PROMETNICE

Marijana Andrišek

Loading...

Djevojčica:

Kamo vodiš i vijugaš,
siva, tvrda lutalice?
Kamo ruke svoje pružaš,
ti dugačka skitnice?

Loading...

Loading...

Cesta:
Po svijetu me cijelom ima,
povezujem razna mjesta.
Nekad uska, nekad šira,
ime mi je uvijek cesta.
Vodim ljude kamo žele
do svakoga sela, grada,
ležim mirno, promet brojim
danju i kad mrak zavlada.
Moj kolnik su leđa snažna
 i građe su jako čvrste.
Gaze ih tereti teški
i vozila svake vrste.

Loading...

Ulica:

U prometu sam važna,
ulica je moje ime.
Imam kolnik, imam pločnik,
da pješaci idu njime.
Ponekad tu je i staza,
biciklistička se zove.
Po njoj bicikli voze
i u daljine plove.

Željeznička pruga:

Tračnice moje dvije
u paru putuju svijetom,
jedna do druge se pružaju
i ponose svojim duetom.
Sporije ili hitrije
po svijetu vode vlakove,
putničke ili teretne,
pazeći na znakove.

Vodeni put:
Na vodi ima jedan put,
brodska linija se zove.
Njome po voznom redu
brodovi i tankeri plove.

Zračni put:

Helikopteri, avioni,
putuju nebom visoko,
točno određenom cestom
koju ne vidi oko.
Nebeska to je cesta,
zračni koridor joj ime.
Piloti sigurno i točno
vode letjelice njime.

Svi zajedno:

Prometnice mi smo važne
uvijek na strani pravoj. 
Bilo na kopnu il' na zraku,
ili na vodi plavoj.