22. svibanj Međunarodni dan bioraznolikosti

DUPIN I RAK RAK:Hej! Što se guraš? DUPIN:Oprosti! Nisam te vidio! RAK:Kako nisi? Hoćeš da te uštipnem svojim kliještima? DUPIN: Ha,ha,ha,polako momčino! Nemoj se ljutiti!Lijepo sam ti se ispričao! Rak se zacrvenio od ljutnje ,ali je ipak prihvatio dupinovu ispriku. RAK:Morao sam tako reagirati jer me svi guraju kad stanem da pogledam utrku između mojih prijatelja. DUPIN:Tko se utrkuje? RAK:Zubatac i srdela . DUPIN:To su moji učenici . RAK:Kako to misliš? DUPIN:Ja sam im trener .Svaki drugi dan dolaze na trening.Sad ćeš vidjeti kako su brzi. Zubatac i srdela su pojurili tako brzo da rak nije vidio da je zubatac prvi prošao ciljem,iako mu je srdela bila odmah iza leđa. RAK: Vauuuu,ovo je bilo jako brzo!Ja želim da me treniraš. DUPIN:Uz čašicu morskog koktela sve ćemo se dogovoriti. I tako je dupin dobio još jednog perspektivnog učenika za treniranje.

Hobotnica i zubatac Hobotnica: Hej zubatac, kako si? Zubatac: Dobro, a ti? Hobotnica: Hoćeš li da budemo prijatelji? Zubatac: Da! Hobotnica: Idemo se onda igrati. Zubatac: Ne mogu sada, imam posla važnog. Hobotnica: U redu, kasnije. Zubatac: Može! Vidimo se.

Galeb i dupin GALEB:(leti iznad mora) Zdravo ribo!Kako si? DUPIN:(podigne glavu) Nisam ti ja riba ja sam dupin ptičurino! GALEB:(spusti se na kamen) Ja sam galeb.Kralj neba. DUPIN:(dođe bliže) Da,ako si ti kralj neba riba ti ne treba. GALEB:(odleti dalje) Ne treba mi riba kao ti. Daj se malo smanji! DUPIN:(počne se smijati) Sve i da se smanjim usta su ti premalena.

DUPIN I GALEB GALEB:&nbsp;Pojesti ću ovu malu ribu. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Oh! Gle ovu ogromnu ribetinu! Ipak ću nju pojesti jer sam jako gladan. DUPIN:&nbsp;Auuu! To boli! &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ja nisam riba, ja sam dupin. GALEB:&nbsp;&nbsp;Oprosti! Ne vidim baš dobro. DUPIN:&nbsp;&nbsp;Ovaj put ti opraštam, ali moraš malo više paziti. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Odi kod hobotnice Ivančice, ona će ti staviti naočale. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Tamo budeš gotov u tren oka, ipak ona ima osam krakova. GALEB: Hvala na savjetu, ali ja ne mogu roniti. DUPIN: Onda pitaj gnjurca Ivana da ti pomogne. GALEB: Hvala! Hoću. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ivaneeeee…!!! &nbsp;&nbsp;

Uplakana hobotnica Hobotnica(uplakana): Na ježinca krakom sam stala, pa mi suze lete poput vala. Ježinac(ljuto): To je samo nezgoda mala, brzo će to proći i opet ćeš kretati se moći. Dupin(smije se glasno): Evo me stižem i val podižem, &nbsp;da bodlje lakše izađu i ne prave više svađu. Hobotnica(tužno ih moli): Pomozite molim! Izvadite bodlje male da bi moje suzice stale.

RAK I GALEB RAK: O,vidim galeba u daljini moram se brzo vratiti u svoju rupu u stijeni. GALEB: O,vidi ti raka na stijeni, moram prešaltati u šestu brzinu! RAK: Valjda me nije vidio! GALEB: A joj,rak će se sakriti u rupu, moram malo gasa dati! RAK: O,vidi ti galeba ide kao formula 1 , moram se požuriti…. GALEB: A joj,pobjegao mi je! &nbsp;&nbsp;

Rak i galeb Rak se sunča na stijeni , a galeb leti. Galeb: Kakva si ti čudna životinja? Koliko imaš nogu? Rak: Što se čudiš meni? Ti si čudan sa krilima dugim. Galeb: Pa, dobro, možda jesu čudna ali su korisna. Rak: Dobro ti znaš što govoriš. Galeb: I tvoja kliješta su korisna. Idem!

Ježinac i sredozemna medvjedica Sredozemna medvjedica: Auč ! Ježinac: Što je bilo? Sredozemna medvjedica: Nabola sam se na tebe! Ježinac: Oprosti, zaspao sam. Sredozemna medvjedica: Svejedno jako boli. Ježinac: Oprosti, dođi da te zagrlim. Sredozemna medvjedica: Šašavče jedan! Pa onda ću biti sva puna bodlji! Ježinac: Mene nitko ne želi zagrliti. Sredozemna medvjedica: Imam ideju! Otplivat ću do one morske salate i odjenuti te u nju. Ježinac: Da, onda ćemo se moći zagrliti. Sredozemna medvjedica: Evo ti morska salata. Sada se možemo zagrliti! Ježinac: Nikad nisam osjetio toliko ljubavi i topline. Sredozemna medvjedica: Baš mi je drago što sam ti dala toliko ljubavi!

22. svibanj Međunarodni dan bioraznolikosti učenici 4. a razreda učiteljica Maja Širola-Pean

INTERVJU S DUPINOM NOVINAR RAK: Dobar dan! Drago mi je što imam priliku razgovarati s Vama. DUPIN: I meni, i meni! Neće biti drama. NOVINAR RAK: Pa onda je vrijeme da započnemo sada. Koliko dugo spavate i kada? DUPIN: Nikada! Što je odlično jer živim u moru i nikada nemam noćnu moru. NOVINAR RAK: Koji je neprijatelj Vaš? Zanima me baš... DUPIN: Gotovo da ih nemam. Mogla bi me u Jadranu napasti jedimo veća morska neman. NOVINAR RAK: Kada dobivate mladunce svoje? Imaš li ti neko tvoje? DUPIN: Tijekom ljeta. Jedan moj sa mnom šeta, zalijepio se za mene k'o tapeta. NOVINAR RAK: Što najviše volite raditi? DUPIN: Igrati se! Igraaatiii seeee i u plavom moru hladiti. NOVINAR RAK: Što jedete i pijete? DUPIN: Najviše ribu jesti volim, a vodu ne pijem, lijepo molim. NOVINAR RAK: Koliko na svijetu vrsta dupina postoji? DUPIN: Oko četrdeset, koliko moj mozak broji. NOVINAR RAK: Kako se međusobno dozivate, pretpostavljam da se na mobitele ne pozivate? DUPIN: Imenima, koja nisu kao kod ljudi. Već zviždukom što svih čudi. Svatko drugačiji zvižduk ima koji se čuje kilometrima. NOVINAR RAK: I za kraj, dišete kako? DUPIN: Samo izronimo, to je bar lako. NOVINAR RAK: Evo, isteklo nam je vrijeme. DUPIN: Zar već? Nema više teme? NOVINAR RAK: Ima, ali to će biti za susret idući. Sada žurim kući. DUPIN: Znači, vrijeme je za pokret? NOVINAR RAK: Hvala, vidimo se opet.

G A L E B&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;I&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;S R D E L A Galeb (ljubazno): Bok Srdelo, kako si? Srdela (zastrašujuće): Pa dobro valjda. Galeb (ljubazno): Nemoj se bojati, neću ti ništa. Srdela (zbunjeno): Kako ne, znam ja vas. Lutate okolo, vidite ribu i odmah je zgrabite u kljun. Galeb (začuđeno): Kako ti to sve znaš? Srdela ( pametno): Pa ti se hraniš s ribama. Galeb (ljubazno): Ali ja ne volim srdele. Srdela (začuđeno): Kako ne? Galeb (ljubazno): Ne znam, prvi put kada sam je probao nije mi se svidjela, a i shvatio sam da i vi imate život i osjećaje poput nas. Srdela (začuđeno): Dobro, vidi se da si puno toga naučio o ribama. Galeb (ljubazno): Pa da, jesam. Srdela (žalosno): Da barem ima više takvih kao i ti. Galeb (ljubazno): Ne brini, ja ću sve reći svojoj obitelji i ostati ćete na broju. Srdela (sretno): Hvala ti, najbolji si prijatelj na svijetu! Galeb (ljubazno): Vidimo se ! Srdela (sretno): Vidimo se!

Dupin i galeb Na obali kraj mora sjedio je galeb sa ozljeđenim krilom. Gledao je dupina kako lovi ribu. Dupin:Što ti je?Zašto ne letiš? Galeb:Ozlijedio sam krilo. Sad ne mogu loviti ribu i jako sam gladan. Dupin:Ja ti mogu pomoći! (Reče dupin i zaroni,ulovi ribu i baci je pred galeba.) Galeb:Hvala ti! Tako se dupin brinuo za galeba dok nije ozdravio.Ostali su najbolji prijatelji i uvijek su pomagali jedan drugome.

DUPIN I HOBOTNICA U Jadranskom moru&nbsp;susretnu&nbsp;se prijatelji hobotnica i dupin. DUPIN(veselo):Bok! Dođi se igrati. HOBOTNICA: Ne hvala! DUPIN: Dođi. Sviđati će i se,a i moji prijatelji&nbsp;će doći! HOBOTNICA: Ali čega ćemo se igrati? DUPIN: (glasno) Lovice! HOBOTNICA: (tužno)&nbsp;Ja&nbsp;sam previše spora za vas! Možemo li se igrati skrivača? DUPIN: Može! I tako su otišli do svojih prijatelja. Hobotnica je naravno pobijedila jer su hobotnice dobre u tome i mogu se&nbsp;dobro prikriti.

22.svibanj Međunarodni dan bioraznolikosti

Hobotnica i dupin Hobotnica: Hobotnica sam ja to svako dijete zna &nbsp;svi me vole jer sam crveno&nbsp;roze boje. Dupin:Dupin sam ja sive sam boje zato su sve dupinice moje. Hobotnica: Dobro,dobro ne ćemo se svađati ajmo se malo zabaviti. Dupin:Možemo se zabavljati ali poslije 18 sati&nbsp;nećeš me više vidjeti. Hobotnica:Zašto tako brzo ideš nije&nbsp;valjda da sam loš prijatelj. Dupin: Naravno da ne ,ti si prijatelj za pet ako ti je žao što idem pođi sa mnom biti&nbsp;će svima zabavnije. Hobotnica:Naravno da ću ići sa tobom samo da se spremim pa možemo odmah u morsku pustolovinu zaploviti

GALEB I SRDELA GALEB: Bok srdelo, baš mi fino danas izgledaš. SRDELA: Puno ti hvala. GALEB: Ti ćeš mi biti na jelovniku danas. SRDELA: Čekaj, čekaj, kako to misliš? GALEB: Galebovi jedu ribe, ti to dobro znaš. SRDELA: Pa i ne baš. GALEB: Spremi se. SRDELA: Nikad me nećeš uloviti! GALEB: Čekaj, gdje si mi sada pobjegla? SRDELA: Nikad me nećeš uloviti, lijepo sam ti rekla!

Rak i dupin Dupin: Što se događa raku sa tobom, zašto si tako tužan? Rak: Ma nisam tužan, uživam gledajući tebe kako lijepo skačeš i plivaš u prekrasnom moru. Dupin: Pa možeš i ti sa mnom u život ako želiš! Rak: Ne mogu ja kao i ti plivati i skakati.Zaboravio si da sam ja rak. Dupin:Dragi moj prijatelju, popni se na moja leđa. Zajedno ćemo skakati, plivati i plesati u prekrasnom moru. Rak: Dupinu dragi, hvala ti što si tako dobar prijatelj!

Rak i ježinac Rak: Imam krake jake kao kliješta prava koga ja uhvatim zaboljet će ga glava. Ježinac: Ponosan sam na sebe to vam kažem ja imam bodlja puno to nek' svatko zna. Prepirati se stali rak i ježinac tko je spretan, tko je jak. Najbolje će biti zajedno putovati, u moru se igrati i na nikoga se ne ljutiti. Rak: A vi djeco draga na moru ste bosi, čuvajte se ježinaca oni će vas ubosti.

Ljubavni jadi Galeb Jerko: To more moje je ogledalo. Gledam kako mi stoji ogrlica. Hobotnica Jure: To si mogao mene pitati kada si krenuo skitati. Galeb Jerko: A što pričaš monade? Hobotnica Jure: Hajde, hajde, kao da nisam vidio za onu malu si zagrizao. Galeb Jerko: Misliš na ribu Maru? Lipa je ali imam ja svoju malu. Hobotnica Jure: Biži njoj moj galebe. Galeb Jerko: Bižin ali reci Mari da je galeb Jerko pozdravlja!

Zubatac i&nbsp;galeb (Galeb je letio iznad mora i ugledao&nbsp;&nbsp;&nbsp; zubaca .) Galeb: Sad ću odmah sletjeti .&nbsp;&nbsp; Želim što prije pojesti ovu&nbsp;&nbsp;ribu.&nbsp;&nbsp; &nbsp;(I tako galeb&nbsp;sleti) Zubatac:&nbsp;Pusti me! Ispunit ću ti želju ako me ne pojedeš Galeb:&nbsp;&nbsp;&nbsp;Najprije reci želju , a onda ću te pustiti . Zubatac:Nabaviti ću ti punu&nbsp;vreću kruha, samo me molim te&nbsp;&nbsp;pusti ! (I tako galeb pustiti zubaca ) Galeb: Za&nbsp;deset minuta želim&nbsp;da dođeš. Zubatac:Može , dogovoreno. Galeb :Baš si brz . Hvala ti na svemu Zubatac: Možemo postati prijatelji. Galeb : Možemo i obećajem da te više neću loviti.

Sredozemna medvjedica i rak Jednog dana kada je bilo ljeto, jedan rak je ugledao sredozemnu medvjedicu i bio je jako veseo RAK: (uzbuđeno):Zdravo sredozemna medvjedice! SREDOZEMNA MEDVJEDICA: Zdravo i tebi rače! Mogu te nešto pitati, zašto si tako uzbuđen? RAK:Zato što vidim tebe! Nikada nisam vidio sredozemnu medvjedicu jer si jako rijetka. SREDOZEMNA MEDVJEDICA: Ja nisam samo sredozemna medvjedica. Mene još zovu i morski čovjek. Uostalom, možemo se družiti zajedno. RAK:Družiti? Rado bih se družio s tobom, ali ja živim na kopnu, a ti u moru. SREDOZEMNA MEDVJEDICA: Možemo ionako pričati, a čula sam još da rakovi mogu dugo držati zrak pod vodom. RAK:U redu, ali sada je kasno, možemo se družiti sutra. SREDOZEMNA MEDVJEDICA:Može. RAK:Odlično, onda pozdrav sredozemna medvjedice! SREDOZEMNA MEDVJEDICA: Zbogom rače, vidimo se sutra!

&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;VAL Bilo je jutro na moru. Galeb Stipe je tražio hranu za svoje galebiće. Srdela Plavka je bila u kašeti na ribarskom brodu. Galeb Stipe (pitao se galeb Stipe gledajući okolo): Gdje je? Gdje je ? Srdela Plavka (u sebi): Super! Kako ću izići iz ove kašete? Galeb (Galeb Stipe je doletio do kašete. Uzbuđeno): Vidim brod pun srdela! Ovo je super! Bok ribice, ti ćeš biti moj doručak. Srdela (prestrašeno): Ne, nemoj me pojesti! Ovdje sam sa svojim sestricama i braćom. Galeb: E, pa ja trebam nahraniti svoje galebiće! Srdela: A ja se trebam vratiti svojim ribicama! Odjednom se pogoršalo vrijeme. Baš kad je galeb Stipe htio zgrabiti srdelu, veliki val je srušio kašete i srdela Plavka je bila slobodna. Srdela (sretno): Ha, ha, ha, ha! Ne možeš mi ništa! Tako se srdela Plavka spasila, a galeb Stipe se vratio doma, kljuna crvenog od ljutnje.

Rakova velika avantura Rak Štipko: (viče prema dječaku) E moj dečko još si mlad,&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; al' valjda ćeš naučit sad lopina ti si vješta&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;al' ja zato imam kliješta! Dupin: (Okreće glavu prema leđnoj peraji ne bi li vidio tko mu je na leđima) Oprostite?! Tko ste vi i što radite na mojim leđima? Štipko: (odgovara prijeteći, dižući kliješta uperena&nbsp;prema&nbsp;peraji) Ribo mala niš'&nbsp;ne brini&nbsp;&nbsp; već me vozi ka pučini danas baš je bilo gusto vozi me na mjesto pusto. Dupin:&nbsp;Slušaj me mladi gospodine ja nisam riba, rakovi su moja hrana, a ako me lijepo zamoliš, znam jedno krasno mjesto gdje nema ljudi i mogu te tamo odvesti. I ne boj se neću te pojesti jer ne volim brbljavce.&nbsp; &nbsp;Čvrsto drž' se za peraju &nbsp;vodim te ka novom raju &nbsp;u tom raju tristo čuda, &nbsp;a rakovice su posvuda. Rakov otok, ajme meni gdje će Štipko da se ženi. Štipko:&nbsp;&nbsp;Sve u stihu, sve u rimi iz peraje ti se dimi&nbsp; Iskrcaj me tu na stijeni&nbsp; jer se meni baš ne ženi!

Galeb i zubatac (Galeb je šetao plažom. Začuje klepetanje u plićaku). Galeb: O, zubacu, trebaš li pomoć? Zubatac: Molim te, molim te, pomozi mi! Galeb: Evo, evo, pomoći ću ti. Zubatac: Hvala ti, hvala ti! (Zubatac je iz zahvalnosti izronio dar iz mora, koji je bio biser). Galeb: Hvala ti puno! Baš si darežljiv, ali pada noć. Zubatac: Da, pada noć, nažalost. Moramo se razići, ali vidimo se sutra, bokkkk! (Tako različiti, a postali su najbolji prijatelji za cijeli život. Baš neobičan prizor). &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Razgovor Galeb: Bok dupinu. Dupin: Bok galebu. Galeb: O čemu ćemo danas razgovarati? Dupin: O Jadranskom moru. Galeb: Jadransko more je puno riba. Dupin: Puno vrsta riba! Galeb: Ima školjaka, koralja i rakova. Dupin: Postaje mračno. Vidimo se sutra.

Novo prijateljstvo &nbsp; (Sredozemna medvjedica leži na plaži i tužno promatra dupina i prijatelje kako u daljini veselo plivaju i igraju se.) DUPIN (zabrinuto): Pogledajte Sredozemnu medvjedicu kako je tužna, idemo je pitati što se dogodilo. Što se dogodilo? Zašto si tako tužna? SREDOZEMNA MEDVJEDICA (tužno): Ostala sam sasvim sama, bez prijatelja! Ljudi su ih otjerali, a neke su i ulovili. Ulovili su svu ribu pa više nemam ni dovoljno hrane. Gledam kako si sretan u igri sa svojim prijateljima, a ja bih isto voljela se malo igrati. (Uzdahne jako tužno.) DUPIN (veselo): Pa pridruži nam se! Nema veze što smo malo različiti, mi ćemo biti tvoji prijatelji! (Ostali dupini klikću veselo uz odobravanje.) SREDOZEMNA MEDVJEDICA: Ali kako ću doći do vas? Ne znam tako duboko plivati i skakati tako visoko kao vi. DUPIN (veselo): Nema veze, doći ćemo mi do tebe. (Zabrinuto) Ali ne možemo izaći na obalu poput tebe. SREDOZEMNA MEDVJEDICA (veselo): Nema veze, igrat ćemo se u plićaku. (Sredozemna medvjedica veselo ulazi u more, a dupin i prijatelji veselo skakuću do plićaka.)

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.