Časopis

(naziv časopisa)

ČASOPIS ZA UČENIKE 2. RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE

(naslovna slika, fotografija, ilustracija)

TEMA BROJA:

ŠKOLA NA TREĆEM

Uredništvo

U ovom broju izdvajamo:

Glavna i odgovorna urednica:
Itana Tomšić

U svijetu književnosti

Tim učiteljica TV škole 2. razreda:
Tonka Brailo
Antonela Juričko
Ivana Lović Štenc
Nada Božičević
Adrijana Leko
Zehra Delić
Anica Arkulin
Martina Kovač

Zanimljivosti o osjetilima

Želim znati

Naši zavičaji

Životinje u našem okolišu

Reciklirati svi znamo mi

Istražujem svijet oko sebe

Lektura i korektura:
Suzana Turković

Pokusi

Prometna sredstva

Ilustratorica:
Viktorija Nevistić

Matematički kutak

Glazbena učionica

Škola za život
svibanj, 2020.

Kutak za enigmatski trenutak

Iz kista i pera naših učenika

Vrijeme je za strip

Naš brod

U SVIJETU KNJIŽEVNOSTI...

Mladen Pokić

Moja obitelj, moj najbliži rod,
Kroz život plovi ko veliki brod.

Kapetan je tata, čvrst kao cer,
A s krme nam mama određuje smjer.

Uz kapetana, po moru života,
Kormilo ona bez pogreške mota.

Po buri, po magli, po najcrnjoj tami,
Prepuštamo svi se sigurnoj mami!

U posadi brodskoj ima nas troje:
Uz sestru i brata, ime je moje!

Starija sestra prvi je časnik,
Na lađi se vlada ko da je vlasnik.

Sva brodska momčad, ja sam i brat,
S časnicom strogom vodimo rat!

Kad poslije rada želimo mira,
Dođe nam ona i komandira!

A na tom sam brodu, niste li znali,
ja osoba važna: od palube mali!

Knjižnica bake Marije

(ulomak priče)

Sanja Polak

Baka Marija jedva je čekala da ode u mirovinu kako bi mogla u miru čitati. Ona obožava čitanje i duboko vjeruje da je čitanje jako, jako važno. Čitanje daruje čovjeka bezbrojnim darovima. Često je ponavljala:
– Svaki čovjek koji voli knjige i čitanje jako je bogat.
Ljubav prema knjigama i čitanju prenijela je i na svoju Tonku, a kasnije i na Tina.
I ona je poput djeda Josipa živjela u velikom gradu i cijeli život radila kao profesorica na fakultetu. I ona je nosila ozbiljne kostime i često putovala u velike gradove po cijelom svijetu.

Od svih knjiga, baka Marija najviše je voljela slikovnice i knjige za djecu.
– Knjige za djecu najbolje su i odrasli bi ih često morali čitati. I sebi i svojoj djeci.
Više od trideset godina baka Marija kupovala je knjige i sanjala jednoga dana napraviti veliku knjižnicu u koju će dolaziti puno odraslih i djece i posuđivati i čitati njezine knjige.
Kad je otišla u mirovinu, preselila se u kuću na brežuljku i dva kata kuće pretvorila u mjesto gdje će stanovati njezine knjige. Bila je to najljepša i najsretnija knjižnica i zbirka slikovnica i knjiga za djecu. Konačno je mogla čitati u miru. Čitati i nakon svake pročitane slikovnice pjevati.

Mačak Lujo obožavao je sjediti u naslonjaču u knjižnici i promatrati kako baka Marija čita ili preslaguje knjige. Znao je točno gdje se nalaze engleske, gdje francuske, gdje japanske, a gdje hrvatske slikovnice. Znao je točno gdje se nalaze i velike pametne enciklopedije, rječnici i leksikoni, a gdje ozbiljni romani za odrasle. Prema izrazu lica bake Marije, mogao je pretpostaviti kakvu knjigu baka Marija upravo čita. Lujo je provodio toliko vremena s bakom Marijom da mu je malo nedostajalo da i sam stavi naočale na oči i počne čitati. Iako ja baš ne poznajem mačka koji čita. Ali, možda će Lujo biti baš prvi takav mačak ako će se i dalje družiti s bakom Marijom.

Tako je Lujo zavolio slikovnice i sve vrste knjiga. Samo mu nikad nije bilo dopušteno doticati ih. Gledao ih je uvijek s udaljenosti. Sve do jednoga dana kada mu je to dozlogrdilo. Čim je baka Marija izišla iz knjižnice, Lujo je skupio hrabrost i krenuo prema slikovnicama raspoređenim na kauču i po tepihu.

Baka Marija izdvajala je slikovnice u kojima se spominjala zima jer je željela da baš uoči zime, Tonka i Tin pročitaju slikovnice o zimi.