Morska proza i poezija by MYP1

Buđenje dana

Obožavam ovo mjesto, otok Žut na Kornatima. Sjetim se ljeta, mora, bezbrižnosti i uživanja s obitelji i prijateljima. To je slika sreće.

Rano je jutro još jednog beskrajno dugog ljetnog dana. Sunce se nije ni pojavilo, a već je svoju čarobnu svjetlost razlilo po moru i nebu dajući mu zlatni sjaj. More je savršeno mirno i u njemu se vidi odraz neba, stapaju se i teško je vidjeti gdje prestaje, a gdje počinje nebo, a gdje more. Otoci u daljini kao da se trude postaviti vidljivu granicu i zaustaviti ih da se sjedine.
I brodovi u marini uživaju u čarobnom izlasku sunca iza otoka. Predivne boje obojale su stakla na brodovima pa su i oni postali prirodno ogledalo. Navikli su oni na divlje i valovito more, a sada ih mirnoća zbunjuje. Nema čak ni onog poznatog ljetnog povjetarca koji pomaže da dišemo na ljetnoj žegi. Osim što prenosi ljepotu buđenja dana, taj prizor prenosi osjećaj mira.

Volim taj osjećaj dok jedrimo i dok gledam kako se nebo i more spajaju u beskrajno plavetnilo, kojem sunce dodaje svoje čarobne boje. Podsjeća me na ljepotu i divotu ljetovanja, na neka vremena koja mi se sad čine pomalo nestvarna i tako bajkovita.
                                                                                                 Fran K.

Čarobna mješavina boja

Kada sam predvečer šetala obalom, zatekla sam predivan zalazak sunca koji me očarao. Nebo je bilo obojano u različite nijanse ružičaste, ljubičaste, plave i narančaste koje su se zajedno pretvarale u čarobnu mješavinu boja. More je odražavalo nebo, ali se u njemu još uvijek vidjelo opuštajuće plavetnilo. Kamene kuće su promatrale taj prizor zajedno sa mnom dok su nas planine u daljini podsjećale na masivne podvodne skulpture. Iznad nas su prolazili galebovi koji su se glasali i glasno dozivali jedni druge, a mali valovi su šumili u plićaku dok su putovali obalom. Blagi miris mora mi je dopirao do nosa i bio je toliko svjež i sladak kao livada poslije kiše. Pod nogama sam osjetila male kamenčiće koji bi tonuli sve dublje i dublje poslije svakog koraka i bilo mi je žao onih na dnu koji nisu mogli vidjeti ovaj prekrasan zalazak.

Zatim sam se krenula vraćati doma ali nisam uspjela, a da se barem jednom ne okrenem opet pogledati u lijepo nebo, more i planine koji su me pozdravljali i čekali novi dan.

Gea

Loading...

Čipka od valova

More i nebo priljubili su se u smiraju dana.

U daljini neba i prostranstva nema ni oblačka. Okrugla svijetleća kugla pružila je ruke svoje kao da želi zagrliti more. Sunčev trag para površinu vode. Morski mirisi omamljuju, a valovi pletu najfiniju čipku. Morska pjena se veseli i nestaje.

Gledam u daljinu u beskraj prelijepoga mora. Osjećam okus soli i čujem samo tišinu.

Luka M. 

Loading...

Loading...

Loading...

More se mreška kao da pozira

Čim sam ugledao prizor, moje srce se razveselilo. Podsjetila me na moje malo mjesto na moru gdje provodim bezbrižne dane. Nebo je u pastelnim bojama: od plave, bijele i crvene, sve do narančaste, baš kao nebo koje gledam s naše plaže. Večer je, noć se spušta. Ugodnija je temperatura zraka, nije više vrelo kao danju. More se mreška, kao da pozira. Odjednom osjećam poznate mirise i sve me to vraća u tople dane ljeta. Osjećam miris mora, hladni povjetarac donosi mi miris soli. Sve je pusto, nigdje dječje graje. U daljini se čuje samo veselo glasanje galeba dok slobodno lete. Kao da je sve samo njihovo jer nikoga drugog i nema. Plaža je pusta, šum mora se čuje jače nego ikad prije. Čudno je vidjeti pustu plažu bez žamora i graje ljudi. Sve je utihnulo. Razmišljam što je čudno i onda shvatim da nema nijedne barke, u daljini se ne čuju zvukovi automobila i motora. Dok stojim na plaži i gledam u prazne i zatvorene kuće, suton je miran i predivan, a ja se osjećam kao Pale sam na svijetu. Škure na kućama su zatvorene, a dvorišta pusta. Na dugačkom molu svijetle samo lampe bacajući predivan odsjaj u more. Vjetar šušti kroz palme, imam osjećaj da razgovaraju. U daljini se vide svjetla grada koja bivaju sve jača kako pada mrak. To mi daje nadu da će ova prekrasna plaža opet jednog dana oživjeti.

Lukas

More

More kad se pjenom pjeni,
Miris bora svaku valu puni.
Sjedim pod stijenom u sjeni,
I sunce u odsjaju mora nalikuje luni.

Proljeće nam tužno skoro odlazi,
Radujem se žutom, mekom ljetu.
Toplo nam more dolazi,
Želim baš ovakvo more cijelome svijetu!

Gea

More i ja

Sunce grije valove. Još jučer proljeće, danas ljeto zove.
Vedro se mreška. Kao da govori- budno sam, hej!
Priđi mi, pogledaj. I ja zatvorim oči

I čujem boje.
Vidim ih i dodirujem.

A onda brzo dođe san. Novo jutro, novi dan

Lukas

More

More silno šušti
i kiša gromoglasno pljušti.
Vjetar nosi smeće,
Nije poštedio ni drveće.
Plešu šareni listovi
Kao kod slikara kistovi.
More se diže.
Sve je bliže!


Nina 

Ljetni zalazak

Ljetni zalazak. Jedan od najljepših prizora u toplim ljetnim danima. Sjedim na prekrasnoj kamenoj terasi, okrenut prema moru i gledam i slušam more. Sunce polako odlazi. . Prizor u meni budi osjećaj spokoja i uzvišenosti.

More je mirno, plavo-sive boje, palme protežu svoje grane, uljepšavajući prizor zalaska svojom razgranatosti i ljepotom. Sunce polako izmiče, te ostavlja svoj trag. Osjećam miris mora, miris ljeta, čujem lagani šum mora koje lagano udara u obalu kao da želi reći da uživamo u trenutku, prepustimo se ovoj ljetnoj čaroliji i osjetimo mir u svojoj duši. Toplina sunca koje nestaje, ostavlja toplinu u srcu mom, prepušta me mislima, budi u meni sjećanja i podsjeća me kako je život lijep. Volim more, sunce, volim ljeto!

Priroda i prirodne pojave su umjetnost na dohvat ruke, umjetnost u kojoj možemo besplatno uživati, širiti svoje vidike i puniti svoju dušu. Ovo je prizor u kojem bi volio uživati svaki dan.
                                                                                                      
Luka R.

LJETNA NEVERA

Popodnevna tramuntana sjevernim kanalom viori,
mirno more u valove se pretvori.
U zoru kad se vjetar umori,
mirno more ribarima broji.
Umornih glava I pognutih leđa,
zahvaljuju moru za nasljeđa.

More se diže,
jugo se sprema,
brodovi plove i uzdižu svoja jedra.

Smirit će se more,
jugo će stati,
ribari u svojim barkama,
svom poslu će se vratiti.

Luka R.

Igra mora

Kad je oseka, more spava,
Mjesec je visoko, i ribe obasjava.
More je mirno, ni daška vjetra,
samo se čuje, lupanje jedra.

Kad je plima, more se budi,
Sunce je visoko, svjetlost je široko.
More je nemirno i dižu se valovi,
pjeni se kao hladni šampanjac.

Plima budi i veseli more,
a oseka smiruje i stavlja ga na spavanje.

Fran K.