Deseta elektronička knjižica u seriji Profesori pišu DPHJ-a za mjesec prosinac 2021. donosi stihove Darija Abrama. Uredila Sanja Miloloža.

Dario Abram, Stihovi

Mrežna biblioteka DPHJ vam predstavlja: Profesori pišu 10. knjižica (za mjesec prosinac) Dario Abram, Stihovi Za izdavača: Branimir Romac, predsjednik DPHJ-a Glavna urednica: Sanja Miloloža Ilustracija: Dario Abram Fotografije: privatna zbirka D. Abram Arhiva DPHJ-a Logo DPHJ-a: Hrvoje Miloloža Lektura, korektura i mrežna prilagodba: Sanja Miloloža Zagreb, prosinca 2021.

napiši pjesmu jaču od svega što te ikada povrijedilo izbaci sve zareze ma nakrivi joj retke

neka isteče iz nje crnina koju čuvaš pod jastukom jer proći će kažu ljudi&nbsp;

Dario Abram. Rođen je 25. srpnja 1990. u Rijeci, gdje je i završio studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti. U Osnovnoj školi Dr. Andrija Mohorovičić u Matuljima zaposlen je na radnome mjestu učitelja hrvatskoga i engleskoga jezika, pri čemu nastoji učenike povezati jezičnim stvaralaštvom i projektima u sklopu kojih umiju ovladati novim vještinama i saznanjima te pritom upoznati druge kulture i njihove običaje. Osim nastavom bavi se i lekturom i prevođenjem, a rado surađuje i s Gradskom knjižnicom Rijeka. Svoje vrijeme također vrlo rado posvećuje i pisanju poezije i proze, fotografiji, ali i crtanju.

Rijetko pripadam ljudima. Ne razumiju me, a grlo mi se brzo suši. Stoga sam poslušao doktoričin savjet: Počeo sam piti dovoljno vode. (Tako sam im 65% više nalik.) Ali malen sam. Ne uoče me odmah. Zato umjesto njih čuvam knjige. Ne šaram po njima. Lišavam ih tereta prašine. Čak ih slažem abecednim redom. (Nakon što ih posložim po veličini. I boji. Počevši s plavom.) Ormari su mi prepuni ukoričenih ljudi. Spavam među žamorima njihovih zamisli.

Iskreno, nisam ljubitelj govora. Ne posjedujem svoj glas. (A zakasninu za posuđeni nikako da platim.) Radije napišem pjesmu ili nacrtam crtež. Tako svima ostavim prstohvat sebe. Vratim se potpun. Neokrznut riječima. Ja bolujem od šutnje. Sve što želim reći krijem u dodiru. No koža mi je osjetljiva na stvarnost; Prepun sam ozeblina. (Čekanje ljudi slično je trganju krastica. Nikada ne zarasteš dokraja.) I odanost je na akciji u supermarketu.

Kreativnost nastoji uklopiti u sve svoje nastavne aktivnosti, u čemu mu pomažu i školske kolege. U veljači 2015. godine objavio je prvu zbirku pjesama Prostori koje izbjegavam u nakladi Udruge parNas, koja sadrži i minimalističke ilustracije. Poezija mu je pretežno intimistička, što se odražava i u njegovim drugim uradcima. Utemeljio je vrlo aktivnu i korisnu stručnu FB grupu Hrvatski jezik u OŠ kojoj je administratorom.

MojaRijeka.hr - Prostori koje izbjegavam

Izvršni urednik izdanja GRAD to smo MI! uz istoimeni eTwinning projekt posvećen Danima sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, kojemu je suvoditeljem.

da sam zapisao sve stihove i strofe

komu bih prešutio retke pune pogrešaka&nbsp;

sanjao sam da će nas jednom nečije ruke

odvesti doma i zatvoriti knjige nepreboljenih stranica

Svi su naši gubici nejednaki. Trgujemo izgubljenim dijelovima sebe. (Rezervnih, nažalost, nemamo.) Kvarljivi smo. Podložni smo vlazi. I ponavljamo se u drugima. Sastajemo se i rastajemo u kamatama. Dovoljno smo bogova okrivili. (I još ih ima.) Ovaj je planet nakupina pogrešnih mjestā i vremenā. Ljudi su poput šavova: Njeguju rane. Pucaju kada se potroše.

U nama kolaju supernove. (Eksplodiramo. Zaronimo u crne rupe.) Napokon, i stopala su nam opečena; Hodamo po žaru vlastitih misli. Lijepo je bdjeti nad onim što za sobom ostavljamo. Ali nitko od nas nije potpun. Niti su slagalice mjerilo završenosti. Gradili smo se mnogo prije začetka u drugima. Zato teško prihvaćamo kraj priče. (Djeca to najbolje znaju.)

Da sam barem tvojim rukama drag. Od naših bih prstiju savio maleno gnijezdo i utoplio u njem sva buđenja. Kosom bih oslikao svitanja na tvojim leđima. Pa tiho sada, tiho: večeras je kiša plaha od čežnji. I sve se polako bijeli. Kad bi nam se barem jeseni ispreplele, a među dlanovima cvala proljeća. Nastanio bih se tobom, udisao mekoću tvojih obraza, potom te pogledom omotao.

Tko bi te s mojih trepavica spuštao? Ah, da mi barem griješ umorne korake. Tvoje bih dodire tada uronio u srebro i sva bih pera namočio tvojom sjenom. Ali noć je. Već sklapaš oči. Prepuštam te stoga snovima i ostavljam zalaske pod jastukom. Jer šapatom bih iscrtao put od tvog do mog sazviježđa, usnama čak, da nismo ljudima udaljeni.

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.