Lydia Davis (1947.) američka je spisateljica kratkih priča, romana, eseja i prevoditeljica s francuskoga i drugih jezika. Do danas je objavila šest zbirki priča i roman The End of Story. Članica je Američke akademije znanosti i umjetnosti te dobitnica Međunarodne nagrade Man Booker za prozu koju obilježavaju kratkoća i preciznost poezije. Zbirka kratkih priča Ne mogu i neću ponekad je izrazom bliža poeziji nego prozi, aforistična je i katkad duhovita, često potresna, no svakako inspirativna. Njezine kratke priče bile su poticaj učenicima 2. c razreda koji su najprije pisali vlastite asocijacije na pojam prolaznosti života da bi na koncu i sami pokušali napisati svoju priču u maniri ove velike američke spisateljice.
Kratke priče pisane po uzoru na slične priče Lydije Davis u zbirci Ne mogu i neću.
2. C razred
2. C razred
Njezin rođendan
105 godina:
ne bi danas bila živa
čak i da nije umrla.
Bilješke tijekom dugoga telefonskoga razgovora s majkom
za ljeto joj treba
zgodna haljina od pamuka
pamuk kumap
paumk
kaump
maupk
makup pakum
kapum
mapuk
Lydia Davis, Ne mogu i neću
105 godina:
ne bi danas bila živa
čak i da nije umrla.
Bilješke tijekom dugoga telefonskoga razgovora s majkom
za ljeto joj treba
zgodna haljina od pamuka
pamuk kumap
paumk
kaump
maupk
makup pakum
kapum
mapuk
Lydia Davis, Ne mogu i neću
Roko Stanić
Kava, cigarete i ja.
Ne mogu i neću da te volim vero, nevero...
Muzika.
Život je kratak.
Kava, cigarete i ja.
Ne mogu i neću da te volim vero, nevero...
Muzika.
Život je kratak.
Lucija Matanović
- Je l’ može bijeli Marlboro?
- Kratki ili dugi? - Kratki.
Kratko - dugo.
Suprotnosti se privlače.
- Je l’ može bijeli Marlboro?
- Kratki ili dugi? - Kratki.
Kratko - dugo.
Suprotnosti se privlače.
Kratke priče pisane po uzoru na slične priče Lydije Davis u zbirci Ne mogu i neću.
2. C razred
2. C razred
Patrik Tokić
Ova knjiga je bila sve, a sada je sporija, puna dosadnih slova.
Sada je sve brže i modernije jer smo prebrzi da živimo život umjerenim tempom.
Ova knjiga je bila sve, a sada je sporija, puna dosadnih slova.
Sada je sve brže i modernije jer smo prebrzi da živimo život umjerenim tempom.
Ema Josipa Matošić
Živi jer sve brzo prođe.
Kratki praznici,
kratak život.
Živi jer sve brzo prođe.
Kratki praznici,
kratak život.
Valentina Petrić
praznici su kratki
život je kratak
kratko kratko
kratko
sve je kratko
praznici su kratki
život je kratak
kratko kratko
kratko
sve je kratko
Roko Stanić
Kava, cigarete i ja.
Ne mogu i neću da te volim vero, nevero...
Muzika.
Život je kratak.
Kava, cigarete i ja.
Ne mogu i neću da te volim vero, nevero...
Muzika.
Život je kratak.
Gabriela Lukač
Kratka kava još kraći praznici.
Minimalistički odmor.
Kratka kava još kraći praznici.
Minimalistički odmor.
Lucija Matanović
- Je l’ može bijeli Marlboro?
- Kratki ili dugi? - Kratki.
Kratko - dugo.
Suprotnosti se privlače.
- Je l’ može bijeli Marlboro?
- Kratki ili dugi? - Kratki.
Kratko - dugo.
Suprotnosti se privlače.
Josip Holub
Kratkoća je nekada vrlina
A mana ako je život kratak
Kratak
Atakar
Takara
Atakar
Kratak kao cigara
Kratkoća je nekada vrlina
A mana ako je život kratak
Kratak
Atakar
Takara
Atakar
Kratak kao cigara
Katarina Ilak
Odmor za dušu.
Minimalizam.
Odmor za dušu.
Minimalizam.
Stranac, najpoznatije djelo Alberta Camusa moj je odabir za reinterpretaciju jer je karakterizacija glavnoga lika, Mersaulta, vrlo zanimljiva te nije nalik nijednom drugom liku u prijašnjim djelima koja sam čitala. Njegova se ravnodušnost ističe te, iako navodi na pomisao da bi takvo monotono djelo bilo dosadno i nečitljivo, u potpunosti ruši očekivanja i potiče intrigu koja navodi na daljnje čitanje.
Laura Zubak, 4. a
Laura Zubak, 4. a
![](https://assets.api.bookcreator.com/SHJA8C0iTLNLZnuRHHwxdD8OxSf1/books/BydGlYbOTFqKuegO2R6l_g/assets/rCQhhb8OQky9NQW32EZxJQ.png?width=480&height=640)
Loading...
The Myth of SisyphusSisyphus, the founder of the city of Corinth, allowed himself all sorts of misdeeds. He killed guests, seduced his own niece, and revealed Zeus' secret. Zeus sent the god of death Thanatos to take him to Tartarus. Sisyphus managed to imprison Thanatos, which led to people not dying or sacrificing to the gods for some time but Ares freed him. Before his death, Sisyphus wanted to order his wife not to perform the funeral rite when he died. Therefore, he persuaded Hades to let him go to Earth to ask his wife to do so, and then refused to return to the underworld. For his impudent behavior in order to make himself immortal and disrespecting the authority of the gods, he was punished by pushing a large stone uphill. When the stone reached the top, it would roll back, so Sisyphus was sentenced to endlessly repeat the same pointless task in which cunningness couldn't help.
Absurdism is the ideology that we need to accept the lack of meaning in life. We are all devoid of reason and sufferers of the human condition, pushing the same rock of fulfilment, only to fall down. If we accept the absence of purpose and repetitivity of our tasks, and that there is nothing else to our existence, maybe we can find happiness in it?
The essay The Myth of Sisyphus, written by Albert Camus, intrigued me and I decided to make a drawing of how I imagine Sisyphus pushing a stone uphill. I drew colorful flowers and trees at the top of the mountain because trees and flowers symbolize Sisyphus’ meaning and happiness he found in the absurd, and it is worth pushing the rock to the top of the mountain because there his happiness lies.
Elena Kutlić, 4. f
Loading...
![](https://assets.api.bookcreator.com/SHJA8C0iTLNLZnuRHHwxdD8OxSf1/books/BydGlYbOTFqKuegO2R6l_g/assets/nnv3TUzVQZ2oedTV5I7aEw.png?width=510&height=293)
Mona Lisa
Mona Lisa, najljepša djevojka i najljepša u isto vrijeme i najpoznatija slika, za koju je svatko u životu čuo barem jedanput. Ovu sliku naslikao je jedan od najpoznatijih slikara u povijesti, Leonardo da Vinci. Slika je to djevojke koja prikazuje vječnu i savršenu ljepotu.
Pozadinski krajolik načinjen od jezera, šume, puteljaka i vedroga neba u bojama prirode, savršeno usmjerava pozornost na djevojku prekriženih ruku koja gleda ravno u oči promatrača.
Mnogi hvale i pričaju o slici koja krije takvu ljepotu, ali se rijetki pitaju: Zašto baš Mona Lisa? Kako je umjetnik dobio inspiraciju?
Leonardo da Vinci, veliki umjetnik svoga doba, napravio je brojna djela na koja se danas gleda kao jedna od najboljih, no kako je došao na ideju Mona Lise?
On je, kao i brojni ljudi prošloga i sadašnjega doba, razmišljao o standardu ljepote i što bi on mogao biti, tako je došao do ideje da sam naslika pojam ljepote. Tu ljepotu trebao je nekako zabilježiti u jednoj slici koja bi bila standard za sadašnjost, prošlost i budućnost. Tako se sjetio objediniti ljepotu u jednoj djevojci, no kako je došao do djevojke i tko je zapravo ta djevojka? Samo ime Mona Lisa djeluje kao normalno ime te se može reći da je na slici djevojka koja obilježava standard ljepote, no to je, kao i mnoge teorije, prejednostavno da bi bilo istinito.
Ljepotu objedinjuju razni elementi koji se savršeno stapaju u cjelinu. Koji su ti elementi i kakvi bi oni morali biti? Za taj odgovor treba mnogo istraživanja i mnogo informacija o prošlosti, ali i sadašnjosti. Tako je i sam da Vinci morao istraživati i znati o pojmovima ljepote i sve ih objediniti u jedno. Leonardo da Vinci hodao je ulicama i promatrao koji bi elementi ljepote bili „savršeni“, poznavati ljepotu nije lako, a održati je, još je teže, no od svih djevojaka koje je vidio, izabrao je ono što se činilo savršeno i stopio je to u jednu predivnu djevojku koju je nazvao Mona Lisa. Riječ „mona“ može se usko povezati s talijanskom riječi „madonna“ što znači gospođa, dok je Lisa bilo uobičajeno žensko ime toga vremena, a također i ime žene bogatoga trgovca toga vremena Francesca del Gioconda, kako kažu povijesni izvori.
Kada je Leonardo da Vinci naslikao djevojku, iza nje je ostala praznina i neispunjenost, a što može bolje ispuniti taj prazni prostor od najveće ljepote ikad poznate - prirode same?
Dodao je krajolik pokraj jezera, smirenost zelenih boja šume i beskrajno plavetnilo neba koji se odražavaju na površini jezera, putovi koji vode do šume, utabani od navika i želje za odlaskom u prirodu i uživanja u njoj samoj. Takva velika otvorenost koju pruža priroda morala je nekako stati, to umjetnik radi sklapanjem ruku djevojke, što bi značilo zatvorenost i nezainteresiranost te crnom odjećom koja potpuno odudara od svih boja prirode.
Tako je Leonardo da Vinci, jedan od najpoznatijih umjetnika u povijesti, naslikao savršenu ljepotu svijeta, Mona Lisu, povezujući sve što je mogao naučiti i vidjeti u tadašnjem svijetu.
Mona Lisa, najljepša djevojka i najljepša u isto vrijeme i najpoznatija slika, za koju je svatko u životu čuo barem jedanput. Ovu sliku naslikao je jedan od najpoznatijih slikara u povijesti, Leonardo da Vinci. Slika je to djevojke koja prikazuje vječnu i savršenu ljepotu.
Pozadinski krajolik načinjen od jezera, šume, puteljaka i vedroga neba u bojama prirode, savršeno usmjerava pozornost na djevojku prekriženih ruku koja gleda ravno u oči promatrača.
Mnogi hvale i pričaju o slici koja krije takvu ljepotu, ali se rijetki pitaju: Zašto baš Mona Lisa? Kako je umjetnik dobio inspiraciju?
Leonardo da Vinci, veliki umjetnik svoga doba, napravio je brojna djela na koja se danas gleda kao jedna od najboljih, no kako je došao na ideju Mona Lise?
On je, kao i brojni ljudi prošloga i sadašnjega doba, razmišljao o standardu ljepote i što bi on mogao biti, tako je došao do ideje da sam naslika pojam ljepote. Tu ljepotu trebao je nekako zabilježiti u jednoj slici koja bi bila standard za sadašnjost, prošlost i budućnost. Tako se sjetio objediniti ljepotu u jednoj djevojci, no kako je došao do djevojke i tko je zapravo ta djevojka? Samo ime Mona Lisa djeluje kao normalno ime te se može reći da je na slici djevojka koja obilježava standard ljepote, no to je, kao i mnoge teorije, prejednostavno da bi bilo istinito.
Ljepotu objedinjuju razni elementi koji se savršeno stapaju u cjelinu. Koji su ti elementi i kakvi bi oni morali biti? Za taj odgovor treba mnogo istraživanja i mnogo informacija o prošlosti, ali i sadašnjosti. Tako je i sam da Vinci morao istraživati i znati o pojmovima ljepote i sve ih objediniti u jedno. Leonardo da Vinci hodao je ulicama i promatrao koji bi elementi ljepote bili „savršeni“, poznavati ljepotu nije lako, a održati je, još je teže, no od svih djevojaka koje je vidio, izabrao je ono što se činilo savršeno i stopio je to u jednu predivnu djevojku koju je nazvao Mona Lisa. Riječ „mona“ može se usko povezati s talijanskom riječi „madonna“ što znači gospođa, dok je Lisa bilo uobičajeno žensko ime toga vremena, a također i ime žene bogatoga trgovca toga vremena Francesca del Gioconda, kako kažu povijesni izvori.
Kada je Leonardo da Vinci naslikao djevojku, iza nje je ostala praznina i neispunjenost, a što može bolje ispuniti taj prazni prostor od najveće ljepote ikad poznate - prirode same?
Dodao je krajolik pokraj jezera, smirenost zelenih boja šume i beskrajno plavetnilo neba koji se odražavaju na površini jezera, putovi koji vode do šume, utabani od navika i želje za odlaskom u prirodu i uživanja u njoj samoj. Takva velika otvorenost koju pruža priroda morala je nekako stati, to umjetnik radi sklapanjem ruku djevojke, što bi značilo zatvorenost i nezainteresiranost te crnom odjećom koja potpuno odudara od svih boja prirode.
Tako je Leonardo da Vinci, jedan od najpoznatijih umjetnika u povijesti, naslikao savršenu ljepotu svijeta, Mona Lisu, povezujući sve što je mogao naučiti i vidjeti u tadašnjem svijetu.
Kada je Leonardo da Vinci naslikao djevojku, iza nje je ostala praznina i neispunjenost, a što može bolje ispuniti taj prazni prostor od najveće ljepote ikad poznate - prirode same?
Dodao je krajolik pokraj jezera, smirenost zelenih boja šume i beskrajno plavetnilo neba koji se odražavaju na površini jezera, putovi koji vode do šume, utabani od navika i želje za odlaskom u prirodu i uživanja u njoj samoj. Takva velika otvorenost koju pruža priroda morala je nekako stati, to umjetnik radi sklapanjem ruku djevojke, što bi značilo zatvorenost i nezainteresiranost te crnom odjećom koja potpuno odudara od svih boja prirode.
Tako je Leonardo da Vinci, jedan od najpoznatijih umjetnika u povijesti, naslikao savršenu ljepotu svijeta, Mona Lisu, povezujući sve što je mogao naučiti i vidjeti u tadašnjem svijetu.
Leonardo da Vinci bio je poznati talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, mislilac, matematičar i inženjer, jednom riječju bio je polihistoričar. Neka od njegovih najpoznatijih djela su ˝Mona Lisa˝, ˝Posljednja večera˝, ˝Bogorodica na stijenama˝. Prozvan je i najvećim genijem renesanse. Kada je imao 18 godina, počeo je učiti kod najboljih učitelja u gradu. Nakon 6 godina otišao je naukovati kod učitelja Verrocchiju, koji je tada bio vodeći slikar i kipar tog vremena. Opet nakon 6 godina primljen je u ceh firentinskih slikara i tada je bio poznat kao Verrocchijev pomoćnik. Tada nastaju njegova prva poznata djela kao crtež doline Arna (oko 1473.). Postaje samostalnim umjetnikom 1478. godine. Od tada je da Vinci napravio mnoga djela koja su još i u današnje vrijeme neka od najpoznatijih i najljepših u povijesti.
Ovo djelo odabrao sam kako bih mogao prikazati način na koji ja vidim da je nastalo jedno od najpoznatijih djela svih vremena, što se moglo najbolje prikazati u tekstualnom obliku. Kratka priča koja prikazuje moje razmišljanje o nastanku Mona Lise samo je djelić onoga što se može reći o tome djelu te se tako može reći i za svako djelo takvoga velikoga umjetnika.
Jurica Brezonjić, 4. a
Dodao je krajolik pokraj jezera, smirenost zelenih boja šume i beskrajno plavetnilo neba koji se odražavaju na površini jezera, putovi koji vode do šume, utabani od navika i želje za odlaskom u prirodu i uživanja u njoj samoj. Takva velika otvorenost koju pruža priroda morala je nekako stati, to umjetnik radi sklapanjem ruku djevojke, što bi značilo zatvorenost i nezainteresiranost te crnom odjećom koja potpuno odudara od svih boja prirode.
Tako je Leonardo da Vinci, jedan od najpoznatijih umjetnika u povijesti, naslikao savršenu ljepotu svijeta, Mona Lisu, povezujući sve što je mogao naučiti i vidjeti u tadašnjem svijetu.
Leonardo da Vinci bio je poznati talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, mislilac, matematičar i inženjer, jednom riječju bio je polihistoričar. Neka od njegovih najpoznatijih djela su ˝Mona Lisa˝, ˝Posljednja večera˝, ˝Bogorodica na stijenama˝. Prozvan je i najvećim genijem renesanse. Kada je imao 18 godina, počeo je učiti kod najboljih učitelja u gradu. Nakon 6 godina otišao je naukovati kod učitelja Verrocchiju, koji je tada bio vodeći slikar i kipar tog vremena. Opet nakon 6 godina primljen je u ceh firentinskih slikara i tada je bio poznat kao Verrocchijev pomoćnik. Tada nastaju njegova prva poznata djela kao crtež doline Arna (oko 1473.). Postaje samostalnim umjetnikom 1478. godine. Od tada je da Vinci napravio mnoga djela koja su još i u današnje vrijeme neka od najpoznatijih i najljepših u povijesti.
Ovo djelo odabrao sam kako bih mogao prikazati način na koji ja vidim da je nastalo jedno od najpoznatijih djela svih vremena, što se moglo najbolje prikazati u tekstualnom obliku. Kratka priča koja prikazuje moje razmišljanje o nastanku Mona Lise samo je djelić onoga što se može reći o tome djelu te se tako može reći i za svako djelo takvoga velikoga umjetnika.
Jurica Brezonjić, 4. a
![](https://assets.api.bookcreator.com/SHJA8C0iTLNLZnuRHHwxdD8OxSf1/books/BydGlYbOTFqKuegO2R6l_g/assets/_w2x3SY6SxuZ4AYq2USGYA.jpeg?width=271&height=383)
Filip Peić, Ela Jandrić, Luka Štefanek, Marin Krajnović, 2. g
Ana Stanić, Jakov Balen, Fran Mostarkić, Mateja Šisl, 2. g
![](https://assets.api.bookcreator.com/SHJA8C0iTLNLZnuRHHwxdD8OxSf1/books/BydGlYbOTFqKuegO2R6l_g/assets/BapXj5q0SqW8slG2hdsWCw.jpeg?width=281&height=377)
Ida Boić, Jan Jukić, Fabijan Pitlović, Lorena Fonović, 2. g
![](https://assets.api.bookcreator.com/SHJA8C0iTLNLZnuRHHwxdD8OxSf1/books/BydGlYbOTFqKuegO2R6l_g/assets/rgjX6XbpTeaFZjzzUdvWzw.jpeg?width=414&height=301)
Lovro Blagić, Frane Andrić, Lana Fonović, Anja Pinjuh, 2. g
![](https://assets.api.bookcreator.com/SHJA8C0iTLNLZnuRHHwxdD8OxSf1/books/BydGlYbOTFqKuegO2R6l_g/assets/qajUurteThmDkqni8Q_uKQ.jpeg?width=294&height=395)
Daphne du Maurier, ˝Rebecca˝
Daphne du Maurier rođena je 1907. godine u Londonu. Bila je drugorođena kći glumačkog menadžera i glumice. Prvu knjigu objavila je s 24 godine, a tijekom cijelog života napisala je 40 književnih djela i tri predstave. Njezino je najpoznatije djelo Rebecca koju je napisala u samo četiri mjeseca nakon spisateljske blokade tijekom koje je poderala papire s prvom verzijom. Poznata su nam i druga njezina djela, a neka od njih pretvorena su u filmove producenta Hitchcocka. Umrla je 1989., a na 100. godišnjicu njezinog rođenja objavljena su dva dokumentarna filma o njezinom životu.
Djelo Rebecca objavljeno je 1938. godine. Priču nam pripovijeda protagonistica koja do dan danas nije imenovana. Udala se za bogatog Maxima de Wintera kojem je nedavno preminula žena Rebecca kada joj je brod naišao na stijenu. Priča prati njihov život u Manderleyu, najpoznatijem imanju u Engleskoj, u kojem Rebekin duh i dalje opsjeda cijelu kuću te se osjeća kao da nema mjesta za promjene. Protagonistica pokušava postati gospođa de Winter koju svijet očekuje i otkriva istinu o Rebekinoj smrti. Neki književni kritičari vjeruju da je za protagonisticu inspiracija bila sama autorica, a zasigurno se zna da je za Manderley inspiracija Menabilly u kojem je autorica živjela jedno vrijeme. Du Maurier je zbog ovog djela optužena za plagiranje jedne brazilske autorice. Rebecca je feministički klasik koji otkriva skrivenu stranu svakog od nas.
Kao članice školskog književnog kluba, dobile smo zadatak pročitati Rebeccu autorice Daphne du Maurier. Čitajući ovaj klasik, međusobno smo izmjenjivale različite teorije o mogućim zapletima te samim time razvile privrženost djelu. Sjećam se da sam više puta slala poruke u kojima je bila očita moja iznenađenost nekim neočekivanim preokretom. Osobno me se najviše dojmila karakterizacija unutrašnjeg svijeta naše pripovjedačice koju smo prozvale Helena jer se u djelu njezino ime samo opisuje kao vrlo posebno. Također, smatram da radnja nije toliko kompleksna kao u djelima koja inače čitam, ali prikazana je na vrlo misaon i promišljen način što djelo čini pomalo neobičnim usprkos činjenici da tema govori o ljubavnim odnosima u 20. stoljeću. Nikolini se posebno svidio način na koji je autorica uključila pojam Rebeke u svako poglavlje i time je uvukla čitateljima pod kožu. Rebecca je vrlo zanimljivo djelo napisano tako da se čita iznova cijeli život.
Dora Puškarić i Nikolina Žderić, 2. h
Daphne du Maurier rođena je 1907. godine u Londonu. Bila je drugorođena kći glumačkog menadžera i glumice. Prvu knjigu objavila je s 24 godine, a tijekom cijelog života napisala je 40 književnih djela i tri predstave. Njezino je najpoznatije djelo Rebecca koju je napisala u samo četiri mjeseca nakon spisateljske blokade tijekom koje je poderala papire s prvom verzijom. Poznata su nam i druga njezina djela, a neka od njih pretvorena su u filmove producenta Hitchcocka. Umrla je 1989., a na 100. godišnjicu njezinog rođenja objavljena su dva dokumentarna filma o njezinom životu.
Djelo Rebecca objavljeno je 1938. godine. Priču nam pripovijeda protagonistica koja do dan danas nije imenovana. Udala se za bogatog Maxima de Wintera kojem je nedavno preminula žena Rebecca kada joj je brod naišao na stijenu. Priča prati njihov život u Manderleyu, najpoznatijem imanju u Engleskoj, u kojem Rebekin duh i dalje opsjeda cijelu kuću te se osjeća kao da nema mjesta za promjene. Protagonistica pokušava postati gospođa de Winter koju svijet očekuje i otkriva istinu o Rebekinoj smrti. Neki književni kritičari vjeruju da je za protagonisticu inspiracija bila sama autorica, a zasigurno se zna da je za Manderley inspiracija Menabilly u kojem je autorica živjela jedno vrijeme. Du Maurier je zbog ovog djela optužena za plagiranje jedne brazilske autorice. Rebecca je feministički klasik koji otkriva skrivenu stranu svakog od nas.
Kao članice školskog književnog kluba, dobile smo zadatak pročitati Rebeccu autorice Daphne du Maurier. Čitajući ovaj klasik, međusobno smo izmjenjivale različite teorije o mogućim zapletima te samim time razvile privrženost djelu. Sjećam se da sam više puta slala poruke u kojima je bila očita moja iznenađenost nekim neočekivanim preokretom. Osobno me se najviše dojmila karakterizacija unutrašnjeg svijeta naše pripovjedačice koju smo prozvale Helena jer se u djelu njezino ime samo opisuje kao vrlo posebno. Također, smatram da radnja nije toliko kompleksna kao u djelima koja inače čitam, ali prikazana je na vrlo misaon i promišljen način što djelo čini pomalo neobičnim usprkos činjenici da tema govori o ljubavnim odnosima u 20. stoljeću. Nikolini se posebno svidio način na koji je autorica uključila pojam Rebeke u svako poglavlje i time je uvukla čitateljima pod kožu. Rebecca je vrlo zanimljivo djelo napisano tako da se čita iznova cijeli život.
Dora Puškarić i Nikolina Žderić, 2. h