Protestantski kršćani

OŠ KV D.7.1.
Učenik objašnjava obilježja crkvenoga jedinstva i važnost ekumenskoga zalaganja.

Tumači nastanak, temeljna obilježja i nauk kršćanskih crkava i zajednica te navodi primjere ekumenizma.

OŠ KV D.7.2.
Učenik objašnjava utjecaj kršćanstva na hrvatsko društvo, na hrvatsku kulturu, tradiciju, umjetnost, književnost i znanost.

OŠ KV A.7.1.
Učenik u svjetlu vjere otkriva vlastito dostojanstvo, vrijednost i ulogu te objašnjava ulogu vjere u rješavanju napetosti i sukoba među ljudima.

Novi veliki raskol unutar Crkve dogodio se u 16. stoljeću s protestantskom reformacijom, kojoj je na čelu bio Martin Luther. Crkva je u to vrijeme vapila za obnovom zbog praznovjerja, trgovine oprostima, raskošnosti Crkve, sablažnjava života papa i svećenstva... Luther je prvotno želio unutarnju reformu Crkve, ali je u svojim stajalištima bio previše radikalan i ne popustljiv pa je nastao tragičan raskol.

Njemu su se pridružila još dva reformatora Ulrich Zwingli i Jean Calvin. Sukobi i razjedinjenje bili su više plod nedosljednosti u življenju vjere i pretjerivanja sa svih strana negoli bitnih razlika.

Protestantski nauk ima tri temeljne postavke ili načela:

1. samo Sveto Pismo
2. samo vjera
3. samo milost.

Protestanti su Sveto Pismo (Bibliju) proglasili najvećim i jedinim autoritetom, a odbacili su papinsku vlast i crkveno učiteljstvo. Važno je da kršćanin uzme u ruke Bibliju, čita je i po njoj živi. Za to mu nije potrebno crkveno učiteljstvo. U protestanskom bogoslužju glavnu ulogu ima čitanje i slušanje Božje riječi.

Čovjeka mogu opravdati i spasiti jedino vjera i milost, a ne njegova dobra djela i sakramenti.

Bog je nekoga predodredio za vječno spasenje, a nekoga za vječnu propast. Vjera je Božji dar i samo onaj koji vjeruje može se spasiti. Čovjek se spašava samo milošću Božjom i zato mu nije potrebno posredovanje Crkve i primanje sakramenata.

Od sakramenata priznaju samo krštenje i dijelom euharistiju, koju se shvaća samo kao spomen na Isusovu Posljednju večeru.