Loading...
Loading...
PUSTOLOVINA ČAROBNE ŠUMEDigitalna bajka učenika 5. b razreda
Autor pobjedničke naslovnice:
Fran Kozjak
Jednog lijepog dana krenula sam u šetnju šumom. Čuo se cvrkut ptica i žubor potoka. U daljini vijugave staze… Odjednom shvatim da nisam sama. Ispred mene stvorio se zmaj! Uplašila sam se i pobjegla što dalje od njega.
Došla sam u kolibu u kojoj je bilo veliko čudovište koje me istjeralo iz nje. Sakrila sam se iza stabla hrasta i u tišini promatrala svaki zmajev korak. Iza sebe čula sam strašne korake, malo bolje sam pogledala, a onda je zmaj iskočio pred mene. Popela sam se na najbliže drvo. Na velikom hrastu u krošnji sjedila sam i promatrala zmaja u letu. Zmaj je počeo rigati vatru i odletio je visoko iza oblaka, a za njim je ostao samo gusti dim. Pomislila sam: “Konačno sam na sigurnom, ali uslijedila je druga nevolja. Oko mene bila je velika jama i nisam je mogla prijeći. Jedini mi je spas bio srušeno drvo, ali je bilo preteško.
Došla sam u kolibu u kojoj je bilo veliko čudovište koje me istjeralo iz nje. Sakrila sam se iza stabla hrasta i u tišini promatrala svaki zmajev korak. Iza sebe čula sam strašne korake, malo bolje sam pogledala, a onda je zmaj iskočio pred mene. Popela sam se na najbliže drvo. Na velikom hrastu u krošnji sjedila sam i promatrala zmaja u letu. Zmaj je počeo rigati vatru i odletio je visoko iza oblaka, a za njim je ostao samo gusti dim. Pomislila sam: “Konačno sam na sigurnom, ali uslijedila je druga nevolja. Oko mene bila je velika jama i nisam je mogla prijeći. Jedini mi je spas bio srušeno drvo, ali je bilo preteško.
Iz tog drveta začuo se glas. To su bile stotine vjeverica koje su pogurale drvo i otplivale na drugu stranu obale. Pošla sam za njima i ugledala napušteni dvorac pun trolova. Ušla sam u taj dvorac i trolovi su mi pokazali put prema mojoj kući. Putem kući počeo je puhati jak vjetar koji je srušio vjevericama dom. Morala sam ih nekamo sakriti pa sam ih odvela u obližnju garažu. Tamo je bila jedna baka koja me pozvala u svoju kuću gdje smo prespavale. Sljedećeg smo jutra vjeverice i ja krenule smo tražiti novi smještaj. Bio je to dug put, ali nismo odustajale. Nakon nekog vremena došle smo do napuštene kućice, koju smo sredile i počele živjeti u njoj. Bilo nam je jako zabavno družiti se, stalno smo se igrale i smijale. Toliko smo se zabavljale da nismo primijetile vrata tavana na stropu u hodniku. Popele smo se na tavan i ugledale...BOMBU! Osim bombe tamo je bilo i puno krokodila.
Mislile smo da nam nema nade, ali je jedna pametna vjeverica smislila plan da pozovemo lovca na krokodile, što smo i napravile. Za bombu, koja je bila lancem i lokotom vezana za pod trebala nam je samo ručna pila, da izrežemo drveni pod, ali je nažalost nismo imali. Lovac na krokodile se dosjetio, otišao u obližnje selo i vratio se s ručnom pilom. Pozvali smo stručnjaka da nam pomogne oko bombe. Stručnjak za bombe imao je zaštitno odijelo, masku za lice, velike limene rukavice i alate za deaktiviranje. Počeo je s deaktivacijom bombe, a mi svi smo se razbježali. Jedna mi je vjeverica od straha skočila na vrat!
Stručnjak je uspio deaktivirati bombu i mogli smo ostati zauvijek u toj kućici. Počistili smo tavan, gdje smo napravili igraonicu za vjeverice i krokodila, s kojim smo se sprijateljili. Na kraju smo svi živjeli sretno do kraja svoga života.
Stručnjak je uspio deaktivirati bombu i mogli smo ostati zauvijek u toj kućici. Počistili smo tavan, gdje smo napravili igraonicu za vjeverice i krokodila, s kojim smo se sprijateljili. Na kraju smo svi živjeli sretno do kraja svoga života.
Lana Bobanić
Iva Ćosić
Anja Čavrić
Josip Brajnović