Večer poezije

Chalkboard

Galerija - „blackout" poezija - pjesme

Putovanje prema sreći Putuj zlatnom cestom Što te vodi prema Sjajnim zvijezdama. Danju slušaj cvrkut ptica Što sjede na granama Zelenih krošanja. Uberi zlatnu ružu Da ti sreću donese na putovanju Tvoga života. Ema Claudius

Moj mačak Miro Otkad je kod mene mačak Miro, više mi ništa u životu nije sivo. Kad imam loš dan, on mi sjedne u krilo, a ja ga mazim milo. Najviše volimo ići u šetnje, osobito u one ljetne. Dugo hodamo po travi, a on nakon nekog vremena svoje šape savi kao da malo odmori, no dugotrajno izležavanje od toga stvori. Doma ga čeka puno hrane, i on nikako da s jelom prestane. Tako dođe i vrijeme za spavanje. Mir, tišina…vani se ne čuje pseće lajanje. On tad smireno zatvori svoje oči i u svijet mašte kroći. Na kraju svakoga dana mogu isto reći: „Toliko ga volim, da za to ne postoje riječi!“ &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Lana Svoboda

Zvijezde To su one male stvari što noću nebo krase. Na noćnom nebu stoje, dok ti mjesec osvjetljava put. Kad se počneš buditi iz sna, one će prepustiti mjesto suncu. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Lucija Nikšić

Duga oko sunca Zamislite dugu, zamislite sunce, zamislite oboje. U magičnom krugu zamislite prsten od svjetlosti s dragim kamenom od kristala, sve nam je to priroda dala. Zamislite ljeto, zamislite podne, zamislite plavo nebo koje dodiruje more, zamislite dugu oko sunca na plavetnilu neba. Nije li to čudo koje čuvati treba? &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;Gloria Geld

Prijatelj Prijatelj je netko poseban. Mlad ili star, bogat ili siromašan, lijep ili ružan, sretan ili tužan. Crn ili bijel, mršav ili pretil, ma kakav god bio njegov stil. Imao on plave ili smeđe oči, neka s tobom kroz život sretno kroči. Priča li on malo ili pak puno melje, zapamti: život je ljepši uz prijatelje! &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Maria Pintarić

&nbsp; Slijedi glas srca &nbsp; Nešto vlada svima nama. To je strah. Teško ga je zaobići I prepreka je u našem životu. &nbsp; Kako krenuti dalje? Oslobodi se svoga straha, Poslušaj glas srca i vjeruj. Vjeruj u bolje sutra slijedeći glas srca. &nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Marta Šira&nbsp;

Misteriozno stvorenje &nbsp; Što to po mojoj sobi luta? Neka čudna stvar, crna, pusta. Što to ispod ljuljačke vidim? Nešto nepoznato; čini mi se divljim. Tamo u šumi nešto trči za mnom. Što to buči? Nikako da se istrči. Gdje god pođem, ono za mnom dođe. Kad u školi pomoć tražim, ono već me prođe. Govore mi da sam luda, A ja im vičem : „Gledajte čuda!“ Tako uplašena tražim sebi spasa; u trbuhu me stegne. Onda brat iza mene kaže: „O, seko, čudne li su tvoje sjene. „ Antonela Ličina

Zimsko-proljetni dan Zima, duga zima, ne tako hladna ide svome kraju, bez snijega, baš jadna. Volim zime zbog bijele boje veseli se tome srce moje. Želim sanjkati, grudati se i snjegoviće graditi, no ove to zime nismo mogli raditi. Okrenuo sam se sad suncu i proljeću se veselim da s društvom topla popodneva dijelim. Još koji dan zime izdržati mi moramo sad blizu je 21. ožujak, a proljeće kreće tad. Moj zimski san o proljeću završava pomalo tužno jer jučer se cijeli grad prepao ružno. Kažu da je projektil blizu Jaruna pao meni je tada srce skoro stalo. Osim proljeću, nadam se najdražem miru pa da razmišljamo samo o morskom krilu. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Dino Morić

Tratinčica Tratinčica bijela ponekad roza u travi sjedi na glavi joj rosa. Latice broji, doista je stara, za utjehu na nju je sjela jedna bubamara. I tako čeka da sve procvate da joj djeca latice skrate. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Gabrijela Pintarić

Kako napisati pjesmu Napisati pjesmu nije teško nije da ih pišeš često. Prvo dodaš jedan stih i onda još njih. Stih po stih gradiš strofe, a ako ne napišeš dobro, neće biti katastrofe. Za pjesništvo treba inspiracija, a ponekad i asonanca i aliteracija. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Sara Perić