Rođendan naše škole

Josip Račić Josip Račić teško je živio. Malo novca je imao. Svom ocu pisma je slao i povremeno se žalio što on njemu pisma ne šalje. Ali ipak, i sretan je bio jer se školovao i puno putovao.&nbsp;&nbsp;&nbsp; Leda Herold, 4.b Paula Maltar, 4.b

Priča jednog bora Ja sam bor iz školskog dvorišta. Uvijek čujem sreću, smijeh i veselje iz škole i školskog dvorišta. Ja sam mjesto za skrivanje kada se djeca igraju skrivača, ja sam hladovina nakon napornog školskog dana, ja čuvam tajne veselih prvašića. I nikom ih ne odam, tek da se zna! Prošle sam godine prvi put osjetio kako je to biti usamljen, bez djece i bez učitelja, zato što je bila karantena. Ne bih vam znao objasniti što je to, samo znam da to znači da djeca nisu mogla ići u školu. Čuo sam i da imaju neku on line školu. Bio sam jako žalostan i mislio sam da se nikad neće vratiti, ali pred kraj godine opet su se vratili i opet sam bio mjesto za skrivanje, hladovinu i slušao tajne veselih prvašića. Katja Gracin, 4.d Toni Duplančić, 4.d

Naša škola Mnoga kola prolaze Srednjacima i daju prolaz đacima. Tu uče đaci i u toj ulozi smatraju se prvaci. U njoj se ponekad Šimun Petrovski, 2.c moram mučiti, ali onda shvatim da zapravo moram učiti. Dunja Bosak, 2.c

Priča jednog bora Ja sam jedan običan bor. Svakog dana djeca dolaze sjesti u hlad na klupicu baš pored mene. Svaki dan idu van u dvorište škole na igru. Često dalaze pjevati i vježbati za priredbe. Isto tako dolaze se odmoriti, jer je pored mene navodno najbolji hlad. Čak i nakon škole dolaze na klupicu pisati zadaću. Jako me veseli kada dođu pjevati, jer mi odmah poprave dan. Inače tu stojim od 1970. godine kada su me prvi put posadili. Posadili su me jednu godinu prije otvorenja škole. Najviše se veselim priredbama, jer onda cijela škola odzvanja veselim i lijepim zvukovima. Jedva čekam opet doživjeti te trenutke. Roska Perić, 4.d Katrin Margareta Čakić, 4.d

Moja škola Ja sam Josip Felix, učenik sam 2. razreda. Idem u OŠ Josipa Račića na Srednjacima. U razredu imam jako puno prijatelja i zbog toga sam jako sretan. Moja škola ove godine slavi 50 godina. Školu pohađa preko 700 učenika. U moju školu išle su i neke poznate osobe, jedna od njih je i pjevačica Tajči. Volim svoju školu zato jer se volim družiti sa svojim prijateljima. Moja škola za mene je najbolja jer je puna sreće i veselja. Školo želim ti sretan rođendan! Tvoj Josip Josip Felix Hictaler, 2.c Ruta Bubić, 2.c

Šašava škola Naša učionica prava je igraonica. U našoj školi ima jedan cvijet voli ga cijeli svijet. Naša ploča puna je voća. Mi volimo radove, ali ne i padove. U šesnaest sati po mene dođe moja mati. Ruta Bubić, 2.c Katja Petrošević i Ruta Bubić, 2.c

50 godina moje najbolje škole &nbsp; Bok! Ja se zovem Katarina. Idem u svoju najbolju školu u kojoj se đaci ponekad svađaju, ali se i pomire. Imam dvije najbolje učiteljice. Isto su najbolje, kao moja škola. Ako se ispišem iz ove škole, osjećat ću se jako tužno. Meni se sviđa ovdje. Ovdje su mi prijatelji i blage učiteljice. Ne bih ostavila ni grah koji smo sadili, ni onu mrvicu na podu. Moja škola se zove Josip Račić. Ne mogu bez nje. Usput, to je osnovna škola. Još nešto za kraj. Moja škola mi je vrijedna poput zlata, i to živog zlata. &nbsp; Katarina Barušić, 2.c

Ovu knjigu smo posvetili našoj školi koja već pedeset godina ponosno nosi ime slavnog slikara Josipa Račića. Želimo joj da u njoj još puno generacija učenika doživi radosti učenja i druženja s prijateljima. Hvala svima koji su sudjelovali u nastanku ove knjige i napisali ovako lijepe misli o svojoj školi.

Priča jedne breze Ja sam breza koja stoji u dvorištu Osnovne škole Josipa Račića. Doživjela sam godine i godine u ovom školskom dvorištu. Najljepše je kada svaki dan vidiš djecu s osmijehom na licu i čuješ njihove sretne glasiće. U mojoj hladovini povjeravale su se svakakve tajne. Djeca su brala cvijeće, lovila bubamare i uživala u lijepim sunčanim danima. Ispred mene i u mojoj blizini vježbalo se za nastupe. Ponekad se i pojavila neka svađa, ali i to se brzo riješilo. Igrale su se svakakve zanimljive igre. Najzanimljivije su bile školske svečanosti. Svatko je dolazio svečano odjeven. Tu su bile svakakve naušnice, kravate i još bezbroj toga. Cijela škola se okupila i zabavljala. To mi je od svega bilo najdraže. Marta Vlajčević, 4.d Roska Perić, 4.d

Priča jedne magnolije Započelo je davno prije, prije pedeset godina. Ja sam došla godinu dana kasnije. Tada je došla i moja prijateljica magnolija, kao i ja. Razgovarale smo noću, a danju smo bile na nastavi i slušale učiteljicu. Tada su se djevojčice natjecale koja će prva na proljeće obući suknju. Sjećam se dana kada sam ostala bez prijateljice. Tada sam plakala, žalila, bila sam nesretna. Kasnije se puno toga događalo. Prije godinu dana došao je neki čudan virus. Moja škola je bila prazna. Zapravo malo sam i uživala u tišini, ali je ipak bilo pusto i prazno. Kada su se djeca vratila, divila su mi se kao da me nikada nisu vidjela. Učenici su se vratili u školu i sve je opet bilo kao prije. Mia Babić, 4.d Toni Duplančić, 4.d

Dan škole Oko naše škole lete leptiri, a kad cvijeće niče leptir krila širi. Trebaš se ponekad i ti mučiti kako bi počeo učiti. Ruta Bubić, 2.c Sastavke i pjesme sada pišu đaci kako bi postali prvaci. Leona Berić, 2.c

ROĐENDAN&nbsp;&nbsp;&nbsp;NAŠE&nbsp;&nbsp; ŠKOLE&nbsp;

50 godina moje škole Idem u školu koja rođendan slavi čak. Ja sam drugaš, A ona pedesetogodišnjak. Nema mi veće sreće nego kad u njoj sadim cvijeće. Ona živi tu na Srednjacima Dunja Bosak, 2.c vidim ju svaki dan s ostalim đacima. Tena Pecnik, 2.c

Nakon izložbe &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Kad bi Josip Račić došao u sadašnjost bio bi ponosan jer je škola po njemu dobila ime. Začudio bi se zato što je postao jako poznat. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Došao bi u školu, vidio ovu izložbu i bilo bi mu jako drago jer djeca uče o njemu. Kada bi izašao van na ulicu, vidio bi sve silne automobile i njima bi se divio i čudio. On bi bio sretan i ponosan. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;I sada bi Josip Račić uzeo kist i boje&nbsp;i počeo bi slikati sretne i radosne slike za razliku od onih tmurnih kakve je prije slikao. Josip Račić bi uživao u prirodi i čudio se kako se Zagreb promijenio. Gledao bi svoje stare slike i prisjećao se trenutaka kada ih je slikao... &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Niko Tomljanović, 4.b Patrik Ančić, 4.b

Moja škola Ti njoj daj cvijet ona će popraviti cijeli svijet. Njezin je rođendan neradni dan to zna čak i san. U četiri sata po mene dođe Sara Alešković, 2.c moj tata. Svoju školu volim ja jer prijatelje tu sam upoznao o da, da, da. Marko Bilas, 2.c

Priča jedne breze Svakog dana gledam djecu. Djecu koja odlaze u školu. Gledam učiteljice i učitelje kako idu na posao. Gledam dan kako se mijenja. Kako djeca nasmijanih lica izlaze i ulaze u školu, kako veselog lica trče u topli majčin zagrljaj. Gledam ljude kako pričaju o spomeniku škole i kako se dive Josipu Račiću. Vidim djecu kako marljivo pišu i uče. Čujem roditelje, bake i djedove kako čekaju svoju djecu. Čujem vrapce kako veselo pjevaju pjesmu zajedno s djecom. Neka djeca veselo pričaju s učiteljicama,a druga odlaze na igralište s osmijehom na licu. Čujem i gledam sve to svakoga dana i lijepo mi je. Leona Bezer, 4.d Maja Perlić, 4.d

Voljena škola Ja volim ovu školu. Možda nas muči, ali tako nas i nauči. Bolje je to nego da sjedimo i ništa ne radimo. Uvijek će mi biti lijepo, Tanja Ivanković, 2.c ali jednom neće- kada napustim prijatelje, jer se u srednju školu kreće. Tanja Ivanković, 2.c

Moja škola Moja škola 50 godina ima, taj život trajao je i punih 50 zima. Moja škola po slikaru se zove, u maštarijama učenici u njoj plove. Moja škola napravljena je&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; prošlog stoljeća davna u njoj popravljena je svaka daska koja nije ravna. Sada hvala svima Ante Periša, 2.c što u njoj rade, ako niste znali, cvijeće tuda čak i sade! Zato mojoj školi, rođendan će biti sretan, a život joj uz mene, nikad neće biti sjetan! Sara Alešković, 2.c

Priča jednog bora Pozdrav dragi prijatelji! Ja sam stari bor koji dugo živi u dvorištu škole. Znate, ova je škola jako stara, starija od mene. Danas ću vam ispričati priču koju sam napisao uz pomoć svoje prijateljice vjeverice. Bilo je to u davna vremena, kada je na svijet došla ova škola. U početku je bila mala. Svaki dan slušao sam djecu kako se smiju i ulaze u svoju dragu školicu. Djevojčice su uvijek sjele u moju hladovinu i pričale: "Marice ja sam zaljubljena!" "U koga?" pitala je Marica. "Znaš u onog Mihaela!" odgovorila bi Ružica. Tako su to radile djevojčice, a dječaci, oni su govorili kako su cure dosadne. Tako sam ja to slušao svaki dan. Nakon nekoliko godina škola se počela obnavljati i bilo je sve više učenika. Bilo je puno ljubavi i sreće, svaki dan slušam smijeh, a ponekad i plač. I dalje volim svu djecu koja dolaze u moju hladovinu. Dora Šenjug, 4.d

Priča jedne breze Ja sam stara breza. Živim u dvorištu Osnovne škole Josipa Račića. Ovdje sam od kada znam za sebe. U ovom sam dvorištu posađena kada se škola izgradila. Volim ovu školu, ona je meni poput majke, a djeca koja idu u nju i moja su djeca. Nalazim se ispred prozora jedne učionice. Svaki dan slušam dječji smijeh, a ponekad i plač. Prisluškujem njihove tajne i zajedno s njima pjevam već naučene pjesmice. S njima učim, veselim se njihovim uspjesima. Svaki ih dan iznova gledam. Djeca su malena bića, drugačija od ljudi koji su odrasli. Svako dijete poznajem i dobro ih pamtim, nikad ne zaboravljam. Volim svoju djecu, volim svoju školu. Cvita Carić, 4.d Veronika Petrovski, 4.d

Škola Ići u vlastitu školu&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Srećom su nam prava je sreća,&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;ispunjeni dani, a još je veća&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;većinu vremena kada je to istinska sreća.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;provodimo vani. Škola moja&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Naša draga, već dugo radi&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;lijepa škola kraj svoga dvorišta&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;ima puno cvijeće sadi.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;velikih kola. Moja škola 1971.godine&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Danas mi je počela je raditi,&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;jako lijepo a tada je navodno&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;kada rođendan slavi, i cvijeće počela saditi.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;uz nju sretni su mi moji dani. Ta moja škola, već 50 godina ima, u njoj učenici slažu pjesme s puno dobrih rima.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Sara Alešković, 2.c

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.