Book Creator

Tijekom listopada i studenog petaši su upoznavali jesen kroz književne tekstove. Prvo smo ju susreli u pjesmi Jesen Dobriše Cesarića. Vidjeli smo da je tiha i da donosi nemir, priprema prirodu za zimu. Nakon toga upoznali smo jednu veselu, raspjevanu i bogatu jesen u pjesmi Himnos Antuna Branka Šimića. Upoznali smo ju i kroz priču dva lista u tekstu Ole i Trufa Isaaca Bashevisa Singera. Vidjeli smo da je jesen često nadahnjivala književnike da ju pokušaju dočarati riječima. Oni su u tome uspijevali jer su književna djela puna personifikacija, usporedbi, epiteta i onomatopeja.

Jesen

Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.

Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.

U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.

A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.

Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem!
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem.

Dobriša Cesarić

Miriše grožđe i smilje
Tamo u našem selu…
Posvuda prolazi jesen
U ruhu žutu i bijelu;
Plodove raznosi, daje,
Dariva polja i gaje.

… Tihano došla sam evo
Iz jednih neznanih strana,
U plaštu klasove nosim
I šîpke s tananih grana…
Pjevuca tihano, – tiše
I granom smokovom njiše.

Na nebu modrome eno
Sjajna se prelijeva dúga
I svirka flauta bruji
Sred malog zelenog luga…
To himnos jeseni ori –
I šipak i grožđe zori.

Himnos

Antun Branko Šimić

Šetao sam ulicom kad se odjednom ispred mene pojavila jedna dama. Zapitao sam se tko je ona? Nije izgledala kao najobičnija osoba. Imala je veliku lisnatu haljinu, šešir od kestenja i cipele od dunja. Bila je hladna, ali su se kroz nju probijale zrake sunca. Uvijala se lijevo desno kao da je vjetar nosi. Posljednje sunčane dane polako nam odnosi. U svojim velikim rukama nosila je čarobnu kutiju. Upitao sam je mogu li vidjeti što je u kutiji. Dama u jesenskoj opravi mi je dozvolila. Otvorio sam kutiju. Odjednom iz nje izleti sivi oblak koji se odmah uzdigao na nebo. Počela je pljuštati kiša. Zamolio sam je da nekako spremi taj oblak, no ona mi je odgovorila da ne može. Jesen je jednostavno stigla i više ne odlazi.

Susreo sam jesen

Borna Šimić, 5.a

Susrela sam jesen

Hodajući starom cestom susrela sam jesen. Bila je ogromna. Izgledala je kao lišće koje se nagomilava na jednu veliku hrpu. Na sebi je nosila razne jesenske boje. Imala je jako puno jesenskih plodova. Ruke su joj izgledale kao grančice drveta. Na nogama je nosila čizmice za skakanje po lokvama. Na svojim rukama nosila je rukavice od lišća. Bila sam oduševljena njenim izgledom pa sam joj odlučila priči. Kad sam joj prišla, malo se uplašila, ali smo se brzo sprijateljile. Pitala sam je što radi ovdje ovako sama. Ona mi je odgovorila da je tek došla u naš grad i da ne zna kamo ići. Bila je uplašena pa sam joj objasnila kamo treba ići. Popričale smo, a onda je otišla. Tako sam upoznala jesen.

Gabrijela Anokić, 5.a

Susrela sam jesen

Izlazim s neke nepoznate staze. Izlazim sa staze Sunca i ljeta. Kad sam iskoračila sa staze ljeta, netko mi je šapnuo u uho: "Zdravo, ovdje jesen. Molila bih te da nakon našeg susreta uđeš u školsku učionicu. Za sad malo pogledaj oko sebe. Vidjet ćeš kako je lijepo i opušteno." Vidjela sam lišće raznih boja, kestene, žirove i predivno nebo. Vidjela sam životinje kako drijemaju ili skupljaju hranu za zimu. Onda se jesen vratila pa mi je još govorila o sebi: "Ja sam jesen, treće godišnje doba. Vrlo sam smirena i opuštena. Jako volim voće i povrće, posebno grožđe. To čak možeš i pretpostaviti, sva mirišem po grožđu. Ali sada kreni u školu. Nemoj zakasniti jer te puno toga čeka ove školske godine. Jesen je otišla, a ja sam se pitala kako će se predstaviti zima.

Eva Maltašić, 5.a