Oporuka Ivana Raucha

Vu imenu Boga Otcza y Szina y Duha Szvetoga Amen

Ja, Janus Rauch, pervo Vice Ban Horvaczkoga orszaga, iliti poglavitoga goszpona Adama Daniela Rauch takaj vbana iz pogl. Gosupe Anne Hotthall tovarussicze perve nyegove porogyeni, premislyavajuch nesztalnoszt ovoga szveta, gdi dokonchanoje vszakomu umreti, komusze god pripetinaroditi, selech pri pameti y jakoszti za szada jos hvala Bogu o dobroj posztavlyen za dussu moju, telo y dechiczu porogyenu iz poglavite goszpe Catarine Illiassich, drage tovarussicze moje, kakoti y nyu taka szamu obszkerbeti y onak imetek sziromah iunachki moj, koga iz miloszerdnoszti Bosanszke vu sztrahu nyegovom y marlivoszti goszpodarsztva y tak protu y trudu mojem oszebujna od mladoszti moje vu orszachkch szlusbah y ablegatiah poszlani obchinszki verseran zadobiti szpraviti, a z vekssim josche trudom obchuvati jeszem imel dopuschenye, med nymi kuliko moiem razluchiti szkradnyemu vremenu tesznomu prosztor i vekssu szloboschinu osztaviti da oszlobogyen od ovih mertelnih dugovany za vekivechnoszt bolye miszliti, y na nyu sze mirnesse szpravlyati bi mogel, chinim zadnyu ovu dispositiu moju pred dole podpiszanemi na to oprosseni szvedoki, koju valyati hochu modussem, kojim god najbolyssem valyati more.

Naipervich dussu moju sztvorenye vissnyega Goszpodina Bogha y nadehnyenye Duha Szvethoga odkuplyenu z predragum kervjum y szmertjum Zvelichitely nassega Jesussa Kristussa Boga y chloveka preporucham vu naruchaj Szvetoga Troisztva Boga Jedinoga, molechi musze klechech da On y predraga Mati Jesusseva Prechiszta Devicza Maria, Matti Nyegova patrona moja vszigdar oszebujna, Angely moj chuvar y Patron imena moga kersztnoga Sz. Ivan y osztali Patroni i Patronussicze pri Bogu moi, dosztojaju nyoj milosztivni biti vu vremenu

Prijevod

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, amen!

Ja Ivan Rauch, najprije podban hrvatske države, odnosno prvorođenac glasovitoga gospodina Adama Daniela Raucha, također bana, i glasovite gospođe Anne Gotal, njegove prve supruge, promišljajući nestalnost ovoga svijeta gdje je određeno svakome, tko god se rodio, umrijeti, želeći, za sada još, hvala Bogu, dobro postavljen pri pameti i jakosti, za moju dušu, moje tijelo i dječicu porođenu od glasovite gospođe Katarine Ilijašić, moje drage supruge, kako i nju samu opskrbiti i onaj siromah moj junački imetak, koji sam imao dopuštenje iz Božanskog milosrđa, u strahu njegovom i marljivosti gospodarstva, i tako spremio putem i mojim osebujnim trudom od moje mladosti u državnim službama i odaslanim poslanstvima kao općinski verseran zadobiti, a s većim još trudom očuvati, među njima koliko mogu razlučiti szkradnyemu zadnjemu vremenu tijesnomu prostor i ostaviti veću slobodu da oslobođen od ovih smrtnih dugovanja bolje misliti za vječnost i na nju bih se mogao mirno pripremati, činim ovu moju posljednju volju, pred dolje potpisanim, za to traženim svjedocima, koju želim očitovati na način na kojigod način najbolje mogu.

Najprije moju dušu, stvorenje višnjega Gospodina Boga i nadahnuće Duha Svetoga, otkupljenu predragom krvlju i smrću Spasitelja našega Isusa Krista Boga i čovjeka, preporučam u naručje Svetoga Trojstva, Boga jedinoga, moleći mu se klečeći da On, i predraga Mati Isusova prečista Djevica Marija, Majka Njegova, moja zaštitnica uvijek oszebujna, Anđeo moj čuvar i zaštitnik imena moga krsnoga Sv. Ivan i ostali zaštitnici i zaštitnice moje kod Boga, budu njoj dostatni milostivi u svakom trenutku odvajanja od tijela…
[…]

Želim moje mrtvo tijelo imati pokopano na Gorici, kod otaca franjevaca, u grobnici koju sam sâm sebi dao načiniti, i za koju, među svojim spisima, imam franjevački patent, sprovedeno bez ikakve ceremonije, samo uz dobru uspomenu mojih nasljednika i drage rodbine, koja bude mogla biti nazočna. Ipak, neka bude opskrbljeno sa služenjem svetih misa, od kojih tisuću po obnovi prilikom pokapanja mojeg tijela, i po samostanu otaca franjevaca sindika za moju dušu, a za moje drage paressev, kojima sam ja jako dužan, tako da za dušu i toliko puta u svako doba po istome samostanu redom bude oprošteno ono što bijaše učinjeno. Moja draga supruga i moja djeca, neka istinskim siromasima daju, po njihovoj procjeni, sto forinti.
[…]
Dano u Zagrebu, 18. dana veljače 1762. Ivan Rauch, vlastoručno. Mjesto pečata