Bremenski gradski svirači

BREMENSKI GRADSKI SVIRAČI

BRAĆA GRIMM

Imao čovjek magarca, koji je već mnogo godina strpljivo nosio vreće u mlinicu; ali magarcu snaga jenjavala, te on postajao sve nesposobniji za rad. Njegovu gospodaru pade na um da ga prestane hraniti, a magarac opazi da loš vjetar puše, te pobjegne i udari put Bremena; tamo bi, mišljaše, mogao postati gradski svirač.

Kad je neko vrijeme išao, naiđe na lovačkog psa gdje na putu leži i dašće, kao da se umorio od trčanja.
- A što dašćeš tako, ćuko? - zapita magarac.
- Ah! - odvrati pas. - Star sam i svakim danom slabiji, ni za lov više nisam, pa me gazda htio ubiti, a ja pobjegao... i sad kako da zaradim svoj krušac?
- Znaš li šta? - mudro će magarac. - Ja idem u Bremen za gradskog svirača; hajde sa mnom, pa budi i ti gradski svirač. Ja sviram u gitaru, a ti ćeš u bubanj.
Pas pristane i pođe.

Idući tako, naskoro naiđu na mačka kako sjedi kraj puta nevoljko kao kiseli krastavac.
- Šta je tebi, staro češljalo? - zapita magarac.
- Pa tko da bude veseo - zlovoljno će mačak - kad se radi o životu; evo sam ostario, zubi mi otupjeli; volio bih sjediti u zapećku i presti nego trčati za miševima, i zato me gazdarica htjede udušiti; ja sam, doduše, u pravi čas izmakao, ali dobar savjet zlata vrijedi, a dobra je odluka skupa: kamo ću sad?
- Hajde s nama u Bremen; ti se razumiješ u noćnu glazbu, mogao bi postati gradski svirač.
Mačak pristane i pođe s njima.