osluškivao, okovan i vezan Uza zemlju koja me kao sina Zagrlila objema rukama, čvrsto, I ne pušta me do dana današnjeg Iz svoga zagrljaja, iz okova, iz ropstva… (Vezan uz zemlju) … Legnem u travu. Osjećam da sam Brat suncu, vjetru, vodi. Samo se čuje moj uzdah: ja sam Zarobljen u slobodi… (Zapada sunce)

Bile su i drage i mudre. Klas na kojemu su dozrele darovao nam je svoje posljednje plodove i uzdigao se, oslobođen tereta, put zvjezdanoga neba iznad Rastušja: Ja sam zreli Klas u polju Plavom, beskonačnom. Napajahu me Jutra kapljama Rose od srebra svjetlosti. … Ali se ukaza Ispred mene srp Žetelice nasmijane: Preteška se moja glava zanjiha U naručju dobre sestrice. I nasmija se plavi mir. (Klas) A zrelo zrnje u naručju mlade žetelice ostade klijati novim izdancima.

Ivica Šušić &nbsp; &nbsp;KIP DOMOVINE &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Antunu Gustavu Matošu &nbsp; U katedralu jedne teške noći Uđoh tiho i priđoh do oltara, Sa zvonika jecahu zvona stara, Htio sam duši molitvom pomoći. &nbsp; Kad tamo pri tamnom visokom odru Jedna žena gledaše u daljinu, Tri su joj boje ovile haljinu: Prepoznah crvenu, bijelu, modru. &nbsp; I reče mi tiho: Moli se, sinko, Nad nama pletu neke čudne niti, Hrvat je opet tako teško biti. &nbsp; Osim Boga ne će pomoći nitko, Tuđinac nam opet stupa sred mraka Da rasproda ostatke ostataka.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;

Objavljena djela: 1. Volim životinje /slikovnica za najmlađe/. 2000. Profil International. Zagreb. 2. Gnijezda pod nebom /pjesme za djecu i mladež/. 2002. HKD Napredak. Split. 3. Zagonetke, pitalice i dopunjaljke – Mala povećala. 2002. Profil International. Zagreb.&nbsp; 4. Proljećem zagrljeni /knjiga stihova za djecu/. 2006. HKD Napredak. Split.&nbsp; 5. Hodači za svjetlom /poezija za odrasle/. 2006. HKD Napredak. Split.&nbsp; 6. Reci, pričo djeci /priče za djecu/. 2007. HKD Napredak. Split. 7. Cvrkutalice /zbirka izabrane haiku poezije/. 2007. HKD Napredak. Split. 8. Zavičajna čitančica /koautorica s I. Jembrihom i D. Načinovićem/.&nbsp;2007. Sretna knjiga. Zagreb. 9. Mijau i vau /priče za djecu/. 2008. HKD Napredak. Split. 10. Čipke /pjesme/. 2008.&nbsp;HKD Napredak. Split. Putovati putom dobrote, ploviti morem zahvalnosti … zapisala je Marela Mimica u proslovu jedne od svojih priča i tako zacrtala smjernice svoga književnog i ljudskog djelovanja. Onaj tko se odvaži živjeti s umjetnošću i za umjetnost, nesebično daruje sebe, ne tražeći ništa za uzvrat. A onaj tko se odvaži pisati za djecu, mora proniknuti u beskrajno širok svijet dječje radoznalosti, treba poznavati što to ispunjava riznicu njihova djetinjstva da bi ju mogao ispuniti novim vrijednostima i spoznajama. Radeći s djecom, Marela je gradila njihov svijet vrijednosti, znanja, sposobnosti. Pišući za njih, stvorila je temelj za rast njihove osobnosti ostavljajući im da sami dograde krov. Hrabro je ponudila čitatelju svoju lirsku doživljajnost, sliku svijeta gledanu očima nekoga tko je u svojim djelima, unatoč vremenskomu odmaku, uspio sačuvati prpošnu razigranost djetinjstva.

2. DVOJNOST – TRADICIONALNO I MODERNO

2.1. Ukorijenjenost u zavičaju Kad se netko rodi i odrasta na Slimenu iznad Omiša, prirodno je da u svoje stvaralaštvo ugradi obilježja toga vilinski bajkovita kraja. Antun Šoljan Pupačićevu vezanost za korijene naziva plemenskom. Motivi Cetine, mora, jablana, zvijezda, neba – motivi su obzora njegova djetinjstva. Glas onih uz koje je odrastao daje ritam i njegovim stihovima. Književni sadržaji djela starih hrvatskih pisaca ili djela iz narodne književnosti usmjeravaju ritam njegovih pjesama. Pučki i folklorni elementi utkani su u njegovim venama. Stoga je jednostavnost i tradicionalnost izraza sasvim očekivani slijed njegove prve faze pjesničkoga stvaranja koja se odnosi na dvije zbirke poezije tiskane 1955. godine (Kiše pjevaju na jablanima, Mladići). Kritičke osvrte na Pupačićevu poeziju iz te rane faze stvaranja pisali su, uz ostale, i njegovi suvremenici (također pjesnici): Nikola Milićević, Nedjeljko Mihanović i Antun Šoljan, od kojih su mu prva dvojica i zavičajno bliski. Nameće se pitanje koliko prijateljska i zavičajna povezanost te zajednička sklonost poeziji može utjecati na objektivnu ocjenu i procjenu nečijega stvaralaštva. S jedne strane, tko može bolje recipirati pjesmu od onoga tko izravno, iz prve ruke, zna iz kojih je pobuda nastala te koji je njezin unutarnji smisao?! S druge strane, različite vokacijske (poetske!) sklonosti te blisko prijateljstvo s autorom mogu udaljiti recipijenta od izvornoga smisla pjesme jer se doživljaj lomi kroz prizmu subjektivnosti. Međutim, svi se oni slažu u jednom: Pupačićevi su stihovi izraz duboke vezanosti za zavičaj.&nbsp;&nbsp;Motivi zavičajnoga krajolika stapaju se u jedinstvo boje i zvuka.

Ono oko čega se svi slažu jest činjenica da je stručno osposobljen učitelj temelj pozitivnih promjena. Reforma je u nama, napisao je prije sto i jednu godinu učitelj Davorin Trstenjak (Hrvatski učiteljski dom, br. 8., 20. travnja 1917.): Mi smo škola. I mi uza slabije uredbe možemo mnogo dobra učiniti. Spas i napredak škole ne zavisi od izvanj(sk)ih reforma, nego od sile koja živi u čovječjim grudima… Škola bez dobra učitelja je zgrada s lijepim prozorima, bez svijetla, uzduha i topline. Školska zgrada je prijatna i puna života, ako u nju donosi učitelj sunca, ljubavi u srcu. Dobar učitelj teži djelovati primjerom i argumentom, obrazložiti svoje postupke, transparentno donositi odluke, precizno postaviti granice. Zna da je svako dijete drukčije i uči ga da se ne uspoređuje s drugima nego prati osobni razvoj. Uspijeva otkriti sklonosti svakoga učenika usmjeravajući ga u pravcu razvoja njegovih sposobnosti. Vođeni takvim učiteljem učenici će usvojiti generička znanja potrebna za stvaranje novih vrijednosti, a sebe razviti u osobu sposobnu samostalno i odgovorno donositi odluke.

Da bismo imali kompetentne učitelje, potrebno je puno više ulagati u čovjeka nego u strojeve. Novi Pravilnik o napredovanju koji je u pripremi morao bi naći objektivne mehanizme vrjednovanja i nagrađivanja najboljih učitelja. Treba vratiti dignitet učiteljskomu zvanju tako da studij upisuju samo visoko motivirani učenici kojima je to prvi izbor. Uz rezultate državne mature, na početku studija svakako bi valjalo provjeriti komunikacijske vještine, organiziranost, motiviranost, socijalnu i emocionalnu inteligenciju.

KRONOLOGIJA&nbsp;&nbsp;JEDNOGA&nbsp;&nbsp;NESPORAZUMA Kako su stihovi profesora i književnika Ivice Šušića iz Splita posvećeni Antunu Gustavu Matošu nepromišljenim i površnim potezom nekoga pojedinca proglašeni Matoševim Neobičan sklop okolnosti doveo je do zabune vezane uz autorstvo jedne pjesme. Naime, u knjizi pjesama Versi hrvatski, profesora Prve splitske gimnazije Ivice Šušića,&nbsp;tiskana je i pjesma Kip domovine posvećena A. G. Matošu. Budući je koncepcija knjige takva da je svaka pjesma posvećena određenomu književniku – sve pjesme motivima, ritmom, formom ili porukom podsjećaju na pjesme književnika kojemu su posvećene. U predgovoru zbirke njezin autor navodi kako „ …u pjesmi posvećenoj Marku Maruliću nalazimo dvostruko rimovani dvanaesterac, Džori Držiću akrostih, Ivanu Gunduliću osmerac, A. K. Miošiću epski deseterac, A. G. Matošu sonet, A. B. Šimiću slobodni stih grafički oblikovan… Pjesme pjevaju o mojim preokupacijama, onima kojima se na osobit način vežem za svoje pjesničke uzore. Oni progovaraju kroz mene, a ja kroz njih“, pojašnjava Ivica Šušić. Zato se i dogodilo da je navedena pjesma zabunom&nbsp;počela biti prenošena kao Matoševa. Najprije je tiskana u nekim knjigama, potom izvođena na javnim skupovima i promocijama. Zadnjih dana, potaknuta aktualnim događanjima u Haagu, prenosi se društvenim mrežama u tisućama objava. I sve pod Matoševim imenom. Zanimljivo je i to da je tiskana u nekakvoj&nbsp;skraćenoj verziji (nedostaje cijela završna kitica), čime pjesma gubi svoju osnovnu poveznicu s Matoševom poezijom, sonetnu formu. Razumijem da čitatelj koji nije dovoljno predano iščitavao Matoša može pogriješiti. Manje mi je prihvatljivo da se to događa novinarima nekih vodećih hrvatskih dnevnih novina. Sasvim je neprihvatljivo da neprovjerene podatke prenose čak i institucije i portali kojima je osnovna djelatnost čistoća hrvatskoga jezika.&nbsp;

MATOŠEV ODJEK U SUVREMENOME STIHU

I ljudi iz njegova okruženja pronalaze svoje mjesto u njegovim stihovima jer su ljudi oko mene moji ljudi (Moji ljudi, moj mir i moja djevojka). I govor, i pokret, i njihova djela utkana su u pjesnika toliko da, pretočeni u stihove, dobivaju prizvuk narodne pjesme. Pupačića zanima usmena književnost, ali i djela starih hrvatskih pisaca. Svjestan je potrebe očuvanja baštine toliko da ju poistovjećuje sa samim sobom: Na kraju ostavljam tebi mir mrtvi i teški, i pravo da pred životom govoriš u ime mene, najljepša moja baštino. (Oporuka)&nbsp;&nbsp; Izvornost pronalazi u druženju s ljudima svoga zavičaja upijajući ritam njihovih riječi koje će se, svjesno ili manje svjesno, kasnije utkati u ritam njegovih pjesama. Pučke i folklorne elemente zavičaja koji su svoje utjelovljenje našli i u Pupačićevoj poeziji upijao je na izvorištu, prostoru koji je u dalekoj prošlosti izrodio Poljički statut sa zakonima koji reguliraju način života poljičkoga čovjeka. Ako se tome pridoda Pupačićeva zainteresiranost za usmene i književne stečevine hrvatskih ljudi, onda je sasvim razumljiva pjesnikova ukorijenjenost u zavičaju.&nbsp;&nbsp; Rukovodeći se onom Andrićevom istinom da do jednostavnosti treba izrasti, Pupačić gradi jednostavan pjesnički izraz, razumljiv čitatelju i blizak njegovu poimanju svijeta. Pjesnik i književni kritičar Nikola Milićević prepoznaje potrebu za jednostavnošću pjesničkoga izraza vrjednujući je kao&nbsp;vrhunsko umijeće:

Svaki se roditelj u odgoju svoje djece našao pred dvojbom gdje su granice roditeljskog utjecaja pri donošenju odluka koje se tiču njegova djeteta; prepustiti djetetu da samo odluči i pod cijenu neuspjeha ili donijeti odluku umjesto njega i tako uvećati mogućnost uspjeha. Slikovito rečeno, ne dopustiti djetetu da samo odlučuje bilo bi isto kao da držimo čvrsto zatvorenu ruku punu pijeska u strahu da nam ga vjetar ne odnese. Čvrstoća stiska učinit će da pijesak iscuri kroz prste ili ostane zgnječen. Otvorimo li potpuno dlan, jaki vjetrovi sigurno će otpuhati i posljednje zrnce. Rješenje je u blago savinutoj šaci koja će moći zaštititi sadržaj, ali i ostaviti mogućnost slobodnoga izbora. Roditelju, dakle, ostaje pustiti dijete da brodi morem ukazujući mu na nadolazeće nevere. Samo tako će ono samo naučiti prepoznavati opasnosti i znati ih izbjeći.&nbsp; UČITELJ Uloga učitelja s vremenom se (kao i uloga roditelja!) potpuno promijenila. Nekad je učitelj bio jedini izvor znanja pa je njegova primarna zadaća bila prenošenje toga znanja učenicima. Kako su mnoga tehnološka dostignuća otvarala i nove izvore znanja, tako je i učitelj mijenjao svoje aktivnosti rabeći nova nastavna sredstva i metode rada. Učenici su danas u mogućnosti sami pronalaziti informacije i tako bogatiti svoje znanje. Uloga učitelja je da usmjerava, potiče, koordinira učeničke aktivnosti, prepoznaje i razvija skrivenu nadarenost. On prihvaća različitosti ne praveći razliku među učenicima na vrijednosnoj ljestvici. U interakciji između obrazovanja i odgoja pronalazi ravnotežu. Ima nužnu razinu autoriteta koji u svakom trenutku dopušta učeniku postići napredak. Postavlja jasne granice do kojih učenik može ići, uspostavlja principe koji vrijede za učenika, ali i za učitelja. Ima kontrolu nad vlastitim ponašanjem. Ne idealizira samoga sebe, priznaje da i on ima dvojbe i strahove. Spreman je mijenjati se. Zna da može učiti i od učenika, a od njih traži samo onoliko koliko mogu dati. Ne stavlja naglasak na ono što učenik ne zna, nego nastoji pokazati što je naučio.

ISBN –&nbsp;978-953-8452-00-0

RAZMIŠLJANJA NA POČETKU ŠKOLSKE GODINE

Učitelj pred (novim) izazovima Biti učitelj zahtjevna je zadaća. Vrijeme naglih društvenih promjena, ulaska Hrvatske u Europsku uniju, razvoja znanosti i tehnologije, negativnih ekonomskih kretanja, stavlja pred učitelja nove izazove. Kako odgovoriti na te izazove, kako zadovoljiti potrebe učenika, roditelja i svoje osobne (jer se samo tako može ostvariti kao uspješan učitelj!), pitanja su koja odgovoran učitelj često postavlja. Kako doprinijeti boljitku, pa čak i onda kada na mnogo toga u sustavu školstva učitelj ne može utjecati? Uspjeh odgojno-obrazovnog rada ovisi o kakvoći funkcioniranja osnovnih sastavnica „trokuta“: učenik, roditelj, učitelj.&nbsp; UČENIK S učeničkog stajališta, škola nije mjesto koje ispunjava sva njihova očekivanja. Veliki&nbsp;postotak učenika nastavu doživljava kao teret. Da bi učenje postalo izazov, a ne teret, potrebno je stalno promišljanje o razlozima takvoga stanja te načinima njegove promjene. Svaki učenik dolazi u školu sa svojim „paketom“ znanja, sposobnosti, vještina, navika, specifičnih obiteljskih prilika… Zato svatko od njih i treba individualan pristup sukladan tim odrednicama. Zadatak je učitelja da uoči „kariku koja nedostaje“ i dodatno poradi na njoj kako bi učenik postao uspješniji. S druge strane, neki učenici posjeduju iznimna znanja i sposobnosti koje učitelj treba prepoznati i usmjeriti ka daljnjemu napretku. Ta lepeza učeničkih različitosti može biti izvor kreativnosti svakom učitelju. Cilj je da učenici postanu svjesni svojih različitosti, da spoznaju kako svatko od njih ima neku sposobnost, kako uče za sebe te su upravo oni odgovorni za rezultate svoga rada.&nbsp;

SAMOVRJEDNOVANJE –&nbsp;I TEMELJ I KROV

Samovrjednovanje je jedna od sastavnica odgojno-obrazovnoga sustava vrjednovanja. Zajedno sa školskim (unutarnjim) i vanjskim (nacionalnim) vrjednovanjem čini jedinstvenu i svrhovitu cjelinu. Te se sastavnice međusobno nadopunjuju s ciljem ostvarivanja što kvalitetnijega i uspješnijega nastavnog procesa.

Unutarnje (školsko) vrjednovanje tradicionalnim je oblikom vrjednovanja učeničkih postignuća u usvajanju znanja, vještina i sposobnosti, ali i svih onih odgojnih čimbenika koji omogućuju cjelovit razvoj osobnosti. Provodi ga isti učitelj koji i planira nastavni proces, i poučava učenika, i priprema ga za provjeru. U tome lancu ima prostora za subjektivnost jer tijekom nastavnoga procesa, htjeli mi to ili ne, stvaramo svoju sliku o učeniku koja nije ni potpuno objektivna ni istovjetna kod svih učitelja. Kako su kriteriji ocjenjivanja različiti, tako rezultati školskoga vrjednovanja ne nude mogućnost uspoređivanja kakvoće obrazovanja između škola, ali ni na nacionalnoj razini. Nepostojanje nacionalnih standarda vrjednovanja jedan je od razloga uvođenja vanjskoga vrjednovanja. Vanjsko (nacionalno) vrjednovanje jest standardizirani oblik praćenja kakvoće obrazovanja čiji je cilj podizanje te kakvoće, te poticanje učenika na kvalitetnije učenje. Ovaj model vrjednovanja je široko prihvaćen što pokazuje gotovo stopostotan odziv učenika na nacionalnim ispitima, ali i velik interes učitelja u cijeloj Hrvatskoj za stručne skupove na temu Metrijska analiza i rezultati završnih ispita vanjskoga vrjednovanja obrazovnih postignuća koje je organizirao Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Analiza rezultata pruža povratnu informaciju školama te nudi smjernice za ciljano djelovanje u procesu samovrjednovanja.

Fotografija: Divna Šušić / Likovno oblikovanje: Sanja Miloloža

Otišla je žena gromada, kako je Vesnu Parun ovih dana nazvao akademik Tonko Maroević. Otputovala je u snu pomirena s odlaskom jer su mi ionako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu, kaže pjesnikinja u pjesmi Kad bi se moglo otputovati. U opsežno književno djelo Vesne Parun upisano je posljednje slovo. Dug i neobičan život završi u zoru. Zore i vihori, naslov njezine prve zbirke pjesama, time dobi dodatnu simboliku. Vesna Parun je ostavljala trag gdje god su ju odnosile njezine zore i vihori: od rodnoga otoka Zlarina, preko Visa, Šolte, Šibenika, Splita do Zagreba. O dubini toga traga svjedoče brojne nagrade. Prevodila je poeziju poznatih pjesnika; i sama bila prevođena na mnoge strane jezike. Pjesme, satire, drame, autobiografski tekstovi… sve što je napisala nosi snažan pečat njezine osobnosti, ali i otisak vremena koje joj nije bilo sklono. Osobnost satkana od silne potrebe da bude prihvaćena i voljena te vrijeme koje je mrvilo sve njezine snove učinili su da joj cijeli život prođe između ljubavi i kletve. Često razočarana u ljude, ona je uvijek bila na strani gubitnika. Kada nije nalazila utjehu u čovjeku, upućivala je svoj SOS smrtnika u svemir, jer kome ćeš se drugome obratiti. Kada je ljubav bila zemljovid njezine duše, nastajale bi pjesme poput antologijske Ti koja imaš nevinije ruke u kojoj se nesebično odriče ljubavi zbog sreće drugih. U sljedećem trenutku postajala bi mračna i hladna te progovarala pjesmom punom ironije i sarkazma. Svakom svojom napisanom riječi dokazala je da je jezik apotekarska vaga koje se ne može svatko laćati, kako je to izjavila u jednom novinskom razgovoru.

4. VRAĆANJE SEBI OBOGAĆENOM NOVIM SPOZNAJAMA

Pupačićevo traženje sebe u stranim uzorima, novim formama, eksperimentiranju, zadnjih godina&nbsp;njegova života sazrijeva do spoznaje da se treba vratiti iskonu. Nije više onaj isti zanesenjak vodama zavičaja, nije poštivatelj tradicije i povijesti zbog neumitne datosti. Sad zna da je čovjekova bit utemeljenost u iskonu, u narodu kojem pripadaju njegovi predci, u povijesnoj zbilji koju ipak možemo oblikovati obogaćeni spoznajama života. Zavičaj postaje domovina, a domovina zavičaj. Sudbina njegove obitelji sudbina je njegova naroda, a osobna tragedija poprima okvire općeljudske tragedije. Takav je Pupačić u pjesmama neobjavljenim za njegova života, tiskanim posthumno u zbirkama (Moj križ svejedno gori i Uspravan hod). Moderni pjesnik iskona, kako je Pupačića nazvao književnik Ivica Župan pišući o skupu posvećenom pjesniku, a prigodom četrdesete obljetnice smrti (2011.), uspješno je objedinio zavičajnu utemeljenost s modernim izrazom. Vlastitu modernost pronašao je u obnovi zanimanja za prvobitno, izvorno, autentično, neokaljano, nepatvoreno, infantilno, u primitivno viđenu svijetu, u sučeljavanju regionalizma nemilosrdnu i sveopćem univerzalizmu..., kaže Župan.2&nbsp;

2 Ivica Župan: Moderni pjesnik iskona, časopis Vijenac, br. 451., 16. lipnja 2011., Matica hrvatska, Zagreb

Autobiografski tekst MORAM ZAPISATI otvorena je ispovijest o tome kako doživljava svoje podrijetlo, roditelje, pisanje. Njegova je biografija, kako sam kaže, slična biografijama «… tolikih drugih ljudi koji su se zavaravali čitanjem i uz to nešto pisali, ali koje je, sve, zapravo prevarilo vrijeme i okolnosti što ih nije mogao nitko unaprijed definirati i po tome izbjeći». Napisavši vrijedna književna djela, svoju je biografiju obogatio brojnim nagradama od kojih je najvažnija Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo. Vjerujući da će vrijeme doprinijeti otkrivanju novih spoznaja o književnome stvaralaštvu Šime Vučetića, navodim stihove uvodno započete pjesme: I ne boj se, neće te pokriti trava, jer vječito na talasima biti bijela istina, ili škrapava oštra stijena, ljuta, pogodna točka za vez tko zna čijeg zalutalog broda. Da Šime Vučetić nije zalutali brod, pokazali su ovoga proljeća njegovi Velolučani koji su brojnim manifestacijama obilježili stotu godišnjicu njegovoga rođenja, od pjesničke večeri koju su njemu u čast priredili učenici Osnovne škole Vela Luka, preko polaganja vijenaca na njegov grob i otkrivanja spomen-ploče na pjesnikovoj rodnoj kući, do svečanoga preimenovanja Narodne knjižnice koja od ove godine nosi njegovo ime. Brod je uplovio u Luku, ishodište i utočište.

Ulaskom Hrvatske u EU postoji realna opasnost da se, zbog praktičnih i financijskih razloga, hrvatski jezik za čiju smo se samostojnost teško izborili opet izgubi u umjetnoj mješavini nekoliko jezika. Povod za pisanje ovoga članka sve su češće najave o mogućem neprihvaćanju hrvatskoga kao službenog jezika RH u zemljama Europske unije. Neki europski parlamentarci tvrde da hrvatskomu jeziku ne treba priznati punopravni status, a argumente za tu tvrdnju pronalaze u činjenici da se neki narodi (Hrvati, Srbi, Crnogorci i Bošnjaci) mogu bez poteškoća međusobno sporazumijevati. Zaboravljaju pri tom da u toj europskoj zajednici naroda, kao samostalni i punopravni, već funkcioniraju neki jezici čiji se narodi sasvim dobro jezično razumiju. Ako su praktični i financijski razlozi osnovni kriteriji prihvaćanja nekoga jezika, onda bi netko mogao doći na neprihvatljivu ideju da službeni jezik EU bude engleski i ni jedan drugi. Takvo površno tumačenje jezika može doći samo od onih koji ne znaju ništa o hrvatskome jeziku kao temelju hrvatske nacionalne opstojnosti, jeziku na kojem je nastala vrijedna ( i književna i znanstvena) pisana baština zasnovana na bogatom kulturnom nasljeđu hrvatskoga naroda. Jezik je temeljna odrednica identiteta svakoga naroda. Malo ih je u povijesti vodilo tako žestoku bitku za opstanak svoga jezika kako je to morao činiti hrvatski narod. Od Pešte, Beča preko Beograda pa sve do Bruxellesa, Hrvati ustrajno nastoje dokazati da je neotuđivo pravo naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom kako to stoji u tekstu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Svaki jezik određen je standardnom jezičnom normom (pravopisnom, pravogovornom, slovničkom, stilističkom, leksičkom). Naš jezik ima čvrsto uporište u postojanju tih standarda, a upravo je norma bitna razlikovna odrednica među jezicima. Na putu međunarodnoga priznanja našega jezika veliki korak naprijed učinila je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Hrvatski zavod za normu zahtjevom da se uvede oznaka hrv kao službeni kod unutar međunarodnoga sustava kratica.

Zarobljenost u slobodi približava ga zvijezdama kao onda kada je u Firenci promatrao odraz svjetlosti u vodi, a vidio nebo nad vinogradom u Rastušju. Ne boli ga prolaznost, ne plaši smrt dok promatra nebesa koja nam se / približuju sve više (Kako li godine odlaze) ili dok i nas ne primi mati zemlja / u svoje krilo… zauvijek (Smiješak neba). I sunce, i smrt, i grob dio su njegova svijeta; jednako ih cijeni i prihvaća jer razumije da su to sastavnice ljudskoga bivstvovanja, neminovnost postojanja: … Htio bih da zaustavim… Ne, ne mogu. Svakog se trenutka bližim suncu smrti, grobu. (Htio bih da zaustavim) … spavaj, srce moje, I ne slušaj muziku u gostionicama, I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom Sa svjetlima. Ruka će sigurno Ugasiti svjetiljke. Spavaj. Spavaj, srce moje. Vjetar, i zlato, i kosti. I pepeo. Spavaj. (Večer nad gradom) Ruka je ugasila svjetiljku koja je u stotoj zasjala stihovima: … I sav se najednom rastuži: Zašto, Pomisli, zašto me ostaviše riječi, Drage, mudre, za posljednju pjesmu? (Onoj u prvoj stotoj)

Jednostavan rječnik, izraz, stih odjednom odražava umjetnu težnju za bogaćenjem rječnika, izraza i stiha, pri čemu nestaje prirodne uravnoteženosti. Osjećaji koji su u prvoj fazi (i pored velike tragedije gubitka trojice braće!) bili čista povezanost s krajolikom i ponos zbog pripadnosti obitelji, sada postaju izraz spoznaje o ljudskoj zlobi, nepovjerenju, usamljenosti. Ljubav kao osnovni pokretač pjesnika (prema svima i svemu) nije više ni zanos, ni čežnja već izvor patnje, nemira, strepnje. Jasna i razumljiva misao gubi se i ustupa mjesto eksperimentiranju u sintaksi. Lirski zaokružen koncept pjesme nestaje u nedorečenosti, a regionalno postaje univerzalno. Mirna impresija (tradicionalna forma, oblikovanje stiha bez naglih prelazaka u drugi)&nbsp;preobražava se u živu ekspresiju: igrom riječima, nepoštivanjem norme, opkoračenjima, asonancama, aliteracijama... Pojedinac u suglasju s tlom kojemu pripada ustupa mjesto pojedincu izgubljenom u masi, a regionalno postaje univerzalno. Poistovjećivanje s bližnjima, uz veličanje tradicionalnih društvenih vrijednosti i domaće baštine, prelazi u težnju za stranim uzorima... 3.2. Tabelarni prikaz pjesničkih faza Usporedbu Pupačićevih pjesama iz različitih faza pjesničkoga stvaranja najjednostavnije je pratiti u vodoravnom tabelarnom prikazu, a čitana okomito (u stupcima) tablica omogućava pojedinačan uvid u svaku od faza njegove poezije. Prikaz je dopunjen stihovima tipičnim za određenu književnoteorijsku sastavnicu.&nbsp;&nbsp;

PUPAČIĆEVA POEZIJA IZMEĐU TRADICIONALNOGA I MODERNOG

Tema ovoga rada nameće se iz dvojnosti Pupačićeva stvaranja; pjesnik zavičajnih motiva i tradicionalnog pristupa poeziji, ali i autor modernoga pjesničkog izraza. Prvi dio rada nudi odgovor na pitanje što je to uvjetovalo da Pupačićeva poezija bude određena&nbsp;dvojnošću ˗tradicionalno i moderno. Središnji dio odnosi se na raščlambu zavičajne i moderne faze njegova stvaranja s naglaskom na usporedbi tih razdoblja s književnoteorijskoga stajališta. U nastavku teksta želi se dokazati kako su Pupačićeve pjesme, koje su tek poshumno ugledale svjetlo dana, najintrigantniji dio njegova stvaralaštva (u smislu dodatnoga tumačenja i proučavanja; sa ili bez tendencije vrjednovanja!) jer uspješno objedinjuju zavičajnu ukorijenjenost i moderne, na europskim osnovama utemeljene spoznaje o poeziji i životu uopće. U radu se naglašava potreba iščitavanja Pupačićeve poezije koju bi noviji naraštaji trebali ne samo (u)poznavati, nego i kritički vrjednovati.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Ključne riječi: Josip Pupačić, tradicionalnost i zavičajnost, moderni izraz&nbsp;&nbsp;&nbsp;

<a href="https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_10_215.html">Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj</a>

Grafički prikaz iz publikacije MZOS-a / Prijedlog iz veljače 2016.

Sanja Miloloža, Divna stRuka . . . . . . . . . . stRUKOM (o) književnicima Antun Gustav Matoš. . . . . . . . . . . . . . . . . . Josip Pupačić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Dragutin Tadijanović . . . . . . . . . . . . . . . . . Šime Vučetić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Vesna Parun. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Marela Marija Mimica . . . . . . . . . . . . . . Kroatističke staze i puti Razmišljanja uz početak školske godine . . . . . . . . . . . . . PROJEKT Razmijenimo knjigu . . . . . . . . . . . Novinarsko stvaralaštvo . . . . . . . . . . . . . . Školski list –&nbsp; zrcalo identiteta škole . . . . Hrvatski jezik u Europskoj uniji . . . . . . . . Reforma je u nama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Samovrjednovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Radionica za roditelje. . . . . . . . . . . . . . . . . Na kraju, a može i na početku dr. sc. Tea-Tereza&nbsp;Vidović Schreiber, Onaj tko hoće učiti, svugdje nađe školu . Bilješka o autorici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

06 10 14 31 35 38 40 46

51 56 58 66 68 74 78 86 88

Ako se prepoznamo samo u nekoj od ovih odrednica, možemo biti sigurni da svoje učiteljsko poslanje uspješno obavljamo. Takva slika idealnoga učitelja teško je primjenjiva u postojećemu školskom sustavu, ali to je tema za neku drugu prigodu. Vjerujem da imamo kompetencije (znanja i vještine, ali i odgovarajuću razinu samostalnosti i odgovornosti) da bismo odgovorili na izazove vremena. Ne budimo&nbsp;malodušni vjerujući da ništa ne možemo promijeniti. Moć je ipak u nama učiteljima jer nam je dano odgajati i obrazovati one u čijim je rukama i umovima budućnost ovoga svijeta. Naša je snaga u mogućnosti da 45 minuta (i tko zna koliko takvih nastavnih sati!) oblikujemo budućnost. Učenici znaju da učitelji koji ih poštuju i podržavaju, ostaju trajno utkani u strukturu njihovih karaktera. A mi učitelji znamo da onaj tko hoće učiti, svugdje nađe školu.

Ne budimo&nbsp;malodušni vjerujući da ništa ne možemo promijeniti. Moć je ipak u nama učiteljima jer nam je dano odgajati i obrazovati one u čijim je rukama i umovima budućnost ovoga svijeta. Naša je snaga u mogućnosti da 45 minuta (i tko zna koliko takvih nastavnih sati!) oblikujemo budućnost.

Onaj tko hoće učiti, svugdje nađe školu.

što zbog činjenice da se u području hrvatskoga jezika, za razliku od nekih drugih prosvjetnih struka, iz nekog razloga teže napreduje, a ne bi trebalo tako biti. Stoga, na radost i poticaj dajemo vam na proučavanje stručne tekstove kolegice Divne Šušić, prof., učiteljice izvrsne savjetnice, objedinjene u e-knjizi Hrvatski u zrcalu struke koje objavljujemo na 51. obljetnicu smrti Josipa Pupačića, velikoga književnika i velikoga stručnjaka. Tako mrežnoj ediciji DPHJ vam predstavlja: Profesori pišu kojom predstavljamo književnoumjetnički rad kolegica i kolega profesora hrvatskoga jezika, članova Društva, supostavljamo ediciju stRuka kojom ćemo promicati napredovanje učitelja i nastavnika profesora hrvatskoga jezika ističući njihov analitički, teorijski i praktični rad, s učenicima ili samostalan istraživački, ali uvijek utemeljen na propisanome Predmetnom kurikulu za Hrvatski jezik što donosi slobodoumna samorefleksivnoga prosvjetara koji svojim učenicima želi uvijek najbolje, bez obzira na to koliko ga takav pristup koštao energije, truda i vremena. Što u čast našoj kolegici čije ime prepoznajemo u svojoj struci, što zbog svoje snažne želje za poticanjem napredovanja u struci što više kolegica i kolega, mogu na kraju zaključiti tek ovo: koliko god zahtjevna (u odnosu na druge školske predmete) naša struka bila, ona je upravo DIVNA. Promičimo ju odvažno, puni nacionalnoga ponosa i stvaralačkoga zanosa, prožeti ljubavlju prema svojoj domovini Republici Hrvatskoj i naraštajima djece koji dolaze u hrvatske škole, i to potpuno zaljubljeni u svoj divni hrvatski jezik u svekolikome mu bogatstvu različitosti.

Urednica izdanja: Sanja Miloloža, prof., učiteljica savjetnica

Samovrjednovanje je noviji oblik vrjednovanja koji se odnosi na provedbu školskoga razvojnog plana, a koji je rezultat praćenja, procjenjivanja i vrjednovanja svih sudionika odgojno-obrazovnoga rada. Slojevit je to proces koji ima svoj tijek razvoja. Rabeći rezultate vanjskoga vrjednovanja i uvažavajući sve specifičnosti određene škole, pomaže učinkovitijemu učenju i potiče na kvalitetniji rad, razvija kreativnost, pomaže stvaranju realne slike o sebi, svojim jakim i slabim stranama, razvija samopouzdanje, povećava odgovornost za rezultate svoga rada, pa time i za postignuća škole. Svi ti pozitivni učinci odnose se i na učenike i na učitelje koji, svatko sa svoga stajališta, donose procjene i osobna mišljenja o nekoj aktivnosti ili uratku. Od spremnosti svih koji sudjeluju u nastavnome procesu da ostvare te ciljeve itekako ovisi kakvoća odgojno-obrazovnoga rada svake škole. Dobar učitelj prati, procjenjuje i vrjednuje svoj rad, pokazuje učenicima da mu je stalo do kvalitete njegova rada te tako motivira učenike da se i oni brinu o rezultatima svoga rada, potiče ih na veću aktivnost i samokritičnost. Takav učitelj ne samo da uočava nužnost prilagođavanja promjenama, nego i nudi mogućnosti za promjenu na bolje. Upravo samovrjednovanje omogućava svakoj školi da samostalno organizira vlastiti razvoj, sukladno svojim specifičnostima. Samo oni koji su vezani uz rad određene škole, znaju koje su to specifičnosti i što mogu učiniti u podizanju kakvoće obrazovanja.

Treći tjedan bio je vrhunac aktivnosti kada su svi učenici u procesu izvlačenja dobili primjerak knjige koja je postala njihovo trajno vlasništvo. Zanimljivo je kako su učenici uvijek pozitivno reagirali na rezultat svoga izvlačenja.&nbsp;Ako bi knjiga koju je učenik dobio bila veća od one koju je darovao, to je bio razlog za radost jer je dobio veću vrijednost. Ako bi, pak, knjiga koju je dobio bila manja od njegove razmijenjene, onda bi opet uslijedila radost jer će dobivenu knjigu lakše pročitati i prezentirati drugima u razrednome odjelu. Smijeh su izazivale i situacije u kojima su učenici neskloni čitanju dobivali knjige s velikim brojem stranica. Tada je dolazila u obzir i&nbsp;razmjena s onima koji su bili zainteresirani za čitanje takvih knjiga. Razmjena se dogodila i u situaciji kada je učenik u procesu izvlačenja dobio knjigu koju je sam donio.&nbsp;&nbsp;

Četvrti tjedan protekao je u čitanju dobivenih knjiga te pripremanju materijala kojima će pročitane sadržaje približiti ostalim učenicima te ih motivirati na čitanje. Pokazalo se da su učenici bili vrlo kreativni u iznalaženju načina predstavljanja. Bilo je tu računalnih prezentacija, plakata, prigodnih društvenih igara osmišljenih na temelju književnoga teksta, kvizova, križaljki s pojmovima iz pročitanih knjiga, pa čak i scenskih rekvizita. Tako se rodila i ideja da ćemo jedan od književnih tekstova upriličiti za izvedbu na pozornici. Lutke koje će predstavljati likove/uloge već su pri kraju izrade, a završena je i adaptacija tekstova za scensku izvedbu.

U studijske programe treba uvrstiti i kolegije s više praktičnih sadržaja koji bi osposobili učitelje za izborne i izvannastavne aktivnosti. Osnovnoškolski programi morali bi sadržavati više izbornih sadržaja jer veća izbornost pojačava zanimanje učenika za nastavu, a time i rezultati rada postaju bolji.

Ne trebaju nam čvrsti dugogodišnji okviri koje će vrijeme učiniti neuporabljivim, već otvoren sustav koji dopušta prilagodbu sukladnu pozitivnim iskustvima.

Potrebno je biti u tijeku s odgojno-obrazovnom praksom drugih zemalja, ali primarno treba poštovati obilježja našega kulturnog i nacionalnog identiteta te potrebe i sklonosti naših učenika nad kojima ne bi smjele dominirati potrebe tržišta.

Naravno, i ovdje treba vrlo precizno odrediti objektivne parametre provjere. Potom, u studijske programe treba uvrstiti i kolegije s više praktičnih sadržaja koji bi osposobili učitelje za izborne i izvannastavne aktivnosti. Osnovnoškolski programi morali bi sadržavati više izbornih sadržaja jer veća izbornost pojačava zanimanje učenika za nastavu, a time i rezultati rada postaju bolji. Dakle, da bi reforma školstva bila uspješna, mora se provoditi na svim razinama. Ona je vrlo slojevita i sveobuhvatna. Dug je to i kontinuiran proces. Dinamične promjene u društvu zahtijevaju prilagodbu svake školske godine. Ne trebaju nam čvrsti dugogodišnji okviri koje će vrijeme učiniti neuporabljivim, već otvoren sustav koji dopušta prilagodbu sukladnu pozitivnim iskustvima. Potrebno je biti u tijeku s odgojno-obrazovnom praksom drugih zemalja, ali primarno treba poštovati obilježja našega kulturnog i nacionalnog identiteta te potrebe i sklonosti naših učenika nad kojima ne bi smjele dominirati potrebe tržišta.

RAZVIJATI SPOSOBNOST PRIHVAĆAJUĆI ODGOVORNOST

Rezultati odgojno-obrazovnoga rada u izravnoj su vezi s kvalitetom suodnosa triju bitnih čimbenika – učenika, učitelja i roditelja

Suvremeni sustav školovanja zahtijeva od učitelja trajno promišljanje o što učinkovitijem djelovanju kako bi se postigao primarni cilj –&nbsp;razvoj pojedinca koji će biti stručnjak u svome poslu, ali i osoba koja promiče humane vrijednosti. Nastojeći udovoljiti tim složenim zahtjevima, a znajući da ih mogu ispuniti samo u uspješnoj komunikaciji s učenicima i njihovim roditeljima, već godinama provodim radionice za roditelje o njihovim razmišljanjima i očekivanjima. Prvi roditeljski sastanak najčešće je prigoda za upoznavanje, čitanje raznih pravilnika i protokola, biranje predstavnika za Vijeće roditelja i obavljanje ostalih administrativnih zadaća, pa je stoga optimalno vrijeme za provedbu radionice drugi roditeljski sastanak, i to u prvoj godini rada u novom razrednom odjelu. To je vrlo važan period u životu svih triju karika u odgojno-obrazovnom lancu (učenik – učitelj – roditelj) jer je to vrijeme prilagodbe na nove uvjete rada, nove učitelje i nove programe. Da bi se izbjegao stres koji te promjene neminovno nose, ali i da bi se postigli što bolji rezultati odgojno-obrazovnoga rada, potrebno je dobro osluhnuti što roditelji očekuju od učitelja, što od svoje djece, a što to oni sami mogu ponuditi u ostvarenju tih ciljeva.

Kad sam bio tri moja brata i ja, kad sam bio četvorica nas... ... Radovao sam se sebi. Imao sam braću... (Tri moja brata) Zajedništvo s braćom zajedništvo je s korijenima. Kao najmlađi brat osjećao je da se ima na koga osloniti, u svakom je trenutku ćutio njihovu zaštitu i snagu: Nas sedam braće velike. (Ja nisam velik. Malen. Ali visoko stojim uz svoju braću...) (Nas sedam braće) Obitelj je za Pupačića temelj očuvanja očinskoga ognjišta, a majka stup toga ognjišta: Raspleti sijede vlasi. Šume čempresi mladi. Pjevaju ptice. Znam da ću te naći na starom gumnu. Ako se vratim. (Daleko dopire majčina tuga)

Mislim da je prva dužnost pjesnikova da bude jednostavan... Da ne pokušava nadići sebe u želji da bude viši nego što jest, da ne podiže svoj glas više nego mu njegove snage dopuštaju (...) Ako nađe takav sklad i takvu podudarnost između sebe samoga i svoje pjesme, to će značiti da je našao sebe kao pjesnika i stvaraoca. Tada će njegova pjesma posjedovati punu skladnost i punu snagu. 1&nbsp; 2.2. Traganje za modernijim izrazom Odlazak u Zagreb, odvajanje od obitelji, otkrivanje novih spoznaja o životu, traženje sebe... sve je to utjecalo na tijek njegova kasnijeg stvaranja. Nastoji biti moderniji, njegovi stihovi gube prirodnost, stvara lirske apstrakcije, moderne metafore... Kao urednik književnoga časopisa Krugovi (1958.) okuplja oko sebe književnike toga doba koji u svojoj poeziji čine otklon od stvarnosti. Krugovašima poezija nije izraz te stvarnosti nego kritički odnos prema njoj. Pupačić pokušava slijediti šimićevsku ekspresiju, a pod utjecajem europske književnosti&nbsp;reducira emociju na račun imaginacije. Njegovu drugu fazu stvaranja, kada ... prostranih bjelina u meni nesta već davno... (kako kaže u jednome od svojih stihova) najavio je zbirkama Cvijet izvan sebe, "Oporuka i Ustoličenje, za koje mnogi književni teoretičari kažu da nemaju poetsku vrijednost kao one iz prve faze. Prema riječima njegovih suvremenika u toj fazi stvaranja nastaje najveći broj pjesama, ali je to i vrijeme kada Pupačić čini velike izmjene na svojim tekstovima želeći izbrusiti moderniji stih, sličniji europskim trendovima. U tom nastojanju gubi svoju izvornost, misao postaje nejasnija, a smisao teže dokučiv. Osjeća se nered u slaganju stiha jer naglo, bez očekivanoga reda, prelazi u novi stih:

1 Nikola Milićević: Dnevnički zapisi, Izabrana djela Nikole Milićevića i Josipa Pupačića,Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 156., NZMH, Zagreb, 1982., str. 225.

– ne teretiti učenika nepotrebnim činjenicama – nastavne sadržaje približiti na djeci pristupačan način – objektivno ocjenjivati – individualno pristupiti svakom djetetu – detaljnije obraditi gradivo na satu – smanjiti potrebu učenika za dodatnim instrukcijama – slati kontrolne zadaće na uvid roditeljima – autoritativnost, ali i konstruktivna kritičnost

– profesionalnost – nepristranost – tolerancija – pravičnost – samostalnost – samouvjerenost – motiviranost…

– pravilno rasporediti vrijeme za učenje i odmor – steći radne navike i samostalnost u radu – redovito ponavljati nastavne sadržaje – tolerirati&nbsp;i uvažavati različitosti – izvršavati radne zadaće – pozitivno doživljavati školu – biti uključen u nastavni proces – redovito pohađati nastavu

– poštovati učitelje – pomagati drugima – uzorno se vladati – odgovornost – usredotočenost – pristojnost – nesebičnost…

Prosvjetna djelatnica i pjesnikinja Marela Marija Mimica umrla je u rodnome Splitu 17. prosinca u 78. godini. Diplomirala je matematiku i cijeli radni vijek provela u rodnome gradu. Pisala je stihove i priče za djecu i mladež, poeziju za odrasle i haiku poeziju. Bila je članica Društva hrvatskih haiku pjesnika Zagreb, Svjetske haiku organizacije /WHA/ te Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Nagrađivana je više puta za haiku poeziju na natjecanjima u zemlji i inozemstvu: Kusamakura, Japan 2001., nagrada na ITOEN-u, Tokyo, 2002. i 2004., na Haiku natjecanju Mainichi, Tokyo, 2003. i 2004. te nagrada na ITOEN-u 2011. Zastupljena je u mnogim zbornicima, primjerice Zvonik mi pruža ruku priređivača dr. sc. Ivana Mimice (njezina supruga). Uvrštena je i u Antologiju hrvatskog haiku pjesništva 1996. - 2007. Nepokošeno nebo /An unmown sky. U rukopisu joj je ostala zbirka stihova na književnom standardu i čakavštini za djecu i mladež Plamsaji.

Roditelji su podijeljeni u nekoliko skupina (6 – 7 roditelja u svakoj skupini). Članovi skupine biraju svoga predstavnika koji će prezentirati njihova razmišljanja i stavove o trima temama koje slijede. Dobivaju prvo pitanje koje glasi: Što vi kao roditelji očekujete od učitelja? Roditelji kratko razgovaraju, a potom izabrani predstavnik svake skupine bilježi i prezentira odgovore. Slijedi drugo pitanje: Što očekujete od svoje djece tijekom ove školske godine? Postupak je isti kao i poslije prvoga pitanja, s tim da odgovore može pročitati drugi član skupine. Potom roditelji odgovaraju na pitanje: Što vi možete učiniti da rezultati zajedničkoga rada učenika i učitelja budu bolji? Voditelj radionice (razrednik) procijenit će koliko vremena treba roditeljima za razgovor poslije svakog dobivenog pitanja. Razgovori su obično vrlo živahni, ponekad i duhoviti, ali uvijek izrode mnoštvom konstruktivnih razmišljanja i primjenjivih rješenja.&nbsp; Navodim odgovore onako kako su ih zapisali roditelji tako da će ista očekivanja ponekad biti ponovljena drukčijim izborom riječi.

– izgraditi autoritet i uvažavanje kod učenika – odgojno usmjeravati učenika – tretirati učenike kao jednako vrijedne – uvidjeti njihove specifičnosti i primjereno reagirati – potruditi se biti uzor svojim učenicima – kontinuirano i kvalitetno surađivati s roditeljima – ne stvarati razlike između učenika – pokazati razumijevanje za njihove probleme

– poticati ih – ne rugati se lošim rezultatima rada – ocijeniti ih ocjenom koju zaslužuju – poticati nadarenost – dopustiti pravo na izricanje drukčijega mišljenja – biti prijatelj učenicima – naći mjeru između poštivanja i popuštanja – ponuditi sva potrebna znanja

Novinarska grupa (redakcija) skupina je učenika i nastavnika koja traga za novim sadržajima i oblikuje teme, novinske članke i vijesti. Ovakav oblik nastave nudi učenicima mogućnost razvijanja metodičnosti, kreativnosti i sinergijske discipline. Voditelji novinarskih skupina često ističu kako školski list nije profesionalni uradak pa stoga nije ni potrebno njihovo opterećivanje dijelom posla koji im nije struka. Takvo razmišljanje nije dobro jer je veliki propust toliki trud i zanos ostaviti amaterizmu i ne učiniti onaj presudni korak: stvoriti i ostvariti što profesionalniji uradak, kao dokument i školsku ostavštinu. U ovakvome obliku rada s djecom presudna&nbsp;je uloga mentora. Oni trebaju usmjeravati i voditi članove novinarske skupine kako bi, kroz traženje i propitivanje, razvijali svoje sposobnosti, umijeća i stavove. Svako zaobilaženje pravila struke vodi&nbsp;do svaštarenja i polovičnih uradaka, nakon čega se u vrjednovanju istih osjećamo nezadovoljno. Stoga je preporuka svakomu voditelju – naučiti članove skupine osnovama novinarskoga zanata, a oni će u takvu okviru lako izraziti svoju kreativnost. Najgore je, ako smo radeći naslijepo, potrošili energiju i vrijeme misleći da je baš tako najbolje –&nbsp;jer svi smo u listu pisali od srca, kako volimo istaknuti. Konačan proizvod treba biti rezultat učeničkoga rada jer je vrjedniji&nbsp;i lošiji članak nastao iz samostalnoga pera i promišljanja učenika, nego savršeno dorađeni, lakirani uradak koji je napisao mentor – da bi „malo popravio“ stil svojega učenika. Da školski list ne bi ostao na razini suhoparnoga školskog godišnjaka / kronike, treba udovoljiti najosnovnijim pravilima profesije. Uredništvo ili redakcija lista jest mjesto gdje se sakupljaju informacije, bljeskaju ideje, bruse kritička promišljanja, raspravljaju problemi, osluškuju teme... Kreativan i društveno angažiran sadržaj, uz neizostavno kritičko mišljenje učenika,&nbsp;treba biti konačan cilj takva posla s učenicima.

Kronologija nesporazuma Onaj tko dobro poznaje hrvatsku književnost zna da su pisci kroz povijest težili vjerno zabilježiti sliku svoga vremena. Tako je Pavao Štoos napisao poznatu elegiju Kip domovine vupočetku leta 1831. (kip u značenju slika, stanje domovine). Matoš je svoju proznu crticu naslovio Kip domovine 188*&nbsp;želeći izraziti svoje nezadovoljstvo tadašnjim stanjem domovine. Šušićeva pjesma Kip domovine pokušaj je da se oslika naša stvarnost, uspostavi poveznica s Matoševim vremenom te ukaže na stoljetnu sudbinu hrvatskoga naroda koja se s vremenom nanovo aktualizira. Motiv žene u katedrali uzet je iz Matoševe pjesme Pri svetom kralju, a boje haljine sadrže simboliku njegova Imaginarnoga putovanja. Završna kitica, koja se u objavama na jezičnim portalima i društvenim mrežama i ne navodi, parafrazirana je poanta Matoševe Stare pjesme koja izražava strah Hrvata od odnarođivanja. Studiozno proučavanje Matoševe poezije i duboko proživljavanje njegovih poruka izrodilo je originalnim stihovima primjenjivim i u današnjem trenutku. Pjesma je po versima hrvatskim složena, povezuje stoljeća hrvatske književnosti istom poveznicom – ljubavlju za pisanu riječ i nacionalnu književnost. One koji možda još uvijek dvoje oko istinitosti ovih navoda upućujem na prvu objavu ove pjesme Ivice Šušića u časopisu Matice hrvatske Hrvatska obzorja, Split, 2002., str. 7. Potom je tiskana u&nbsp;zbirci Plitvina, u nakladi Hrvatskoga kulturnog društva Napredak, Split, 2004., str. 64. Zadnja je objava ju gore navedenoj knjizi pjesama tiskanoj u nakladničkoj kući Alfa, 2014., str. 39.

Kako se osjeća netko čiji se stihovi prenose u tisućama objava pod tuđim imenom? Zbunjeno. S nevjericom. Pokradeno. S druge strane, zar tisuće objava na društvenim mrežama dovoljno ne govori o njihovoj vrijednosti? Stavljanje tih stihova u kontekst književnoga stvaralaštva velikoga Matoša otvara prostor zadovoljstvu. Kako ne osjećati ponos kada pojedinci, institucije, portali nazivaju pjesmu vizionarskom veličajući je kao „najsnažniji krik za istinom i pravdom“? Navodeći najcitiranije stihove ovih dana (Ivice Šušića, a ne A. G. Matoša): … Nad nama pletu neke čudne niti, Hrvat je opet tako teško biti… &nbsp;izražavam nadu da oni više nikada ne će postati odraz naše zbilje.

Motivi iz dječjega svijeta, čistoća i nevinost emocija koje izviru iz njezinih tekstova, jednostavnost i razumljivost jezika, izraz bogat metaforikom i slikovitošću, djeca kao nositelji radnje i prenositelji poruke – odlike su njezina književnoga stvaranja. Odlike njezine osobnosti teže je sročiti. Oni koji su ju poznavali, znaju koliko je topline podijelila. Naučila nas je da se ljepota mjeri plemenitošću srca. Lijepa je riječ najljepši dar – moto je jedne od njezinih knjiga, ali i moto njezina života. Zvon od bilog smija – stih je koji najbolje odražava njezino književno stvaranje. Sve što trebam, imam – Marela onakva kakvu je poznajemo.

HAIKU Na vrtuljku Skupa se okreću Djeca i nebo Nova godina prvi nagovještaj snijega U tvojoj kosi

Uz 100. obljetnicu književnikova rođenja

MALI KOMAD VEDRINE U SVEOBUHVATNOJ TAMI

Ako ne možeš u čoporu naći svoje mjesto, svoj korak, nasljeđe tvoje vječnosti, budi svjetionik na rtu, signaliziraj putniku u noći. (NA OBALI)

Tražiti svoj put ka vječnosti trajna je i prirodna potreba svakoga čovjeka. Šime Vučetić, hrvatski književnik čija je stota godišnjica rođenja obilježena ovoga proljeća (Vela Luka, 1909. – Zagreb, 1987.), pronašao je put ka vječnosti pišući pjesme, eseje, studije, kritike, rasprave, monografije. Rođen u težačkoj obitelji, rano prepušten okruženju koje ne podnosi slabe, u svojim zbirkama pjesmama (SVANUĆA, LJUBAV I ČOVJEK, PUTNIK, PJESNI RAZLIKE) oslikava socijalnu ugroženost puka, realnost života od mora i zemlje. Rastrgan između širine pogleda i skučene stvarnosti, uvijek se nanovo vraća prvotnomu prostoru svoga zavičaja koji ga sputava, ali i širi njegove obzore. Veliča vrijednosti težačke sredine, prirode, prijateljstva, ali istovremeno i strahuje od ugroženosti tih vrijednosti. Muče ga uspomene, razapinju moralne dvojbe. Ako se tematski odmakne od zavičajnih motiva, sačuva zavičajnost u jeziku. Trajno osjeća zavičajnu toplinu jer je ona mali komad vedrine u sveobuhvatnoj tami.

Ilustracija preuzeta iz slikokaza o samovrjednovanju Maje Bačić Ostović, prof. (Labin KVAŠ '14)

Samovrjednovanje –&nbsp; i temelj i krov

Različitim oblicima samoanalize (upitnici za učitelje, učenike i roditelje te analizom rezultata vanjskoga vrjednovanja svoje škole) može se doći do vrijednih pokazatelja koji će pripomoći uočavanju vlastitih prednosti, nedostataka, ali i razvojnih mogućnosti. Nedovoljno samokritičnosti, stare navike, otpor svemu što je novina te nespremnost za preuzimanjem odgovornosti može nas omesti da osuvremenimo svoj rad i približimo ga učenicima. Uspješnost našega rada u vremenu koje dolazi ovisit će u velikoj mjeri o našoj spremnosti i sposobnosti da objektivno pratimo, procjenjujemo i vrjednujemo prije svega kakvoću svoga rada, što je bitan preduvjet da bismo mogli objektivno ocjenjivati učenička znanja, vještine i sposobnosti. Zato sastavnice sustava vrjednovanja ne trebamo shvatiti kao oblik provjere učenika i učitelja nego kao mogućnost za unapređenje nastavnoga procesa. Iako su se vanjsko vrjednovanje i samovrjednovanje pokazali kao najučinkovitiji mehanizmi za podizanje kakvoće odgojno-obrazovnoga rada u 15 europskih država, neka nam približavanje Europi ne bude primarni cilj. Samovrjednovanjem se približimo sebi, svojim specifičnostima; otkrijmo svoje slabosti, istaknimo postignuća, spoznajmo potrebe i mogućnosti za realizaciju tih potreba. Ako ga uspješno provodimo, ono može biti i čvrst temelj i siguran krov suvremene škole.

Samovrjednovanjem se približimo sebi, svojim specifičnostima; otkrijmo svoje slabosti, istaknimo postignuća, spoznajmo potrebe i mogućnosti za realizaciju tih potreba. Ako ga uspješno provodimo, ono može biti i čvrst temelj i siguran krov suvremene škole.

stRuka Mrežna biblioteka DPHJ-a Divna Šušić, prof. HRVATSKI U ZRCALU STRUKE URL: https://bit.ly/HUZS_stRuka Nakladnik: Društvo profesora hrvatskoga jezika Za nakladnika: Branimir Romac, predsjednik DPHJ-a Glavna urednica: Sanja Miloloža, prof. Recenzija: dr. sc. Tea-Tereza&nbsp;Vidović Schreiber Fotografija: Privatna arhiva D. Šušić Likovno, grafičko i mrežno oblikovanje: Sanja Miloloža Lektura i korektura: Sanja Bosak, prof. ISBN –&nbsp;978-953-8452-00-0 Zagreb, svibnja 2022.

Tu je i vječno prisutni&nbsp;jablan koji povezuje ovozemaljske sfere s božanskim visinama gdje pjesnik, u nekim izvanzemaljskim prostorima neba i zvijezda,&nbsp;pronalazi radost u sitnicama: Lepeza sunca, plavet visina, u mirnoj vodi podrhtava, i čini mi se da se tišina s vječnošću sada poigrava. Jer sve je sitno: boje, zvuci, oblak što u bezdan tone. I ovaj jablan u mojoj ruci. I bijela vrpca ceste one. (Akvarel) I kiše pjevaju na jablanima u naslovu njegove prve zbirke poezije, i vjetar se smije u granju, visoko. Djetinjstvo je vječno skrovište i sklonište: U ono more duboko pobjeć ću iz svog mraka, i smjelo sići u njeg sa štapom čarobnjaka... (Povratak u djetinjstvo) Zavičaj je uvijek izvor radosti, a kad netko ili nešto pomuti tu radost, opet je zavičaj taj koji mu vrati mir, razbistri misao. Čak ni u tragediji nije zdvojan, ni u smrti braće ne pronalazi razlog za jadikovanje, nego ponos zajedničkoga odrastanja i pripadanja istoj obitelji:

Podigni ovo nebo. Pomiri ove sjene. Pokosi ovu kišu. Uglazbi ove suze. Rascvjetaj ove ruke. (Budi moja noć) Pod utjecajem krugovaša gradi stihove koji su odraz kritičkoga odnosa prema stvarnosti, ali je njegova modernistička struktura ipak mekša: Ovo more, koje gori, rukama preveslavam. I tražim luku; al' nigdje luke da se odmorim. Neka daljina ohrabruje me -mislim pristat ću. I veslam. U prsima mi ječe nakovnji. (U vrijeme pristajanja) Umjetno građen stih koji udovoljava formi, a nije odraz dubokoga doživljaja, nema onu iskonsku vrijednost koju prepoznajemo kada pjesnik nesebično daruje izvornoga sebe. Tražeći se i gubeći ponovno u novim odstupanjima od sebe, u svojim pjesmama iz druge faze ne doseže snagu svoje emocije koju svjesno nastoji izbjeći u korist imaginacije. Takve apstraktne slike nisu imanentne njegovoj pjesničkoj vokaciji. Osjeća to i sam Pupačić okrećući se svojemu iskonu u pjesmama nastalim nekoliko godina prije svoje smrti, a koje sublimiraju u sebi i iskonsku doživljajnost i kasniju proživljenost u jednu duboku misaonu cjelinu.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Kad sam pročitala tekstove kolegice Divne Šušić, prof., učiteljice izvrsne savjetnice, koje je prikupljala kao dokaze svojega rada u kroatističkoj i prosvjetnoj struci, znala sam da bi Društvo profesora hrvatskoga jezika trebalo omogućiti predstavljanje onim kolegicama i kolegama koji nemaju književnostvaralačkih ambicija, ali se ističu u struci svojim analitičkim pristupom, teorijskim promišljanjima i kreativnim radom u razredu te na različitim stručnim vijećima ili povjerenstvima kojima se potiče napredak struke. Upravo stoga pokrećemo novu mrežnu ediciju pod naslovom stRuka u kojoj ćemo predstavljati učitelje i profesore izvrsne savjetnike, savjetnike i mentore kako bismo širili kvalitetne stručne uvide u struku i razrednu praksu, a također i poticali kolege koji još nisu napredovali u struci – da napreduju. Kolegica Divna Šušić jedna je od još uvijek relativno malobrojnih učiteljica izvrsnih savjetnica hrvatskoga jezika (čini se da ih je više u srednjim školama nego u osnovnima), što zbog ritma napredovanja i novih uvjeta propisanima dorađenim i izmijenjenim Pravilnikom o napredovanju, i to Pravilnikom o napredovanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima <a href="https://www.azoo.hr/app/uploads/uvezeno/datoteke/dokumenti/Pravilnik_o_napredovanju.pdf">NN 68/2019 </a> Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o napredovanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima <a href="https://www.azoo.hr/app/uploads/2021/02/Pravilnik_o_izmjenama_Pravilnika_o_napredovanju_u%C4%8Ditelja_nastavnika_stru%C4%8Dnih_suradnika_i_ravnatelja_u_osnovnim_i_srednjim_%C5%A1kolama_i_u%C4%8Deni%C4%8Dkim_domovima.pdf">NN 60/2020</a> Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o napredovanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima <a href="https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_03_32_679.html">NN 32/2021</a>,

Recenzija djela Hrvatski jezik u zrcalu struke

ONAJ TKO HOĆE UČITI, SVUGDJE NAĐE ŠKOLU

Vođena upravo tom mišlju izvrsna savjetnica hrvatskoga jezika i književnosti Divna Šušić objavljuje, u suvremenome (usudila bih se reći i dostupnijem) mediju, niz svojih zanimljivih stručnih članaka. Tendencija je autorice prije svega ponuditi, iskustvom i znanjem “okrunjene”, načine kako približiti ljepotu književnoga stvaranja, učenja, kreiranja nastavnoga sata, ne zaboravljajući pritom dobro promišljeni pedagoški pristup u radu s djecom, kako bi u konačnici (samo)vrednovanje (na)učenoga imalo smisla. Knjiga je tematski podijeljena u dva dijela. Prvi dio naslovljen&nbsp;Strukom (o) književnicima, stručno (metodički), kritički, pa i znanstveno, analizira stvaralaštvo&nbsp;Antuna Gustava Matoša, Josipa Pupačića, Dragutina Tadijanovića, Šime Vučetića, Vesne Parun i Marele Marije Mimice. Zanimljivost pristupa interpretaciji književnih ostvarenja navedenih autora čini prije svega – zavičajnost. Mašta i jezično konkretiziranje postiže se u analiziranih pjesnika upravo pretvorbom prostora u (pro)govor(e)ni realitet. Takav stručno-znanstveni pristup naglašava važnost identiteta, tradicije i jezika. Potpuno je jasno da se prostorno diferenciranje odvija i unutar jezika; utoliko je i važno voditi brigu o očuvanju onih jezika koji imaju mali broj govornika, a u koji nedvojbeno spada i hrvatski jezik.

Priča, prepričavanje, dramatizacija književnoga teksta bliska dječjoj prirodi

Tako je ocjena kao početni pokretač čitanja postala manje važna, a želja za kreativnim izražavanjem dominantna. Smisao predmetnoga područja Književnost i stvaralaštvo upravo je utemeljena na recepciji književnoga teksta koji učeniku omogućava povezivanje pročitanoga s njegovim poimanjem svijeta, potiče razvoj estetskih kriterija te razvija svijest o potrebi osobnoga napretka.&nbsp;Čitanje bez nametanja konkretnih naslova otvara mogućnost čitanja iz potrebe što je dobar temelj za stjecanje čitateljskih navika i kulture čitanja. Kada se takav oblik čitanja primjenjuje u skupini, onda&nbsp;se postiže i uspješna socijalizacija dijeljenjem svojih iskustava ili spoznavanjem iskustava drugih učenika (što je i bio jedan od ciljeva projekta!). Ostali su ciljevi također postignuti: uz razvijanje kreativnosti i radoznalosti,&nbsp;bogaćenje rječnika, postizanje otvorenosti u komunikaciji te govorno-jezičnoga razvoja, uspjeli smo čitanjem potaknuti i učeničku maštu u otkrivanju novih svjetova, ali i spoznaju o realnome svijetu. Još se jednom pokazalo da je priča, prepričavanje te dramatizacija književnoga teksta bliska dječjoj prirodi. Tako su vještine budućnosti, kao što su kreativnost, inovativnost, komunikacijske kompetencije, sklonost timskome radu, ali i nastojanje u osobnome razvoju, u ovome projektu pokazale svoju punu opravdanost.

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.