Legenda o nastanku imotskih jezera

O PROJEKTU:
E-twinning projekt Priče i legende moga kraja namijenjen je učenicima 3. i 4. razreda.
Sudionici u projektu istraživali su postojeću legendu svoga kraja te na odabrane načine pridonijeli njenom očuvanju prenošenjem na druge generacije.
Svoja saznanja razmijenili su s učenicima drugih škola koje su bile uključene u projekt.

Naš cilj bio je realizirati planirane aktivnosti sa skupinom učenika 4.a razreda koji su već uključeni u školski projekt Promicanje čitanja.

CILJEVI:
· Istražiti legendu svoga kraja te je prezentirati vršnjacima i drugim generacijama u svom mjestu i iz drugih krajeva (zavičaja) domovine.
· Potaknuti učenike na istraživanje, uočavanje, bilježenje i uopćavanje.
· Razvijati kulturnu svijest i pojam identiteta.
· Njegovati zavičajni govor i običaj prenošenja legendi usmenom predajom.
· Usavršavati kompetencije u prirodoslovlju i tehnologiji, digitalne kompetencije, poduzetnost, te građanske kompetencije koje su temelj daljnjeg razvoja pojedinca.
· Usporedbom vlastitog i tuđeg razvijati toleranciju prema različitostima i interes za druge.

Zadatci:
1. istražiti legendu svoga kraja
2. prenijeti je vršnjacima ili drugim generacijama u školi, mjestu
3. razmijeniti je s partnerskim školama uključenima u projekt
4. postaviti radove na istoimenu stranicu eTwinning projekta (ukoliko su korisnici)

Ostvarivanje zadataka u našoj školi planirano je od listopada 2019. do svibnja 2020.godine, jednom tjedno po jedan školski sat.
Zbog pandemije koronavirusa, aktivnosti u školi prekinute su potkraj ožujka, ali nastavljene virtualnim putem.

ISHODI PROJEKTA:

Učenik:
- uči istraživanjem,
- uči samostalno i kroz suradnju s drugima,
- prepričava legendu svoga kraja,
- koristiti web alate u daljnjem učenju i usustavljivanju znanja,
- koristi izvornu stvarnost, literaturu i ostale izvore informacija,
- razumije vezu između kulture i identiteta,
- iskazuje privrženost očuvanju kulturne baštine

zajednički rad učenika

Puno puta smo slušali priču o tome kako su nastala naša imotska jezera.
Nekada davno na mjestima gdje se danas ona nalaze bili su dvori zločestog gospodara Gavana. Bio je on jako bogat čovjek koji je imao puno zemlje i svi su ljudi morali za njega raditi. On je po cijele dane brojao svoj novac, ali je bio jako škrt i tvrdog srca. Živio je raskalašeno i nikada nije želio nikome pomoći. Imao je istu takvu ženu, oholu i nemilosrdnu Gavanovicu. Ona je samo u svoga Gavana vjerovala, a Boga se nije bojala. Rugala se sa svima, mrzila seljake i sirotinju. Rodila je Gavanu sina koji je bio još u povojima kada se dogodila velika nesreća.

Bogu su dodijale suze i molitve seljaka i on se odluči prerušiti u prosjaka. Dođe u istočne dvore pred Gavanovicu i zamoli je koricu kruha. Ona mu se stade smijati i rugati, ali kako on nije htio otići baci mu nogom koricu starog kruha. Tada je on zamoli da mu dade i malo kupusa, a ona naredi sluzi da mu dade onaj kupus za koji se pomokrio pas. Sluga je bio dobar čovjek koji se bojao Boga i nije htio učiniti kako mu je gospodarica rekla nego potajno ubere zdravi kupus i dade ga prosjaku. Kada je prosjak odlazio s dvora rekao je sluzi da navečer pobjegne jer da će se veliko zlo dogoditi.

Čim je počela padati noć započne strašna oluja koja je nosila sve pred sobom. Munje su parale tamno nebo, a zemlju tresli snažni potresi. Sluga se tada sjetio što mu je rekao prosjak pa zgrabi Gavanovo dijete i pobjegne iz dvora. Kako je on bježao tako se za njim zemlja otvarala i sve gutala pred sobom. Tada se pojavi prosjak i upozori ga da baci dijete jer da će inače i on izgubiti glavu. Sluzi bijaše žao djeteta, ali posluša prosjaka. Kaže mu prosjak da ne žali za djetetom jer od zla roda nema dobra poroda. Na tome mjestu prekrije voda rupu u zemlji i nastade Modro jezero. U zapadnim dvorima Gavan je i dalje brojao novac kad ga je zatekla ista sudbina. Na tom mjestu danas se nalazi Crveno jezero, najdublje jezero u Hrvatskoj. Osim njih dvoje proguta zemlja i sve blago, sluge i stoku Gavanovu. Osim kokošiju ništa nije živo ostalo.
Danas su naša jezera ponos Imotske krajine i malo je ljudi koji nisu čuli za njih.
Evo, sada za legendu znate i vi…dobrodošli u Imotski !