Božićna slikovnica

Pismo Djedu Božićnjaku

Likovi: Ivan Djed Božićnjak Baka Božićnjak Sob Dodo Ivanova mama (U velikoj plavoj sobi Ivan je pisao pismo djedu Božićnjaku. Napisao mu je sve što je želio pa je popis bio na dvije strane!) IVAN: Dragi djedice, ja sam ove godine bio jako dobar i za Božić želim jedan veliki zeleni auto, novi televizor, velikog medu, novi krevet i slatkiše. Ako mi ne možeš donijeti sve to, onda neka barem budem sretan na Božić. (Baka i Djed Božićnjak u svojoj velikoj i sjajno ukrašenoj kući na Sjevernom polu svrstavaju dječja pisma u kutije za različite dijelove svijeta. Djed Božićnjk otvara Ivanovo pismo.) DJED BOŽIĆNJAK: Ho, ho, ho! Bakice, pa Ivan stvarno puno toga želi, ali ja mu neću moći sve donijeti. BAKA BOŽIĆNJAK (iznenađeno): Oho! Stvarno puno toga želi… ali ipak, bio je jako dobar pa predlažem da mu odneseš jedan poklon od mene i jedan od tebe! DJED BOŽIĆNJAK (zadovoljno): Pa to je odlična ideja! Što ćeš mu ti poslati? Ja ću krevet. Neka se dječak naspava na Božićno jutro!

BAKA BOŽIĆNJAK: U redu, ja ću mu poslati novi televizor jer on jako voli crtiće. (Na badnju večer djed Božićnjak krenuo je djeci dostavljati darove. Putem susreće soba čije je ime Dodo. ) SOB DODO (veselo): Opa, djedice! Zar će toliko djece ove godine dobiti darove? DJED BOŽIĆNJAK: Naravno! Zaslužili su. (Ivan je bio siguran da će dobiti barem jednu stvar iz svog popisa pa je na malom stoliću u dnevnom boravku za djeda Božićnjaka ostavio mlijeko i kekse kao zahvalu.) DJED BOŽIĆNJAK (u Ivanovoj kući, zadovoljno): Opa! Ivan se baš potrudio napraviti ove kekse! Zaslužio je i televizor i krevet! (Baka Božićnjak čeka Djedicu u svojoj kući. Nestrpljivo pogledava na zidni sat.) BAKA BOŽIĆNJAK (nestrpljivo): Gdje je sad taj starac!? Kasni 45 minuta! DJED BOŽIĆNJAK (uvrijeđeno): Ho Ho Ho! Nisam ti ja star! Imam samo 267 godina. BAKA BOŽIĆNJAK: U redu, to je za tebe malo, ali to nije bitno. Mene zanima gdje si bio! DJED BOŽIĆNJAK: Pa dostavljao sam djeci darove! BAKA BOŽIĆNJAK (pomalo ljuta): Znam, ali nikad nisi tako dugo dostavljao.

Božić u zoru Došao na vrata Badnji dan, ostvario mi san i razveselio mi dan. Padaj, padaj, snježiću bijeli, daj nas malo razveseli! Stiže Božić bijeli! Okićena jelka u sobi ukrašena stoji i čeka. Razigrano dijete darove otvara. Lice mu obasjala sreća.

Pahulje nježne kao zvjezdice snježne plešu zimski ples.

Anđeli s neba tiho Božić spuštaju u naša srca.

Dan uoči Božića pitao sam svoje roditelje hoće li sutra doći Djed Božićnjak. Rekli su mi da hoće ako mu napišem pismo. Bio sam presretan, napisao sam mu najljepše pismo, naravno, uz majčinu pomoć. Ja sam govorio što želim, a ona je pisala. Pisao sam o igrački koju već dugo vremena želim, a to je traktor koji je trebao biti zelene boje. Kad sam se sutra ujutro probudio, u meni je gorjela znatiželja i pitao sam se jesu li pokloni ispod bora ili nisu. Poklona još nije bilo. Osjećao sam se tužno, zamalo da nisam zaplakao. Iza mene su se pojavili roditelji i rekli da budem strpljiv i da će Djed Božićnjak doći te da ne budem tužan. Ja sam ih poslušao, čekao sam, čekao i čekao. Spustila se večer. Majka mi je došla u sobu i rekla: ,,Dođi!“ Išao sam s njom do bora i vidio sve poklone. Bio sam presretan, dobio sam svoj traktor! Odmah sam se počeo igrati njime. Vozikao sam ga skoro cijelu noć po sobi izvodeći zvukove: ,,Brrrrrrrmm, brrrrrrrmm, brrrrrrrmm…“ Majka me je zatim poslala u krevet. Jedva sam dočekao da svane jutro pa da se opet mogu igrati svojim traktorom. Jutra su postala moje najdraže doba dana. Bilo je vrijedno čekati. U životu uvijek treba biti strpljiv.

Dan prije zimskih praznika djeca su učila i nisu se baš zabavila. Jedva su čekali da dođu kući i da se odmore. Kad je već bila noć, a djeca su odavno bila u svojim krevetićima, ispred škole, noću, počeli su se okupljati mali vilenjaci i vile. Ušli su u školu i počeli s nastavom. Učiteljice vile i učitelji vilenjaci predavali su samo likovni i glazbeni. Mali vilenjaci su pjevali božićne pjesme, a vile izrađivale ukrase. Ravnatelj Djed Božićnjak sve je to pratio i radovao se. Svi su se trudili i veselili. Tako im je bilo lijepo da su zaboravili gledati na sat. - O, ne! Već je toliko sati! Svi se spremajte jer će djeca uskoro doći! – usklikne Djed Božićnjak. Svi se brzo spreme. Djedica je žurio pomoću svog čarobnog praška teleportirati sve na Sjeverni pol pa je zaboravio na svoju kapu. Ostavio ju je u predvorju ispod jelke. Samo što nije zvonilo! Teleportira se natrag da bi uzeo svoju kapu. Laganim korakom zakorači niz stube. Nije opazio djecu koja su ga gledala otvorenih usta i čudila se. Djed Mraz pucketne prstima, sve one ukrase pretvori u poklone za učenike i ode na Sjeverni pol. Djeca su se razveselila i uživala u ljubavi i veselju.

Božić dolazi Još se krije, samo što stigao nije! Dan kojeg čekamo svi, mali i veliki! Radujemo se srcima malima, veselimo se velikim darovima! Bor naš bliješti, bor naš svijetli. Božić je pokucao na vrata, trata-rata-rata-rata! Došao je radosnom pjesmom i srce ugrijao toplinom. Veseli smo svi, mali i veliki! Božić došao je, veselje proširio je.

Božić dolazi Božić dolazi, radostan je svijet, takav jedan dan zbliži cijeli svijet. Noćas će nas grijati okićeni bor, a naša srca sijat će k'o carski dvor. ,,Ho-ho-ho“, stigli smo i mi, božićnu radost s vama podijeliti. Sretan Božić svakome!

Božić! Vrijeme darivanja i druženja s obitelji. Iako već odavno postoje božićni običaji u našem kraju, svaka obitelj ima i svoje običaje za Božić. Gotovo da su svi isti, ali obitelji imaju i ,,tajne sastojke" koje taj običaj čine različitijim od ostalih.&nbsp; Reći ću vam kako ja dočekujem Božić. Započet ću s nečim laganim - borom. Zapravo, bor baš i nije lagan, ali kad se tako željno iščekuje cijele godine, tada težina ne predstavlja problem. Bor ili jelku obično kupuje moj tata nekoliko dana prije Badnjaka. Još se sjećam kad sam kao mala išla s tatom kupiti drvce, bilo nam je zabavno! Uglavnom, u vrijeme Badnjaka mama i ja ukrašavamo drvce, tata nam ne pomaže, osim postavljanja&nbsp;zvijezde na vrhu bora. Prošlih godina smo ih kitili ukrasima koje sam sama napravila: pahuljicama od pamučne žice, malim šarenim borićima od tjestenine i svime onime što mi je došlo pod ruku. Na kraju ukrašavamo dno drvca, ne darovima, nego jaslicama. Stavljamo Svetog Kralja, Mariju, Josipa, Isusa, pastire i životinje… Ja sam vjerska osoba i za mene je Isusovo rođenje jedna od najdražih pojava vezanih uz Božić.

Kad se spusti tama, majka i ja krećemo na polnoćku, u čast rođenja&nbsp;Isusa Krista. Kad polnoćka prođe, vraćamo se kući toplih srdaca oplemenjene Božjim riječima. Pjevušimo božićne pjesme. Odlazim spavati. Idućeg jutra ispod bora nalazim poklone. Kad se svi probude, počinje otvaranje poklona. Za božićni ručak obično jedemo puricu s mlincima i ukusnom francuskom salatom... Njami! Na kraju čokoladni keksi u obliku zvjezdica, srčeka i borića zaslade naša nepca. Nekoliko dana kasnije odemo k baki i djedu podružiti se s njima. Tada je cijela obitelj na okupu. Zajedno pjevamo božićne pjesme, igramo igrice i gledamo filmove koji su neizostavni u to doba godine, a to su, znate već i sami: ,,Sam u kući", ,,Kako je Grinch ukrao Božić", ,,The Nightmare Before Christmas"... &nbsp;&nbsp;Imamo još tjedan dana do Božića, a sutra se i moj tata vraća kući. Jedva čekam da ga vidim te da zajedno provedemo blagdanske dane uživajući u našim običajima u krugu obitelji i ove godine.&nbsp;

DJED BOŽIĆNJAK: Pa kasnio sam jer sam negdje na cesti našao soba i pomislio sam da nam ne bi škodio još jedan. BAKA BOŽIĆNJAK (veselo): Odlično! Možeš li mi ga pokazati? DJED BOŽIĆNJAK: Naravno! BAKA BOŽIĆNJAK: Kako je samo sladak! DJED BOŽIĆNJAK: Znam. Ali ako ga nemamo vremena dresirati, tko će? BAKA BOŽIĆNJAK: Imam ideju! Znaš li koliko Ivan ima godina? DJED BOŽIĆNJAK: Da. Ima 10. Zašto? BAKA BOŽIĆNJAK: Pa jer je njemu san upoznati tebe, a dresiranje tvojih sobova sigurno ne bi odbio. DJED BOŽIĆNJAK: U redu! Sutra ću ga ujutro otići pitati želi li dresirati našeg soba. (Ujutro je djedica krenuo po Ivana i nadao se da će prihvatiti njegov prijedlog. Ivan otvara darove.) IVAN (iznenađeno, zadovoljno): Opa! Pa darovi su divni! Nisam očekivao da ću sve ovo dobiti! IVANOVA MAMA: Pa očito si bio jako dobar ove godine!

IVAN (zamišljeno): Znam, ali toliko sam htio vidjeti djeda Božićnjaka. DJEDICA (iznenada uđe u sobu): Ho Ho Ho! Imam jedan prijedlog za tebe, Ivane! IVAN (iznenađeno, sretno): Djedice, pa to si ti! Oduvijek mi je san upoznati te. Reci kakav prijedlog imaš. DJEDICA: Budući da si ove godine bio jako dobar, želio sam ti reći da smo Baka Božićnjak i ja nabavili novog soba, ali nitko nema vremena za njega. Zato smo se pitali želiš li ga ti umjesto nas dresirati. IVAN (odlučno): Naravno! Bila bi mi čast. DJEDICA: U redu, slijedi me! IVAN: Već trčim! (Kad su stigli na Sjeverni pol, Ivan se odmah upoznao s Bakom Božićnjak.) DJEDICA: Bakice, evo našeg novog dresera! BAKA BOŽIĆNJAK: Pozdrav, Ivane! Ja sam Baka Božićnjak. Drago mi je što smo se upoznali. IVAN: Pozdrav! Velika mi je čast upoznati vas. BAKA BOŽIĆNJAK: Odlično. Kad si već ovdje, možeš odmah krenuti s dresiranjem. IVAN (sretno): Može! Ovo mi je najbolji Božić ikad!

LIKOVI: Marin Dječaci iz Zlatne ulice Gospođa Mirna Starac Ilija Pripovjedač (Večer je. Dan prije Badnjaka. Grad bliješti od ukrasa i lampica. Sve je tako lijepo i sjajno. No nije svima lijepo. U slijepoj ulici živi jedan dječak po imenu Marin. Njegov je život jako težak, a evo i zašto. Izgubio je roditelje kada je imao samo 7 godina. Od tada Marin živi sam na ulici. Svaki Božić provede sam u hladnoj i mračnoj ulici. No ove se godine nešto promijenilo…) MARIN (gleda prolaznike, ispruži ruku): Molio bih vas nešto novaca za hranu. (Građani bi samo prolazili pokraj Marina i čudno bi ga gledali.) MARIN (ponovi): Molio bih vas nešto novaca za hranu. GOSPOĐA MIRNA (Dade mu 15 kuna i nasmije se.): Izvoli dječače. (Vidjevši gospođu Mirnu, i nekoliko ostalih građana Marinu dadu nešto novca.) MARIN (veselo): Hvala vam, hvala vam puno! (Marin ustane s jastuka, uzme novac i krene prema trgovini, no pojave se problemi. Petero dječaka prilazi Marinu.)

Prosinac je meni najdraži mjesec u godini. To je mjesec darivanja,&nbsp;veselja i ljubavi. Radujem se&nbsp;blagdanima u kojima&nbsp;svatko od nas pronalazi&nbsp;mir i sreću u sebi.&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Božić spaja i učvršćuje obitelji. Željno iščekujemo te dane u kojima ćemo uživati u toplini naših domova. To je vrijeme u kojem uživamo, radujemo se, smijemo se i volimo.&nbsp;U tim danima svatko od nas razmišlja kako postati bolji i uspješniji. Najveće je blago kad čovjek ima prijatelje i obitelj koji su uvijek uz njega. Najviše volim kad smo svi na okupu te kad pronalazimo vremena jedni za druge. Na Badnjak, dan uoči Božića, moja sestra i ja kitimo božićno drvce. Pomažemo mami u pečenju kolačića i pripremama za Božić. Raduje me kad me mama ponosno gleda svojim šarmantnim osmijehom. To mi daje dodatnu snagu&nbsp;u životu. Na Badnji dan trebali bismo jedni drugima opraštati, poštivati se i cijeniti jedni druge, ali ne samo na Badnjak i Božić, već svaki dan u novoj godini. Sjećam se kako mi je baka pričala da trebamo pripaziti na svoje ponašanje na Badnji dan jer ćemo takvi biti u cijeloj nadolazećoj godini.&nbsp;Trebamo se držati svi zajedno jer ćemo jedino tako svladati sve nevolje i probleme s kojima se u životu budemo susretali.&nbsp;

Sjećam se prošlog Božića. Božićno jutro je polako počelo svitati.&nbsp;Moja sestra i ja požurile smo do jelke kako bismo vidjele što nam je Djed Božićnjak ostavio.&nbsp;&nbsp;U peći je već veselo pucketala vatra. Pogledala sam kroz prozor i primijetila da i priroda izgledala svečano. Dvorište je preko&nbsp;noći poprimilo novo ruho.&nbsp;Još jučer su grane bile prazne i gole, a trava prekrivena mrazom. Odjednom je dvorište&nbsp;postalo čarobno. Nebo je bilo&nbsp;sivo, a krupne vesele pahulje&nbsp;padale su stvarajući&nbsp;sve deblji tepih. Zimzeleno grmlje bilo je&nbsp;prekriveno pahuljicama, a drvo bagrema obuklo je veselu, čipkastu haljinu. Guste pahulje i dalje su&nbsp;veselo plesale s&nbsp;vjetrom lepršajući uokolo. Svakim novim korakom gazila sam u svijet ispunjen čarolijom. Snježna idila došuljala se u moje dvorište, prošla kroz moje selo&nbsp;donoseći svima pravu zimsku bajku i toplinu u srcima. ,,Hoće li i ovaj Božić biti takav?“ pitam se. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Moja želja je kao i svake godine da nitko za Božić ne bude sam, ni bolestan. Želim da svi uživamo sa svojim najbližima jer&nbsp;znam da&nbsp;veća sreća od toga&nbsp;ne postoji.&nbsp;

Božić stiže u naš dom Din, don, slatki zvon, Božić stiže u naš dom! Pjevaju nam na sav glas, čak i maca, miš i pas: Sretna noć, divna noć dolazi za nas! Ne treba nam skupi dar, dovoljan je zagrljaj! Din, don, din, dan, don, sreća stiže u naš dom!

Božićna slikovnica

- zbirka literarnih radova učenika Osnovne škole Orehovica

Božić stiže u naš dom, Tihana Ignac, 5.b Božićno jutro, Melani Požgaj, 7.b Prvi snježni dan, Ivana Mihaljević, 5.c Božić dolazi, Anja Horvat, 6.a Božić dolazi, Leonardo Ignac, 6.a Božić u zoru, Noa Žvorc, 6.a Božićni haiku, Noa Drvenkar, 7.b Božićni haiku, Tin Varga, 7.b

Mentorice učenika: Indira Valkaj i Ivanka Novak

Događaj iz djetinjstva - crtica, Alex Zobec, 6.b Božić, Ida Hlapčić, 8.a Prosinačke čari, Melani Husić, 8.a Prvi Božić - crtica, Julian Horvat, 6.a Školska Božićna bajka, Noa Drvenkar, 7.b

Naslovna ilustracija: Vito Vurušić, 5.c

Božićna dobrota, Melani Požgaj, 7.b Pismo Djedu Božićnjaku, Ema Krčmar, 5.c Božićno drvce, Daria Novak, 7.b Zvijezda i kuglica, Tihana Ignac, 5.b Najbolji Božić, Nikol Klobučarić, 5.c

Događaj iz djetinjstva - crtica

Jednom sam se vozio na biciklu pa mi je pas došao na put te sam ga htio zaobići. Kada sam ga zaobilazio, zaletio sam se ravno u ogradu pa mi se špranja, sitan komadić ograde, zabila duboko u oko. Jedan mi je čovjek priskočio u pomoć i odveo me kući. Tata mi je stavio hladni oblog pa me odvezao na hitni bolnički prijem. Liječnica mi je sašila ranu. Kad sam se pogledao u ogledalo, vidio sam sašiveno oko. Tata je rekao da me vodi na hamburgere, ja sam rekao da može. Kada smo išli doma, tata mi je još nešto kupio. Kupio mi je čokoladu, bila je jako fina. Tata je otišao u trgovinu i kupio tempere. Ja sam ga upitao što će s tim temperama. Tata je rekao da to treba mojoj sestri. Kada smo došli doma, rekao sam tati da mi da tempere da ih dam sestri, ali tata je rekao da tempere nisu za sestru, već za mene. ,,Dobro, a što će mi tempere?“ upitao sam ga. ,,Vidjet ćeš“, reče tata pa mi je obojao povez crnom bojom i kupio mač i brod. Kada je tata sutradan došao s posla kući, rekao mi je: ,,Bok, gusaru!“ Ja sam se nasmijao i rekao tati da mi je dobro, a tata mi je odmah radosno dao mobitel da mogu igrati igrice. Osjećao sam se snažno, kao pravi gusar! Doista vrijedi uzrečica: ,,Svako zlo za neko dobro.“

ADRIANA: Vidim! MAMA: Hajdemo ih otvoriti. ( Počeli su otvarati poklone. Svatko je nešto dobio: Nikol haljinu, Adriana klavir, tata čokolade i mama parfem.) NIKOL: Obožavam kad je cijela obitelj na okupu! Ništa nije ljepše od ovog Božića!

Literarni radovi učenika OŠ Orehovica Božić, 2020.

Likovi: Majka Otac Sestra Brat (Svi sjede u dnevnoj sobi osim majke. Brat i sestra igraju videoigre, otac čita novine, a majka peče kolače.) MAJKA (Nosi kolače u dnevnu sobu.) : Evo ispekla sam nam kolače! OTAC, BRAT I SESTRA (Brzo skoče i uzmu kolače. Govore svi u jedan glas.) : Mmmm baš su slasni! MAJKA: A što je s božićnim drvcem? Hoćemo li ga okititi ili ćemo jesti kolače? SESTRA: Prvo ćemo pojesti kolače, a onda ćemo ići kititi drvce. BRAT : Ali ja ne želim kititi drvce. To je dosadno! OTAC (začuđen) : Zašto ne želiš kititi drvce? Pa ti si to uvijek htio raditi. MAJKA (začuđena): Ali ovo je Božić. Božić se slavi s obitelji, a ne igrajući igrice! SESTRA (ljuto): Stvarno?! Je li to zbog igrica? BRAT: Da, to je zbog igrica.

OTAC (ljutito): Za kaznu nećeš igrati igrice! S nama ćeš kititi drvce i gotovo. Je li jasno? BRAT: Da. MAJKA: U redu, to smo riješili. Ovako ćemo sad! Dečki, vi namjestite drvce, a mi ćemo donijeti kuglice i svjećice. OTAC, BRAT I SESTRA (složno): Može! (Svi donesu sve što su trebali i krenu kititi jelku.)

Božićno jutro Na brdu bijelom, selo snijegom prekriveno, mirno, spokojno, božićnim duhom obgrljeno. Na kućama sjaje lampice, u prozorima jelke i šarene kuglice. Toplina i radost na licima ljudi, božićno ih jutro veselo budi.

Prvi snježni dan Prvi snježni dan, prvi snježni dan! Prve pahulje snijega pale su na moj dlan! Sve je postalo bijelo: cesta, kuće, u pahuljama nebo je cijelo. Svi se grudanju veselimo, sretne osmijehe snjegoviću dijelimo.

Likovi: Mama Tata Adriana Nikol MAMA: Hajdemo! Djeco, idemo na tavan pokupiti ukrase za jelku! ADRIANA I NIKOL: U redu, mama. (Mama, Nikol i Adriana otišle su na tavan, po kuglice za jelku.) MAMA: Nikol, dodaj mi one crvene kugle. ADRIANA: A meni one plave. NIKOL: Uzeti ćemo sve boje, neka ovog Božića jelka bude šarena. (Mama, Adriana i Nikol uzele su kugle i otišle u kuću. Tamo ih je čekao tata.) TATA: Kako ste lijepe kuglice donijele! NIKOL: Hvala, uzele smo najšarenije. (Tata, mama, Adriana i Nikol počeli su kititi jelku.) MAMA: Prvo neka tata stavi lampice. ADRIANA: U redu, mama.

( Tata je stavio lampice, a onda su Nikol i Adriana nastavile ukrašavati jelku.) ADRIANA: Nikol, ti postavi jaslice, a ja ću nekoliko kuglica. MAMA: Nemojte zaboraviti da tata stavlja zvijezdu. NIKOL I ADRIANA: U redu, mama, nećemo. ( Kad su tata i seka Adriana kitili jelku, mama i Nikol su pekle kolače.) NIKOL: Mama, stavit ću malo crvenog šlaga. MAMA: A ja zelenog. NIKOL: Mama, donesi Božićne kalupe. MAMA: U redu, hoću. ( Nikol i mama ispekle su kolače, a tata i seka Adriana okitili su jelku.) NIKOL: Umorna sam. MAMA: Hajde na spavanje. TATA I ADRIANA: Laku noć! ( Kada su se ujutro probudili, Nikol je prva dotrčala do jelke.) NIKOL: Mama, tata, pokloni!

DJEČACI IZ ZLATNE ULICE: Što to imaš? MARIN (uplašeno): Ma ništa, nešto novca za hranu. DJEČACI IZ ZLATNE ULICE: Daj ti to nama. (Glasno se nasmiju, uzmu novac iz Marinove ruke i odu.) MARIN (plače, sav u suzama): Ali to mi je bilo za hranu. (Jutro je, Badnjak, Marin se budi i počinje opet prositi na istom mjestu kao i dan prije.) MARIN (tužno): Molio bih nešto novca za hranu. GOSPOĐA MIRNA (zabrinuto): Dječače, nekako si tužan. Što je bilo? MARIN : Badnjak je, a ja nemam novaca ni za žvake. GOSPOĐA MIRNA : Evo, sad imaš. (Nasmiješi se i dade mu 30 kuna.) MARIN (sretno): Hvala vam, hvala vam do neba. (Marin ustane i ode u trgovinu po nešto hrane.) DJEČACI IZ ZLATNE ULICE (prilaze Marinu, bacaju mu sendvič na pod i počinju ga vući za majicu): Daj nam novce! MARIN (prestrašeno, zamuckuje):„Nnnnnemam novac. (Dječaci ga počnu tući. To vidi starac Ilija pa ih otjera.) STARAC ILIJA (zabrinuto) : Jesi li dobro? Jesi li ozlijeđen?

MARIN: Dobro sam, sve je u redu. STARAC ILIJA: Kako se zoveš? MARIN : Zovem se Marin. STARAC ILIJA: Dođi, Marine, odvest ću te k sebi, ipak je Badnjak. MARIN (uplašeno): Ne treba, sve je u redu. STARAC ILIJA: Dođi, Badnjak je, ne mogu dopustiti da budeš sam na Badnjak. MARIN: U redu. (Nasmiješi se i krene za gospodinom Ilijom.) PRIPOVJEDAČ: I tako je Marin napokon nakon dugo vremena za Božić bio u toplom domu, a starcu Iliji je bilo jako drago što je Marin s njim jer sada nije više usamljen kao što je bio svakog Božića od kada je izgubio sina. Ilija i Marin od tada su najbolji prijatelji, no oni vole reći kako su si unuk i djed.

Likovi: Zvijezda Kuglica Medo (Medo kiti jelku. Zvijezda i kuglica se svađaju. Medin dom je prelijep i jako uredan.) ZVIJEZDA (glasno): Medo, mene stavi prvu na jelku jer sam ja najljepša! KUGLICA (još glasnije, uobraženo): Kako to misliš? Ja sam ljepša od tebe! Zbog mene je bor veličanstven! (Zvijezda i kuglica se nastavljaju svađati.) ZVIJEZDA (nestrpljivo): I? Što čekaš, medo? Stavi me na bor! KUGLICA (svadljivo): Stavi mene prvu! Nemoj slušati nju! ZVIJEZDA (ljuto): Da, baš! (Zvijezda je ljubomorna na kuglicu pa se zato tako ponaša) ZVIJEZDA (tiše, mirnije): Kuglice, moram ti nešto reći... KUGLICA (iznenađeno): Reci!... ZVIJEZDA: Cijelo sam ovo vrijeme bila ljubomorna na tebe. Zato sam se tako ponašala prema tebi…

KUGLICA (začuđeno): Stvarno? ZVIJEZDA (posramljeno): Da... KUGLICA: Ovo nisam očekivala od tebe!!.. ZVIJEZDA: Eto, vidiš! Promjene se događaju a da ti ne primijetiš… KUGLICA (pomirljivo) :Imaš pravo... (Medo stavlja i zvijezdu i kuglicu istovremeno na jelku.) ZVIJEZDA (zadivljeno): Baš si lijepa!! KUGLICA (radosno): Hvala! I ti si.. (I tako su zajedno dočekale Božić i postale najbolje prijateljice...)

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.