Ptičji izazov

Ana Marinić
Osnovna škola Podmurvice, Rijeka

Bilo jednom u šumi. U neobičnoj šumi, u kojoj sve što započne, zauvijek traje.
Ptica koja je uvijek pjevala, odjednom je ostala bez glasa. Što će sada ptica koja je uvijek pjevala? Ptica je bila užasno tužna. U šumi je živjela i učiteljica Sova. Učiteljica Sova je rekla ptici da može plesati umjesto da pjeva. Ali kako, kada ptica ne zna plesati? Učiteljica Sova dala je ptici čarobne čizme i rekla joj da plesati nije teško. Rekla joj je da skače po lokvama i kupa se i da će to biti najljepši ples koji je šuma ikada vidjela.

Bio jednom raskošan paun u začaranoj šumi, u šumi u kojoj je svako drugo varka. Nije se mogao snaći u okolini i izgubio se. Za to vrijeme se mala vrana Grakta najela ludih gljiva dok je svom prijatelju panju tražila čarobni leteći šešir koji je izgubio. Od gljiva je poludila i počela kružiti poput lešinara iznad mladog preplašenog pauna. Vidjevši čarobne leteće čizme na koje vrana Grakta nije više pazila i u strahu za svoj život, paun joj je ukrao čizme te s njima pojurio u nebesa. Proučavao je krhke i mekane oblake i uočio nešto šareno. Prišao je tom čudnom šarenom stvorenju i vidio da je to hobotnica koja mijenja boje. Hobotnica je radila neke čudne pokrete i pretvarala se da je stolica. Paun je bio jako zbunjen, činilo mu se da je cijeli svijet naopačke. Sjeo je na stolicu hobotnicu da razmisli. Hobotnica se tada pretvorila u propeler i zajedno sa paunom letjela sve više i više dok nisu svijet izgubili iz vida. Tada ga je hobotnica pustila. Paun je vidio da mu zvijezde namiguju i to mu se svidjelo. Tako je paun postao prvi životinjski ptičji astronaut. Letio je nebom i uživo u ostatku svog života među zvijezdama.

Bila jednom jedna mama papagajka koja je imala tri mala papagaja. Dok jednog dana nije došao lovac i pucao na majku, a mali papagaji su ostali sami. Mali papagaji su u strahu bježali dok su imali snage. Kada više nisu mogli letjeti, spustili su se u polje. Kada je farmer čije je to bilo polje vidio male papagaje, odlučio ih je uzeti kod sebe doma. Farmer je napravio kostim papagaja da mali papagaji pomisle da im je on mama. Htio ih je naučiti kako preživjeti. Farmer je učio male papagaje kako naći hranu. Također je pozvao svog prijatelja da glumi lovca da ih nauči čuvati se od lovaca. Farmer je provodio puno vremena s malim papagajima. Nakon nekoliko mjeseci, farmer je odveo male papagaje u divljinu. Papagaji su otišli na mjesto na kojem su zadnji puta vidjeli mamu papagajku. Odjednom se pojavila mama papagajka. Od tada su mama papagajka i mali papagaji živjeli sretno.

Nekoć davno bila je jedna ptica Đurđica. Bila je najljepša svoje vrste i imala je puno prijateljica. Voljela je jesti cvijeće i travu. Đurđica je jednog dana vozila traktor i zabila se u leteću kravu Štefu. Štefa je nakon udarca bila jako ozlijeđena i nije više mogla letjeti. Ptici Đurđici bilo je jako žao pa je odlučila pomoći Štefi da ponovo poleti. Stvar koju Đurđica nije znala je to da je Štefa bila pticojed. Nakon narednih dva tjedna, leteća kraća Štefa je uz pomoć ptice Đurđice napokon poletjela. Letjela je bolje nego prije. Nakon što je Štefa poletjela, pojela je Đurđicu. Tako je naša draga ptica Đurđica postala legenda u cijeloj prašumi. Svi joj se dive i pričaju da je bila jako hrabra jer je pomagala letećoj kravi, a ne da ju je ostavila tamo pokraj traktora i pobjegla sa mjesta zločina.