Book Creator

KARMEL MOGA NEBA

by Sanja Miloloža

Cover

Loading...
Loading...
Ana Marija Marković
Loading...
karmel moga neba
Loading...
Neutabana pustinjska dolina
Loading...
Josipova jezična galerija
Ana Marija Marković
KARMEL MOGA NEBA
Neutabana pustinjska dolina
Glavna urednica:
Sanja Miloloža, prof.
Fotografije:
Ana Marija Marković
Arhiva JJG-a
Lektura, korektura i mrežna prilagodba:
Sanja Miloloža
Zagreb, 22. listopada 2021.
© copyright
Ana Marija Marković i Josipova jezična galerija
Ana Marija Marković
karmel moga neba
Neutabana pustinjska dolina
MAJČICI
Ani Landekić-Gagić



I.



Gluha je noć. Pokušavam zaspati. Ne mogu. U daljini laju psi. Moje srce snažno udara na vrata moga Gospodara tražeći od Njega mrvice Vječnosti. Moje srce udara glasnije i od noćnog sata koji kuca svojim kazaljkama. Nemam komu reći… Davno je prošla ponoć. Kuc-kuc-kuc-kuc. Kao da želi probuditi Boga, ali Bog ne spava, nego čeka i čeka... Moja mačka ne može spavati od lupanja čekića u njedrima. Želim se probuditi, ali još nije svanulo. Još je daleko do jutra. A čekić i dalje udara…

Što si mi srce toliko nestrpljivo? Daj se smiri u Bogu – Radosti svojoj! Kad će sveta misa? Koliko još ima do jutra? Hoću li imati snage izdržati dan ako ova noć prođe budna? Ja bih spavala, ali udaranje ne prestaje, osjećam ga u grlu, sljepoočnicama, mozgu... Diže se nebeska svjetlost koja mi pokazuje dan i novo jutro. Dan je moj Život koji moram odraditi, a jutro je Uskrs – Vječnost na čija vrata kuca moja srčana duša sekundama, minutama, satima, danima što tako brzo prolaze a ne vidim im kraja. 
4



Zašto mi se čini tako nestvarna ova noć? Nehotice mislim na svoj grob: i koji li sam cvijet na njemu? Moj grob je ova zemlja u kojoj udara moje srce, a nikako da dođe Uskrslo jutro za srce koje kuca na vrata svoga Gospodara. Tuga. Zato je more toliko slano. U njemu su sve suze Svijeta mojih ispaćenih sestara i braće. Santa leda? Zaključana vrata Svevišnjega koja se rastapaju pod vrućim udarcima srčanog čekića koji lupa i lupa, Bože, prsnut će! Ne da mi spavati iako je noć gluha i tiha s otkucajima zidnog sata i ponekog noćnog laveža susjedova psa. Sve je tiho, ali moju dušu iznutra muče plamteći otkucaji boli. Vatru čežnje za gledanjem lica Gospodinova više ne mogu zadržati u grudima, o, drhtavi nemire! Bože, otvori mi vrata Raja i baci mi kapljicu rose što nadom se prozivlje; ne prijeti mi dubokom starosti jer želim što prije k Tebi. 
5
6



Ja sam vlažna mahovina, a ne cvijet kojem se ljudi dive. Mahovina je skrovita trava, da joj nehotice dušmanin ne sazna tajne. Mahovina moga srca prekriva polje Mladoga Kralja koji se u betlehemskoj štali rodio i po nazaretskoj mahovini svojim bosim nogama hodio. Mladi Kralj, moj Gospodar dobro je sakrio moj mali put koji se zove „neutabana pustinja“ kojom mi je ići. Nitko prije mene nije hodio tim plamtećim žeravicama trnja u mistikama moga srca koje i dalje bezobzirno lupa kao da želi probuditi zidove koji su zaspali od velike studeni i kiše. Otkucaji kapljica kiše na staklu moga prozora utrkuju se s čekićem moga srca; tko će jače, tko će brže, tko će glasnije… Kada će proći ova noćna agonija? Samo razmišljam o svetoj misi. Sve mi je jasnije da je Gozba Jaganjčeva meni neshvatljiva Tajna. Nakon svete Pričesti imam potrebe umuknuti. „Tajna vjere“. Znam da je to Tajna najtajanstvenija. Od svih svetinja na svijetu kojima se diči sveta Crkva, Srce Isusovo, moje Ga se oči ne mogu nagledati. Srca Isusa i Marije za mene su najuzvišenija svetišta. Ponekad mi se čini da ta dva Presveta Srca k meni silaze sa svojih nebeskih prijestolja…
PrevNext