Noć knjige 2021.

Ljekovitost knjige

U svijetu postoje mnoga nevjerovanja. Ljudi koji ne vjeruju u duhove, u magiju (čudaci), u horoskop i tako dalje i tako dalje. E, pa ja ne vjerujem u ljude koji ne vole čitati. Da, dobro ste me čuli! U ljude koji ne vole čitati.
Vjerujem u ljude koji možda nisu otkrili što vole čitati. U ljude koji su zapeli s raznolikim romanima, a vole stripove, recimo. Hm, možda sam malo skrenula s teme (za čitatelje koji nisu shvatili da je tema naslovu, evo mali hint). Dobro, istina, ne mogu skrenuti s teme ako na njoj još i nisam bila, ali ne možete mi reći da teme nisu bliske. Pogotovo uzevši u obzir činjenicu da jedino ti ljudi koji “ne vole” čitati mogu izgubiti sve, ostati dolje kad padnu... Ne znam kako ovaj vihor riječi koji mi je u glavi prebaciti na papir, a da ostavi onako jak dojam kakav bi trebalo. Mislim da je čitatelju nemoguće sve oduzeti, nemoguće mu je iz srca iščupati mjesta koja je posjetio, likove, odnosno prijatelje koje je upoznao i priče s kojima je rastao,

možda stvarno rastao dok je još bio dijete, ali rastao kao čovjek ili još bolje kao princeza, vitez ili čarobnjak. Nemoguće je jer bi nas (mislim na nas kao skupinu čitatelja u koju spadam, u koju i vi čitatelji spadate s obzirom da ste se odvažili na čitanje sastava) to grijalo na ulici zimi, nemoguće je jer to nosimo u grob. Imam I vlastita iskustva ako vas zanima! Pravit ćemo se da ste rekli da…Nisam sigurna kako napraviti prijelaz na iduću temu, samo ćemo uskočiti, može? Ljudi nekad napuste naše živote,nekad jer moraju i mi znamo da ih više nećemo vidjeti, a ponekad jer žele, a mi znamo da, pa makar to ne bilo baš ugodno, ne smijemo trčati za njima, a ponekad ih jeednostavno duuuuuuugoooooo ne možete vidjeti. U svakom slučaju nekad se poklopi da puno ljudi mora odjednom otići radi različitih razloga.Jedna situacija usporediva takvoj natjerala me da zagrabim mali djelić zemlje pustolovina, zemlje rata i mira, zemlje čarolije i tehnologije. Da zagrabim I da ne puštam lopatu. Taj dan sam ležala na krevetu dugo, jako dugo. Buljila sam u policu ne baš tako bogatu knjigama, ne kao sad. Nešto me vuklo da posegnem za jednom. Odlučila sam se za 1. dio serijala Harry Pottera. Nisam pogriješila.

Premda sam u očima nekih drugih imala razdoblje u kojem sam dugo bila sama, bez društva , u biti sam provodila najbolje vrijeme života. Bila sam u svijetu u kojem sam se osjećala više doma, nego dok jesam doma. Trčala sam hodnicima, provaljivala u zabranjene dijelove dvorca, po prvi put pobjeđivala u sportu – metloboju!I imala prijatelje kojima sam vjerovala svim srcem. Charles de Secondat Monteaquieu bio je u pravu rekavši da ne zna ni jedan problem kojeg sat vremena čitanja nije ublažilo ili riješilo. Trebalo mi je malo duže od sat vremena, jedno ljeto, da budemo točniji. Ljeto u kojem čitah I čitah (dragi čitatelji samo da vas obavijestim da je ovaj glagol prije zagrade u imperfektu (ne znam jesam li zamijenila ovo s matematikom da otvaram zagradu u zagradi, ali sam vam htjela reći kako smo to sada učili u školi, pa bi bilo glupo da se ne pohvalim znanjem)), ali stvarno je riješilo moje probleme. Sprijateljila sam se s drugima čitateljima, ljudima koji razumiju značenje tih likova koji nas povezuju. Čitanje je stvarno riješilo moj problem. Krug onih koji me guraju da dajem sve od sebe se samo širio. Od Harryja, Hermione I Rona do stvarnih ljudi, nazad na Katniss Everdeen I Peetu, preko mnogih junaka Davida Walliamsa, sve do čak I Darcy Burdrock. Premda su nekima možda nestvarni, meni su sve. Hvala im što su ostali uz mene i kad sam bila nepodnošljiva, a hvala i vama što ste izdržali do kraja sastavka!!
Ana Grizelj, 6.d

Mali milijarder

     Ova knjiga je poučna i zabavna. Zaista ju je lijepo čitati kada ti je dosadno ili kada prolaziš kroz nešto što te muči, jer shvatiš da nije bitno ono materijalno što imaš, nego i svijet oko tebe.
    Ovu sam knjigu pročitala par puta. Prvi put iz zabave, ali drugi put mi je zaista pomogla. Trenutno je u svijetu pandemija i mnogim je ljudima teško, pa i meni, ali na drugačiji način. Ne sviđa mi se nošenje maski, ali ono što mi je zaista najteže je to što se ne mogu družiti sa svojim prijateljima. Možemo se povremeno družiti u školi, ali to nije pravo druženje. No, nakon što sam malo razmislila, shvatila sam da je lijepo što ih mogu vidjeti i ovako malo uživo. Kažem uživo zato što su mnoge škole uništene od prijašnjih potresa i svi ti đaci imaju nastavu na daljinu, te možda uopće ne viđaju svoje prijatelje. U knjizi je bogati dječak htio sve, ali kada je došao u školu za bogataše, zaista mu se nije svidjelo kako se drugi ponašaju prema njemu. Sve što je od tada htio bilo je biti normalan i ići u školu u koju idu sva ostala djeca. Ova me knjiga naučila da budem sretna sa onim što imam jer neki ljudi nemaju ni to.
    Mislim da je knjiga poučna i da ju je u ovo teško vrijeme lijepo pročitati, jer neki ljudi nemaju krov nad glavom i izgubili su svoje najdraže, dok se s druge strane ljudi žale zbog nekih sitnica.
                                                                              Ella Hlopec, 6.d

Liječenje knjigama

Godina 2021. proglašena je godinom čitanja. Svi imamo nagon za pričanjem, i to je nešto što nam je u životu puno lakše , dok je želju za čitanjem bilo potrebno puno više razvijati. Smatram kako bi svatko od nas trebao svojevoljno čitati knjige, a kada zapravo shvatimo koliko je čitanje zabavno, tada ćemo razumjeti ljekovitost knjiga.
Sigurna sam da svi mi imamo jednu seriju ili jedan film koji možemo pogledati još milijun i dva puta i svaki ćemo put uživati u njemu. To je nekakav osjećaj komfornosti. Također sam sigurna da vas je taj film, ili ta serija na neki način promijenila, ili u našem slučaju, izliječila. Koliko god je to teško nekima shvatiti, a pogotovo u 21. stoljeću gdje je većina knjiga i pretvorena u film, knjige mogu imati isti taj 'ljekoviti' utjecaj na nas. Isto kao i s filmovima i serijama, nemaju sve knjige isti utjecaj na nas i, dakako, nisu sve ljekovite. Smatram da neke knjige svi u životu trebaju barem jednom u pročitati, a one nisu nužno lektire zadane u osnovnoj i srednjoj školi, iako su neke od njih imale sličan utjecaj ljekovitosti nada mnom. Svakom knjigom koju pročitamo donekle razvijamo svoj karakter, katkad i nesvjesno, možda samo malo, a možda i shvatimo nešto u vezi sebe, kao osobe, što nismo do prije razumijevali.

Vjerujem da ćemo svi u životu naći barem jednu knjigu, koja će nam preokrenuti neki zastarjeli valjak u glavi, i potaknuti nas da riješimo štogod je to ona kliknula, to jest, knjiga je započela to takozvano 'liječenje'. Naravno, knjiga je to samo potaknula, mi smo oni koji nakon što uspijemo razumjeti knjigu, sebe 'liječimo' jer to dolazi na bazi našega razumijevanja same knjige. Gledajući tako, knjiga je recept, a mi smo kuhari, jer je recept beskoristan, ako ne znamo kuhati.
Za mene je ta čuvena ljekovita knjiga, zasad, Grad Kostiju, odnosno prva knjiga u trilogiji 'Instrumentarij smrtnika'. Ta priča je prepuna nestvarnih događaja, ali i bića, no ima toliko poučnih činjenica i realizacija situacija koja sva djeca u periodu od 13.-19. godine prolaze. Kad shvatite da vam je knjiga u nečemu pomogla, proživjet ćete jedan od najboljih osjećaja na svijetu.
Melissa Drobić 8.c