Vesna Parun

učenički stvaralački uradci nastali u sklopu nastave Hrvatskoga jezika

SŠ Marka Marulića Slatina - Hrvatski jezik, Željka Orban

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost. Ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću, i koja otklanjaš spore sjenke kolebanja s njegova lica kao što proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom. Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime počinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu ležaju, i noć tvojega glasa voćnjak još nedodirnut olujama Onda ostani pokraj njega i budi pobožnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi. I blaga budi njegovu snu pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči. Šeći njegovim žalom. Neka te susreću ožalošćene pliskavice. Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri neće ti učiniti zla. I žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom biti će ponizne. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noćima oštrih mrazova. Neka te miluje dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu. Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah svojim suzama. ...

Iako je njezin život bio trnovit, Vesna Parun pronašla je svoj put do zvijezda. Putokaze, za one koji žele, ostavila je u svojim stihovima. Sama je svoju tešku životnu priču ovako slikovito opisala:

• Rođena je na otoku Zlarinu 10. travnja 1922. godine. • Osnovnu školu je pohađala na otoku Visu, a gimnaziju u Splitu. • Obitelj je živjela u skromnim prilikama, u neprekidnom strahu od gubitka posla Vesninog oca koji je skrbio za obitelj, promijenivši velik broj radnih mjesta. • Vesna je od malih nogu oduševljavala nastavnike bistrinom, željom za učenjem i ljubavlju prema poeziji. • Sa svega 10 godina objavila je prvu pjesmicu pod nazivom „Pramaljeće“ u školskom časopisu „Anđeo Čuvar“.

• S obitelji se odselila u Zagreb, gdje je upisala studij romanistike na Filozofskom fakultetu, a nakon njega i studij filozofije, ali ih nikada nije privela kraju. • Kasnije je radila na željezničkoj pruzi Šamac – Sarajevo, a tada je stigla i ozbiljna liječnička dijagnoza – oboljela je od tifusa. • O svome obrazovanju znala je reći:&nbsp; „U školi se moglo naučiti mnogo, i u osnovnoj i, kasnije, u srednjoj, i o gramatici i o prirodopisu; manje o povijesti i o zvijezdama na nebu, a o čovjeku i životu – gotovo ništa!”

Čovjek ide, put ide, Zemlja ide, istina ide, Laž stoji na mjestu.

• Nakon što je oboljela, 2000. godine napušta svoj dom u Zagrebu i privremeno se smješta u Stubičke Toplice, ne znajući da će tamo ostati do smrti. • Nije se obazirala na savjete liječnika koji su joj preporučili operaciju štitnjače, nego je šalovima skrivala svoju gušu. • Do kraja je neumorno pisala, a njezina soba u Stubičkim Toplicama bila je ispunjena papirima i neobjavljenim rukopisima. • Za svoj izniman književni opus, Parun je višestruko nagrađivana. Dobitnica je godišnje nagrade Vladimir Nazor 1959. godine, a 1982. za životno djelo. Među ostalim značajnim nagradama su: 2003. godine Nagrada Tin Ujević za zbirku soneta „Suze putuju", Nagrada Grigor Vitez 1968. godine za dječji roman „Mačak Džingiskan i Miki Trasi" te 1970. godine Diploma za poeziju u Parizu. • Sve do posljednjeg daha, živjela je poeziju, do 25. listopada 2010. kada je zauvijek napustila ovaj svijet.&nbsp;

Rekao si: budi stablo. I bijah stablo. Rekao si: budi plaha. I neusudih se zatreperiti lišćem. Rekao si: budi vjerna I ja čekah. Onda si ušutio. A stablo je još tu. I ne usudi se zatreperiti lišćem.

Više ti ne vidim, dijete, u osmijehu jabuku crvenu. Tuge ti pogledu prijete, pjesmu ti otimlju grlenu. Na mrki glas dječaka stado se moje prenulo. Ko mjesečeva zraka poljem je srce krenulo.

• Kasnije sreću nalazi u braku s Ljubomirom Žekovom zbog kojeg se seli u Bugarsku, gdje je provela razdoblje od 1962. do 1968. godine. Iako se uklopila u tamošnje društvo, jezik i kulturu te prema njenim riječima, živjela kao Bugarka, ni to razdoblje ne prolazi bez nevolja. Vraća se u Zagreb nakon razvoda, siromaštva i političkih afera. • Razmjenjivala je pisma s Velijem Čauševim, iz razdoblja života koje je provela u Bugarskoj, koja su objavljena nakon njezine smrti u knjizi „Bugarska odiseja Vesne Parun". • Za vrijeme boravka u Studentskom domu u zagrebačkoj Dubravi, upoznala je Adnana Al-Marzukia, Sirijca koji je došao na studij medicine u Zagreb, ali se bavio i poezijom. Nakon njegovog odlaska u Siriju i dalje su ostali u kontaktu. Vesna ga je nastavila posjećivati u Damasku, a povremeno je i on dolazio k njoj u Stubičke Toplice, nakon što je oboljela.&nbsp;

Žena pjesnik, ali ne i žena muškobanja, žena nerodilja, ali ne i žena nemajka. Ljubavnica, ali ne i preljubnica. Žena otpor i žena prijekor…&nbsp;

• Njezin život obilježio je niz nesretnih ljubavi, koje su joj, uz obolijevanja, otežale studij. • Veza s Bračaninom Pjerom Breškovićem je nesretno završila nakon više od 15 godina i to zbog druge žene, a povrijeđena Vesna je napisala jednu od svojih najproslavljenijih pjesama - „Ti koja imaš nevinije ruke”, posvećenu upravo nesretnoj bračkoj ljubavi.

• Zore i vihori (1947.) - mladenačka živost, ljubav i priroda suprotstavljene ratu, smrti i stradanju. • Crna maslina (1955.), Ropstvo (1957.), Pusti da otpočinem (1958.), Ti i nikad (1959.) - pjesnikinja zaokupljena ljubavlju. • Vidrama vjerna (1957.), Koralj vraćen moru (1959.) i Vjetar Trakije (1964.) - ljubav i doživljaj prirode. • Apokaliptičke basne (1976.), Salto mortale (1981.), Tronožac koji hoda (1993.) - pokazala je sklonost ironičnomu, satiričnomu i grotesknomu, upućujući na konkretnu društvenu zbilju. • Objavila je više od 60 knjiga, pisala je priče i drame, eseje, itd.

Vesna Parun je ostala zapamćena kao žena nepokolebljiva duha, živjela je po svome, slobodno i nekonvencionalno. Bila je prva žena u hrvatskoj književnosti koja je živjela isključivo od književnosti i za književnost. Za hrabru književnost, toplu književnost, koja je otpjevala najdublje i najskrivenije patnje njezina srca...

Grid paper

100. obljetnica rođenja najveće hrvatske pjesnikinje 20. stoljeća

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.