Devetnaesta e-knjiga u nizu Profesori pišu, za mjesec rujan, predstavlja pjesnikinju Danijelu Zagorec. Uredila: Sanja Miloloža

Danijela Zagorec, Stihovi

Mrežna biblioteka DPHJ vam predstavlja: Profesori pišu 19. knjižica (za mjesec rujan) Danijela Zagorec, Stihovi URL: https://bit.ly/dzagorecSTIHOVI Za nakladnika: Branimir Romac, predsjednik DPHJ-a Glavna urednica: Sanja Miloloža Fotografije: Martina Valec-Rebić Sandra Poštić FB OŠ Ljudevita Modeca Arhiva DPHJ-a Grafičko oblikovanje, lektura, korektura i mrežna prilagodba: Sanja Miloloža Zagreb, rujna 2022. ISBN 978-953-8452-07-9

Zimska su popodneva drugačija od drugih. Sjećanja, tiho i bez najave, raspršuju se oko mene… Svjesno popuštam u toj igri. Pa neka zauzmu prostor, neka se i dalje nadmeću sa mnom… …možda zaustavim vrijeme. Miris cimeta, uspavana naranča, na stolu šalica do pola ispijena, kamin – pouzdan saveznik dugih noći.

Kako smo se samo opirali odrastanju… …Jesenjin… Ljubomorno doticasmo njegov zanos gledajući kako pahulje te zime lete drugačije, iskričavo i dosljedno, loveći jedna drugu oko promrzlih prozora, plešući po zaleđenim krovovima. Slijedili smo metafore, uvjereni da sve razumijemo. Plavičasti kristali zime bijahu zaklon, zajedno smo s pjesnikom sanjarili.

Dopusti da ti priđem tiho i omotam se oko tvoje nesigurnosti, da ulovim komadiće tebe u kaleidoskopu svojega sna. Dopusti da ti šapućem o vremenu što se skriva u osmijehu uličnog svirača, čuvara ukradenih pogleda na trgu stolova za dvoje bez traga i suvišnih slova. Dopusti da ti zatvorim oči, a ti ćeš pogađati tko miruje iza tvojih uspomena i prebirati po strunama mojih jagodica… utiskujući slovo tebi znano, na moj dlan.

Pravit ćeš se dane prepoznaješ ruku. – Otežala je. – rekao si jednom. Ne slutiš lakoću… ti, koji u hodu nosiš trajanje i prostor, tišinu i modrinu… … ti, čiji glas prepoznaju ptice. Znam, smetat će ti kad ozimi vrijeme, kada se krošnje tresu svojim kristalima jer ne voliš slojeve odjeće… i odbačenu koru naranče ostavljenu na stolu Dopusti, ipak, da ti priđem tiho, kao da sam oduvijek tu i da zatvorim prozor…

Danijela Zagorec rođena je 24. rujna 1968. u Zagrebu. U Križevcima je završila osnovnu i srednju školu. Studirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a 1998. na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu diplomirala hrvatski jezik i književnost. Radi u struci kao profesorica hrvatskoga jezika u osnovnoj školi Ljudevita Modeca u Križevcima gdje 2018. postaje učitelj mentor. Od 1998. do 2004. radila je kao školska knjižničarka te vodila skupinu malih knjižničara. Organizirala je brojne susrete s piscima, radionice za učenike i pisala za Svezak, stručni časopis iz područja knjižničarstva, informacijskih znanosti ili kulture općenito.

Rasla je maslina, gorka i malena, izvijena od traženja, umorna od vremena, dostojna ljubavi.

Tražeći more, ugledah čovjeka u polju, u kamenu, u trnju, u znoju, u Istini…

Od&nbsp; 2005. godine radi u nastavi. Voditeljica je literarne družine i s učenicima redovito sudjeluje na državnim literarnim natječajima te na smotri Lidrano u literarnom i scenskom izrazu. Zajedno sa svojim učenicima sudjelovala je u brojnim školskim projektima i aktivnostima (projekt Starohrvatska mitologija, 2011., božićna priredba Anđeli navješćuju, 2014., obilježavanje godine Marka Marulića 500 leta Judite, 2022.). Piše scenarije za kulturne večeri koje tematiziraju&nbsp; hrvatske veze s drugim narodima (15 godina suradnje s talijanskom udrugom – Bimbo chiama bimbo 2013., Večer hrvatsko-francuskih kulturnih veza „Samo se srcem dobro vidi” 2014., Večer hrvatsko--talijanskih kulturnih veza „Jedno more ‒ dvije obale” 2015., Dan škole – predstavljanje projekta Japan „Latice na dlanu“, 2017.). Redovito priprema učenike za Natjecanje iz hrvatskoga jezika.

Godine 2016. i 2017. sudjelovala je na Saboru malih glagoljaša Ajmo, dico, glagoljati &nbsp;u Sv. Filipu i Jakovu te na Otvorenim vratima zagrebačke glagoljaške riznice (2015. i 2017.) Od 2008. godine aktivna je članica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić”. Sudjelovala je u manifestaciji Hrvatski sveci i blaženici (2016., 2017. i 2018.) pripremajući učenike za javnu debatu. Od 2011. sudjeluje u organizaciji Susreta hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ koji organizira Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ i OŠ Ljudevita Modeca. Dugogodišnja je članica Matice hrvatske, a od 2015. aktivna članica križevačkoga Ogranka i članica Predsjedništva Ogranka. Tijekom 2016. jedna je od organizatorica akcije traženja starih knjiga u križevačkim obiteljskim knjižnicama,

koja je okrunjena izložbom Križevačko knjižno blago – Iz obiteljskih knjižnica uz prateći katalog. Jedna je od redaktorica, lektorica i korektorica u izdanjima križevačkog Ogranka (Zdrav duh u zdravom tijelu, Lirski referendum – I stihovi dišu, 2022.) Pisanjem poezije počela se baviti još za studentskih dana. Do sada je pjesme objavljivala u časopisima (Hrvatska književna revija Marulić, Hrvatski katolički kalendar Danica, 1996.), u Školskim novinama (2014.), a redovito sudjeluje na natječaju hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ te su joj pjesme uvrštene u zbornik (2012., 2013., 2014., 2018., 2019., 2020., 2021.). Godine 2018. na istom je natječaju dobila 2. nagradu za pjesmu Misterij. Njezini su stihovi uvršteni u trojezični zbornik Sunčano inje pjesnikinje posvećen Vesni Parun uz obilježavanje 100. obljetnice pjesnikinjina rođenja u izdanju DPHJ-a. U srpnju 2022. Ogranak MH u Križevcima objavljuje njezinu zbirku pjesama Ne tražim razloge. Živi u Križevcima, udana je i majka troje djece. &nbsp;

ISBN - 978-953-8452-07-9

Otvorio se bezdan riječi zarobljenih u htijenju, s teretom svojih granica U raskoraku sa sobom vuku se pustinjama i čekaju kišu

Maglovita jutra lukava su pratnja i izgovor da se pritaje i ostanu neizgovorene S kapljicom kiše puštam ih od sebe neka polete poput poludjelih ptica…

Spustiše se zrna u dlanove zemlje, utrobu meku, uzdarjem zagrljenu. Stoljeća huče u brazdama, duboki se mir oslanja o sklopljene ruke. Kiša škropi s visina, drhtaj sreće omata klasje. Rađa se život, zlatno je polje odraz neba i molitve majke, hoda u sjeni.

U titravu zraku plodovi se njišu, plešu i šapuću, daruju svitanje. Sagiba se koljeno pred Istinom i svaki dan iznova u kruhu se poznaje.

Bili smo veliki, barem smo tako mislili izgovarajući riječi odjeveni u grimiz ritma i slika. Dotaknusmo si duše, činilo nam se lakim slaviti ljepotu.

Miris cimeta, uspavana naranča, na stolu šalica do pola ispijena, i kamin – ubacit ću komad drveta da se vatra ne ugasi.

Uvijek me zbunjivala zrelost ljeta i moja predodređenost da se predam trenutku. Dok se zemlja topila u dahu sunca, ja bih mirovala u davanju sebe svakoj travki što slavi život.

Sretna kao žetelac kad u titraju zraka skuplja posijano zlato, i ja hodam toplim poljima. Žanjem ljubav.

Prkosim vjetru, stalno, iznova, i ne tražim da me razumiju lutkari u kazalištu sjena i trgovci osmjesima. Prkosim vjetrenjačama jer je u njihovu zvuku dah stoljeća što se škrgutavo prosipaju poljima mojih očekivanja. Prkosim trenutku jer ga zaustavljam u sebe,

a onda se odgurujem na rubove dana i noći otrgnutih od sanjarenja. Prkosim kiši&nbsp; iako mi godi mekoća kapljičastog zraka što vjekovima ispire naše gluposti. Prkosim kamenu jer ga je previše u meni, u trenutku nesnalaženja među grabežljivcima. Prkosim… i nesigurno pogled upirem u nebo…

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.