GUC
I
BAKAN

OSNOVNA ŠKOLA ZVONKA CARA
CRIKVENICA
PŠ SELCE
&
OŠ SE SAN NICOLO RIJEKA

Loading...

Svanuo je lijepi, ljetni sunčani dan u našem malom Selcu. Prošetali smo se do mjesne rive i došli na mjesto sastanka. U glavnoj luci, kod sidra , pružao se najbolji pogled na usidrene brodove i barke.
Tamo smo najprije ugledali starog Guca, koji je veselo , kao i svako jutro , mahnuo veslom i pjevao :
„ Lipo moje Selce , kako si malo, samo jedna šačica te j…'“

Loading...

S druge strane uplovljavao je mladi, novi gliser , kojeg smo jedva čuli od snažnog motora. Pjevao je :
„ Kako je danas lijep i sunčan dan! Nitko mi neće taj dan pokvarit' ! “

Guc nije pognuo glavu, podignuo ju je ponosno i progovorio ozbiljno : „ Ti misliš da si brži i jači …Ali, to ne znači da si i bolji. Kad pogljedaš va moju prošlost , moreš vidit da san ulovil sto kil rib va svojoj mriži. Prešal san preko hiljadu kilometri vali i vali . A na svon putu san upoznal su silu dobrih kapetani i dobrih ljudi….Virujen da ćeš me pregazit svojin motorom…Ali nisi zato vridniji…“

Bakan je gutao Gucove riječi, ali je njegov natjecateljski duh bio kao u djeteta prvog razreda : „Ući ću cilj, dok ti još ni ne zaveslaš. Već sam sada napravio 1000 krugova oko tebe. Nebi ni imalo smisla utrkivati se….“ Izazivao je Bakan. Bakan je , pobjedonosno, rekao : „ Pobijedio bih žmirećki!“

Guc je prihvatio izazov i viknuo : „ To ćemo još vidit! Trkajmo se od Uvale Polače , točno ispod Dječjeg doma „ Izvor“ , preko najlipše plaže Rokan , uz Ronilačko društvo Mihurić , pa se do Uvale Slane.“

Bakan je gutao Gucove riječi, ali je njegov natjecateljski duh bio kao u djeteta prvog razreda : „Ući ću cilj, dok ti još ni ne zaveslaš. Već sam sada napravio 1000 krugova oko tebe. Nebi ni imalo smisla utrkivati se….“ Izazivao je Bakan. Bakan je , pobjedonosno, rekao : „ Pobijedio bih žmirećki!“

Guc je prihvatio izazov i viknuo : „ To ćemo još vidit! Trkajmo se od Uvale Polače , točno ispod Dječjeg doma „ Izvor“ , preko najlipše plaže Rokan , uz Ronilačko društvo Mihurić , pa se do Uvale Slane.“

Bakan je zagrmio svojim motorom :
„ Dedek, vidimo se sutra na Polači!!! „

Učinilo nam se da smo bili prisutni pravom izazovu i da sutra ne smijemo propustiti ovaj okršaj. Pripremili smo se za navijanje….
Idući dan bio je još topliji jer smo svi bili „nabrijani“ na današnju utrku.
Stigli smo na zagrijanu , kamenu rivu i ugledali dva
„ zapaljena“ tipa.

Guc je obrijao brčiće, stavio je na nos debele, stare , staklene naočale da bolje vidi gdje vozi, uzeo je rezervna vesla, za svaki slučaj ako nešto pođe krivo, pripremio uže, hranu, vodu , dobro namazao ruke da mu veslo , slučajno, ne klizne i sigurno čekao start. Mrmljao je :“ Ala, ala…“ Tepao je svojoj barci… „ Moremo mi to! Ako ki pozna saki val ovoga Selca, onda smo to mi dva!“

Bakan je prvo zalizao frizuru, stavio parfem od kokosa, očistio uši, oprao zube , namazao se kremom za sunčanje ,stavio šiltericu, pogledao u spremnik za gorivo , napravio još 20 krugova oko Guca, zalio ga valom i nasmijao se : „ Mi smo najbolji, Bakan je najmoderniji selački, a možda i hrvatski gliser!“