Loading...
Loading...
(naziv časopisa)Loading...
ČASOPIS ZA UČENIKE 2. RAZREDA OSNOVNE ŠKOLELoading...
(naslovna slika, fotografija, ilustracija)Loading...
TEMA BROJA: Loading...
ŠKOLA NA TREĆEMUredništvo
U ovom broju izdvajamo:
Glavna i odgovorna urednica:
Itana Tomšić
Itana Tomšić
U svijetu književnosti
Tim učiteljica TV škole 2. razreda:
Tonka Brailo
Antonela Juričko
Ivana Lović Štenc
Nada Božičević
Adrijana Leko
Zehra Delić
Anica Arkulin
Martina Kovač
Tonka Brailo
Antonela Juričko
Ivana Lović Štenc
Nada Božičević
Adrijana Leko
Zehra Delić
Anica Arkulin
Martina Kovač
Zanimljivosti o osjetilima
Želim znati
Naši zavičaji
Životinje u našem okolišu
Reciklirati svi znamo mi
Istražujem svijet oko sebe
Lektura i korektura:
Suzana Turković
Suzana Turković
Pokusi
Prometna sredstva
Ilustratorica:
Viktorija Nevistić
Viktorija Nevistić
Matematički kutak
Glazbena učionica
Škola za život
svibanj, 2020.
svibanj, 2020.
Kutak za enigmatski trenutak
Iz kista i pera naših učenika
Vrijeme je za strip
Naš brod
U SVIJETU KNJIŽEVNOSTI...
Mladen Pokić
Moja obitelj, moj najbliži rod,
Kroz život plovi ko veliki brod.
Kapetan je tata, čvrst kao cer,
A s krme nam mama određuje smjer.
Uz kapetana, po moru života,
Kormilo ona bez pogreške mota.
Po buri, po magli, po najcrnjoj tami,
Prepuštamo svi se sigurnoj mami!
U posadi brodskoj ima nas troje:
Uz sestru i brata, ime je moje!
Kroz život plovi ko veliki brod.
Kapetan je tata, čvrst kao cer,
A s krme nam mama određuje smjer.
Uz kapetana, po moru života,
Kormilo ona bez pogreške mota.
Po buri, po magli, po najcrnjoj tami,
Prepuštamo svi se sigurnoj mami!
U posadi brodskoj ima nas troje:
Uz sestru i brata, ime je moje!
Starija sestra prvi je časnik,
Na lađi se vlada ko da je vlasnik.
Sva brodska momčad, ja sam i brat,
S časnicom strogom vodimo rat!
Kad poslije rada želimo mira,
Dođe nam ona i komandira!
A na tom sam brodu, niste li znali,
ja osoba važna: od palube mali!
Na lađi se vlada ko da je vlasnik.
Sva brodska momčad, ja sam i brat,
S časnicom strogom vodimo rat!
Kad poslije rada želimo mira,
Dođe nam ona i komandira!
A na tom sam brodu, niste li znali,
ja osoba važna: od palube mali!
Knjižnica bake Marije
(ulomak priče)
Sanja Polak
Baka Marija jedva je čekala da ode u mirovinu kako bi mogla u miru čitati. Ona obožava čitanje i duboko vjeruje da je čitanje jako, jako važno. Čitanje daruje čovjeka bezbrojnim darovima. Često je ponavljala:
– Svaki čovjek koji voli knjige i čitanje jako je bogat.
Ljubav prema knjigama i čitanju prenijela je i na svoju Tonku, a kasnije i na Tina.
I ona je poput djeda Josipa živjela u velikom gradu i cijeli život radila kao profesorica na fakultetu. I ona je nosila ozbiljne kostime i često putovala u velike gradove po cijelom svijetu.
– Svaki čovjek koji voli knjige i čitanje jako je bogat.
Ljubav prema knjigama i čitanju prenijela je i na svoju Tonku, a kasnije i na Tina.
I ona je poput djeda Josipa živjela u velikom gradu i cijeli život radila kao profesorica na fakultetu. I ona je nosila ozbiljne kostime i često putovala u velike gradove po cijelom svijetu.
Od svih knjiga, baka Marija najviše je voljela slikovnice i knjige za djecu.
– Knjige za djecu najbolje su i odrasli bi ih često morali čitati. I sebi i svojoj djeci.
Više od trideset godina baka Marija kupovala je knjige i sanjala jednoga dana napraviti veliku knjižnicu u koju će dolaziti puno odraslih i djece i posuđivati i čitati njezine knjige.
Kad je otišla u mirovinu, preselila se u kuću na brežuljku i dva kata kuće pretvorila u mjesto gdje će stanovati njezine knjige. Bila je to najljepša i najsretnija knjižnica i zbirka slikovnica i knjiga za djecu. Konačno je mogla čitati u miru. Čitati i nakon svake pročitane slikovnice pjevati.
– Knjige za djecu najbolje su i odrasli bi ih često morali čitati. I sebi i svojoj djeci.
Više od trideset godina baka Marija kupovala je knjige i sanjala jednoga dana napraviti veliku knjižnicu u koju će dolaziti puno odraslih i djece i posuđivati i čitati njezine knjige.
Kad je otišla u mirovinu, preselila se u kuću na brežuljku i dva kata kuće pretvorila u mjesto gdje će stanovati njezine knjige. Bila je to najljepša i najsretnija knjižnica i zbirka slikovnica i knjiga za djecu. Konačno je mogla čitati u miru. Čitati i nakon svake pročitane slikovnice pjevati.
Mačak Lujo obožavao je sjediti u naslonjaču u knjižnici i promatrati kako baka Marija čita ili preslaguje knjige. Znao je točno gdje se nalaze engleske, gdje francuske, gdje japanske, a gdje hrvatske slikovnice. Znao je točno gdje se nalaze i velike pametne enciklopedije, rječnici i leksikoni, a gdje ozbiljni romani za odrasle. Prema izrazu lica bake Marije, mogao je pretpostaviti kakvu knjigu baka Marija upravo čita. Lujo je provodio toliko vremena s bakom Marijom da mu je malo nedostajalo da i sam stavi naočale na oči i počne čitati. Iako ja baš ne poznajem mačka koji čita. Ali, možda će Lujo biti baš prvi takav mačak ako će se i dalje družiti s bakom Marijom.
Tako je Lujo zavolio slikovnice i sve vrste knjiga. Samo mu nikad nije bilo dopušteno doticati ih. Gledao ih je uvijek s udaljenosti. Sve do jednoga dana kada mu je to dozlogrdilo. Čim je baka Marija izišla iz knjižnice, Lujo je skupio hrabrost i krenuo prema slikovnicama raspoređenim na kauču i po tepihu.
Baka Marija izdvajala je slikovnice u kojima se spominjala zima jer je željela da baš uoči zime, Tonka i Tin pročitaju slikovnice o zimi.
Što je igrokaz?
Igrokaz je tekst koji se izvodi na pozornici. Podijeljen je na uloge.
U igrokazu mogu glumiti djeca ili odrasli glumci.
Ako su u ulogama lutke, tada se radi o lutkarskom igrokazu.
Igrokaz se izvodi na pozornici, a djeca ili odrasli koji gledaju igrokaz čine publiku.
U igrokazu mogu glumiti djeca ili odrasli glumci.
Ako su u ulogama lutke, tada se radi o lutkarskom igrokazu.
Igrokaz se izvodi na pozornici, a djeca ili odrasli koji gledaju igrokaz čine publiku.
Kazališni bonton:
Sjedimo mirno!
Tihi smo!
Ne jedemo i ne pijemo!
Pljeskom nagradimo glumce!
Sjedimo mirno!
Tihi smo!
Ne jedemo i ne pijemo!
Pljeskom nagradimo glumce!