18. knjižica u nizu DPHJ vam predstavlja: Profesori pišu, za kolovoz 2022. donosi dvije pričice profesorice Sanje Matage. Uredila: Sanja Miloloža

Sanja Mataga, Dvije pričice

Ili da jednostavno počnem pisati priče koje su jednostavne? Od kojih svaka ima pola stranice. Zar je moguće strpati jedan cijeli događaj i emocije vezane uz njega na pola stranice? Događaj je moguće strpati u sekundu, a onda bi ga moralo biti moguće strpati i na pola stranice. I onda svaki dan pola stranice napisati, pola po pola po pola i onda odjednom hrpa stranica. I hrpa i hrpa događaja koje treba samo povezati. I složiti u slagalicu kao puzzle. 

Dakle, tako ćemo polako. Pola po pola po pola.

Mrežna biblioteka DPHJ vam predstavlja: Profesori pišu 18. knjižica (za mjesec kolovoz) Sanja Mataga, Dvije pričice URL: https://bit.ly/SM2pricice Za nakladnika: Branimir Romac, predsjednik DPHJ-a Glavna urednica: Sanja Miloloža Fotografije: privatna zbirka Sanja Mataga Logo DPHJ-a: Hrvoje Miloloža Grafičko oblikovanje, lektura, korektura i mrežna prilagodba: Sanja Miloloža ISBN 978-953-8452-06-2 Zagreb, kolovoza 2022.

Dobrosusjedski odnosi i suradnja između FKVK, Foto kino video kluba Zaprešić i ZKDM, Zaprešićkog kazališta za djecu i mlade, odnosno poznanstvo i prijateljstvo i poneka kava s Miroslavom Klarićem i Jadrankom Lopatićem, bili su neposredan poticaj za prvi dolazak diplomirane profesorice hrvatskog jezika i književnosti i fonetičarke Sanje Mataga na dvadesetu Školu medijske kulture&nbsp;Dr. Ante Peterlić. Dečki su isto tako po prvi put vodili&nbsp;radionicu animiranog filma&nbsp;pa su im trebali pouzdani i dokazani&nbsp;kadrovi&nbsp;(ili, bar, ljudi od kojih su s pravom očekivali da se i u tome dokažu) i tako, riječ po riječ…

Sanja je nakon dužeg vremena dobila priliku kao polaznica sudjelovati na radionicama u nečemu što joj je bilo potpuno novo. Forma animiranog filma ju je oduvijek zanimala pa si je ispunila želju vidjeti kako izgleda rad na njemu. I, kaže, nije mogla odabrati bolje. U proteklom su se periodu višegodišnje suradnje FKVK-ZKDM zapravo počela ispreplitati njena kazališna i filmska iskustva, a pokazalo se kako su radna atmosfera i organizacija posla na&nbsp;Školi&nbsp;bili odlični i u potpunosti ispunili&nbsp;njena očekivanja. Naučila je mnogo, najviše o pedagogiji.

Dodatak: autorska pjesma N e z a m j e nj i v o Izvode: Gelato Sisters

Sanja Mataga, dipl. prof. hrvatskog jezika i književnosti, fonetičar i dramski pedagog Rođena je 3. travnja 1984. godine u Zagrebu. Školovala se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i radila kao demonstrant na Odsjeku za fonetiku. Od 2003. se redovno glumački i pedagoški aktivno usavršava na raznim radionicama, a posebno u Studentskom kazališnom studiju (Denis Patafta), u Studiju KUBUS (Simona Dimitrov-Palatinuš) i u Vokalom studiju Bacchabundus (Mirela Brnetić). Od 2015. radi u Osnovnoj školi Tituša Brezovačkog u Zagrebu.&nbsp; Piše i tekstove za glazbu.

Gelato Sisters predstavljaju svoju retro poslasticu "Nezamjenjivo"

Gelato Sisters - Nezamjenjivo

pa je u skladu s time i&nbsp;završila&nbsp;na Školi medijske kulture. Prvi put. Vrlo često se događa da ljudi općenito kazalište doživljavaju tromim, zastarjelim i repetitivnim. Ljudi u kazalištu ne vide prostor za inovaciju, a upravo je to ono što nju&nbsp;goni. Voli isprobavati nove stvari, probijati granice,&nbsp;razmišljati filmski u kazalištu. Baš za to je u Školi medijske kulture&nbsp;Dr. Ante Peterlić&nbsp;imala priliku. Učila je kako se koristiti filmskim izražajnim sredstvima na sceni i činiti ju bržom, protočnijom i čišćom.

U&nbsp;radionici animiranog filma&nbsp;radilo se naporno i dugotrajno, ali iznad svega kreativno pa nikomu nije bilo (pre)teško. Mala se ekipa podijelila u smjene, kao u kakvom rudniku, pa je veliki i zahtjevan posao na izradi lutkarskog animiranog filma išao kako spada, a rezultat je opravdao sva ulaganja. U tome su se složili i gledatelji.&nbsp; Sa Škole medijske kulture Sanja je otišla prepuna pozitivnog entuzijazma i s obostrano dogovorenim pozivom za suradnju, kad god bude potrebno. Svakako se namjerava vratiti, ali nije sigurna na koju bi se radionicu prijavila. Razmislit će još, ali je sigurna da će biti nešto iskoristivo u kazalištu.

Godinama već na računalu otvaram mapu s nazivom pisanje. Koliko već samo dugo čekam da nešto napišem. Da izvadim nered iz glave jer toliko toga ima i sve su police pretrpane... A tako to i zvuči nekad, samo nabacane sitnice koje nemaju veze ni s čim. I sad odlučim pisati. O čemu? O proteklim godinama. O nesretnim ljubavima, o školi, o fakultetu, o kazalištu, o putovanjima. Nikad nisam nastavila pisati... Barem ne sustavno. Zašto? Posao, probe, milijun okolnosti, nikako da se odlučim na pisanje uz sve to... I sad će ovo isto tako stati na pola stranice, kao što to uvijek biva s mojim počinjanjem pisanja nečega.

Da sakupim sve one polovice stranica koliko sam ih ispisala u ovih dvadesetak godina odraslog života, sigurno bi se moglo mnogo toga pročitati. Uvijek sam htjela napisati nešto što će se čitati. Uvijek kad počnem nešto pisati, poremete mi se planovi jer svaki moj pisani uradak počinje prerastati u ispovijed. Komu se čitaju ispovijedi? Možda bih mogla pisati o glazbi? Koliko glazba može značiti čovjeku. Koliko mala pjesma može čovjeku rasvijetliti dan, ako ne i tjedan ili čak i mjesec. Baš da o glazbi... Ili o videoigrama? Ali publika je za to vrlo uska.&nbsp;

Imam osjećaj kao da je netko ubacio virus u programski sklop mog mozga i sad se on vrti, i vrti, i vrti u jednoj te istoj petlji i nikako da ispadne iz nje. Očito mi treba neki antivirusni program. Sad samo treba otkriti koji. Jedino kaj se zna dogoditi da ti antivirusi izbrišu i dobre datoteke pa onda nastanu rupe u programima i oni počnu štekat. E tog je mene strah. U biti se panično bojim činjenice da bi netko od mene mogao napraviti budalu.

Ako se u potpunosti razotkrijem i prepustim i očistim od virusa, oni razumski diskovi bi mogli polako početi zakazivati. Tu nastaje opasnost. A ako postavim zid iliti firewall, propustit ću možda neke lijepe stvari koje bi mi se mogle dogoditi... Možda mi samo treba lozinka za poništenje virusa. Zna li netko lozinku?

Ne radi se o filmu.&nbsp;(Odličan je, usput budi rečeno.) Nema baš nikakve veze s njim. Ima veze sa skidanjem mog lica, onog umjetnog. I to ni pred kim, nego pred samom sobom. Odlučila sam se uhvatiti u koštac sa životom. Nisam sigurna s čime točno moram ukrstiti mač, ali znam da moram. Otkrit ću to kad-tad, a krenula sam u potragu (možda i za izgubljenim vremenom). Nedostaje mi discipline.

Puno puta sam razmišljala o tome i prebacivala krivnju na druge oko sebe ili na nešto drugo, a sama sam za to kriva. Kako će mi ići? Ne znam. Hoću li imati krize? Hoću. Hoće li se samo oko toga vrtiti moj život? Neće. Na početku će biti teško, dok ne uočim sve omaške i prepreke. Kasnije, kad se uhodam bit će sve lakše, lakše i lakše. I, da se vratim na film, Travolta će nestati.

Formalno&nbsp;se školovala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neki bi rekli puno previše&nbsp;neformalno&nbsp;od&nbsp;Studentskog kazališnog studija, gdje je učila od Denisa&nbsp;Patafte, preko&nbsp;Studija Kubus&nbsp;gdje je nastavila svoje dragocjeno kazališno (i životno) učenje od Simone Dimitrov Palatinuš i&nbsp;Vokalnog studija Bacchabundus&nbsp;s voditeljicom Mirelom Brnetić. To su bile i njene početne točke u učenju pedagogije, etike i predanosti radu. Vrijednostima koje je tamo naučila vraća se svakodnevno u praksi. U&nbsp;Dječjem kazalištu Dubrava&nbsp;pekla je zanat dramske pedagoginje, a onda nastavila u školama te u Zaprešićkom kazalištu za djecu i mlade.

Nakon svega toga je istovremeno počela raditi na HRT-u kao vanjska suradnica&nbsp;Programa za djecu i mlade&nbsp;te u Osnovnoj školi Tituša Brezovačkog u Zagrebu, gdje je i danas. Njezina su multimedijska iskustva dopunjena i glumom, nastupima u kvizovima i tko zna čime sve ne. Kazalište joj je poznato, domaće okruženje. Izvedbenim umjetnostima se bavi od školskih dana, a davno je već shvatila da u kazališnom prostoru može najviše i najbolje izraziti sebe, jer to&nbsp;mora. Sretna je što ima priliku raditi u školi u kojoj to&nbsp;može, što ima otvorena vrata za učenje i daljnje neformalno obrazovanje

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.