Book Creator

Novinar na terenu

by Laura Vidović

Pages 4 and 5 of 53

Loading...
INTERVJU
Loading...
Loading...
LOVRO LENAC - „Nama karatistima ne pridaju previše pažnje“
Loading...
Lovro Lenac učenik je 3. razreda Prve riječke hrvatske gimnazije i uspješan karatist. Član je Karate kluba „Zamet“ zadnjih 12 godina života i ne namjerava ubrzo prestati. On je mlad i perspektivan gimnazijalac i sportaš, a svoje planove, ambicije i ideje za budućnost, podijelio je s nama ususret skorom polaganju ispita za crni pojas!

Za početak, zašto baš karate?
Pa, krenuo sam prije osnovne škole, tako da je zanimljiva priča da su na mene veliki utjecaj imale ninja kornjače. Jedan dan me tata došao pitati ako bih se priključio karate klubu i bio sam oduševljen idejom da i ja budem ninja. Na prvu je to bilo ispunjenje sna u tom aspektu, nakon nekog vremena sam skužio da to jednostavno nije to, 5 treninga tjedno se na prvu činilo puno, ali i dalje postoji ljubav prema sportu, unatoč mnogim drugim obavezama, na primjer školskim.

Gimnazija je u pravilu teška škola, a bavljenje sportom sigurno ne olakšava. Koliko odricanja, vremena i energije oduzima ovaj tandem?
Karate je pojedinačan sport i tako nastupamo i na natjecanjima. Tako je, u prosjeku, svaki drugi vikend rezerviran za natjecanje, u Rijeci, Opatiji ili drugom kraju Hrvatske. To, naravno, oduzima puno vremena jer su treninzi od ponedjeljka do petka, a subotom je natjecanje. Ipak, budući da sam sportski razred, profesori imaju obzira prema nama, bilo to u obliku dogovorenih usmenih odgovaranja ili kraće nastave u popodnevnoj smjeni, što svakako olakšava cijelu situaciju.

Dakle, škola je prilagodljiva prema tvom sportu i tebi, ali podržava li te škola objavljivanjem to jest „hvaljenjem“ tvojim uspjesima ili učenjem o tvom sportu kao što se uči o rukometu ili odbojci?
Škola me ne podržava u smislu objavljivanja, ali ako nisam u krivu, tako je za sve sportaše naše škole. Objavljuju uglavnom županijske i gradske razine školskih natjecanja, a to su uglavnom ekipni sportovi. E sada, jedini predmet gdje možemo učiti o karateu je Tjelesna i zdravstvena kultura, gdje smo nekoliko puta spomenuli karate i teorijski ga „obradili“, ali više od toga ne radimo.

Smeta li ti takva neuključenost škole budući da imate sportski smjer, za koji sam sigurna da ima uspješne buduće sportaše?
Pa da budem iskren, čak i da. Često se promoviraju poznatiji ekipni sportovi koji i idu na školska natjecanja kao košarka ili nogomet, a nama karatistima ne pridaju previše pažnje. Možda da postoji karate kao školski sport, to bi bilo drugačije, ali to je teško realizirati jer bi trebalo skupiti dosta pojedinaca da bi se stvorila ekipa, što je jako nezahvalno.
Loading...
Uz 5 treninga tjedno i natjecanja vikendom, ali i sve obaveze koje od tebe zahtijeva škola, imaš li još hobija ili su škola i sport jedino što te okupira?
Sviram gitaru, tako da mi to oduzima dosta vremena budući da sam početnik. Krenuo sam svirati prije godinu dana, ali ne idem u glazbenu školu – to mi je više rekreativno jer mi je baš drago svirati.

Sviranje možemo nazvati tvojim ispušnim ventilom, a uz ostale obaveze, postoji li vremena za društveni život?
Ovisi kakav je raspored ispitivanja i ispita, ali kada je škola popodne, ujutro se uči, nakon nastave je trening. Kada je jutarnja smjena, malo je drugačije. Opet kažem, ovisi o obavezama u školi, ali uvijek nađem vremena za kavu s prijateljima, a subote navečer su rezervirane za biljar s ekipom.

A u klubu?
Drago mi je jer sam sa svim članovima kluba dobar. Imamo puno uspomena s natjecanja u Hrvatskoj i izvan nje, tako da društveni život i dalje imam, ali malo drugačiji nego možda ostali vršnjaci.
Loading...
Loading...
LOVRO LENAC - „Nama karatistima ne pridaju previše pažnje“
Loading...
Loading...
Loading...
Uz 5 treninga tjedno i natjecanja vikendom, ali i sve obaveze koje od tebe zahtijeva škola, imaš li još hobija ili su škola i sport jedino što te okupira?
Sviram gitaru, tako da mi to oduzima dosta vremena budući da sam početnik. Krenuo sam svirati prije godinu dana, ali ne idem u glazbenu školu – to mi je više rekreativno jer mi je baš drago svirati.

Sviranje možemo nazvati tvojim ispušnim ventilom, a uz ostale obaveze, postoji li vremena za društveni život?
Ovisi kakav je raspored ispitivanja i ispita, ali kada je škola popodne, ujutro se uči, nakon nastave je trening. Kada je jutarnja smjena, malo je drugačije. Opet kažem, ovisi o obavezama u školi, ali uvijek nađem vremena za kavu s prijateljima, a subote navečer su rezervirane za biljar s ekipom.

A u klubu?
Drago mi je jer sam sa svim članovima kluba dobar. Imamo puno uspomena s natjecanja u Hrvatskoj i izvan nje, tako da društveni život i dalje imam, ali malo drugačiji nego možda ostali vršnjaci.