Loading...
Cirkus vječne zabave
-Krimi
roman -
Godina je 1958. Stoljeće bujanja ljudske zabave i smijeha za
mlade i stare. Koje je savršeno mjesto za zabavu, smijeh i divljenje blistavim
kostimima, akrobatima, plesovima i šarenim svjetlima?
Cirkus, naravno. Tamo možete pronaći najtalentiranije ljude
koje ste ikada vidjeli. Njihova djela mogu biti čudna i potpuno nova, ali su i
takva veličanstvena. Možete ostati tamo satima, diveći se njihovim sjajnim
kostimima, smiješnim frizurama, raju boja i njihovim vrlo talentiranim
životinjama. Ali za djecu postoje najzabavniji i najsmješniji ljudi koji
postoje. Klaunovi. Uspiju te nasmijati u sekundi, čak i ako je to mala šala.
Njihovi smiješni kostimi s hrpom boja i smiješnih dizajna, njihova šminka i smiješne
frizure samo privlače vaše oko.
I tako vam je u grad Greenhill došao vrlo, vrlo popularan
cirkus, Cirkus vječnih snova. Imali su kamion pun svih vrsta životinja, velikih
i malih. Imali su najprofesionalnije i najtalentiranije glumce, plesače, žonglere,
jahače, trenere, akrobate, gimnastičarke i naravno, klaunove. Cirkus je bio
bomba. Svaki dan bio je pun ljudi, čak i nedjeljom. Ljudi su bili toliko zadivljeni
cirkusom da su htjeli ostati tamo cijeli dan, čak i ako nisu mogli. U grad su
dolazili i ljudi iz drugih sela i gradova samo zato jer su htjeli vidjeti taj
veličanstveni cirkus o kojem su svi govorili. Sve je išlo savršeno dobro za
cirkus dok se nije dogodio incident.
mlade i stare. Koje je savršeno mjesto za zabavu, smijeh i divljenje blistavim
kostimima, akrobatima, plesovima i šarenim svjetlima?
Cirkus, naravno. Tamo možete pronaći najtalentiranije ljude
koje ste ikada vidjeli. Njihova djela mogu biti čudna i potpuno nova, ali su i
takva veličanstvena. Možete ostati tamo satima, diveći se njihovim sjajnim
kostimima, smiješnim frizurama, raju boja i njihovim vrlo talentiranim
životinjama. Ali za djecu postoje najzabavniji i najsmješniji ljudi koji
postoje. Klaunovi. Uspiju te nasmijati u sekundi, čak i ako je to mala šala.
Njihovi smiješni kostimi s hrpom boja i smiješnih dizajna, njihova šminka i smiješne
frizure samo privlače vaše oko.
I tako vam je u grad Greenhill došao vrlo, vrlo popularan
cirkus, Cirkus vječnih snova. Imali su kamion pun svih vrsta životinja, velikih
i malih. Imali su najprofesionalnije i najtalentiranije glumce, plesače, žonglere,
jahače, trenere, akrobate, gimnastičarke i naravno, klaunove. Cirkus je bio
bomba. Svaki dan bio je pun ljudi, čak i nedjeljom. Ljudi su bili toliko zadivljeni
cirkusom da su htjeli ostati tamo cijeli dan, čak i ako nisu mogli. U grad su
dolazili i ljudi iz drugih sela i gradova samo zato jer su htjeli vidjeti taj
veličanstveni cirkus o kojem su svi govorili. Sve je išlo savršeno dobro za
cirkus dok se nije dogodio incident.
U Cirkusu vječnih snova 1. svibnja 1958. dogodilo se
ubojstvo. Prijavljeno je bilo da se četvero mrtvih tijela djece pronašlo
posvuda po cirkusu. Ljudi su se počeli žaliti na užasan miris i tihe zvukove
plača u daljini. Roditelji četvero djece prijavili su nestalu djecu osoblju
cirkusa. Uz pomoć osoblja i policije pretražili su cijeli cirkus dok nisu
pronašli sva četiri tijela. Najužasnija stvar je da je jedna od žrtava je imala rođendan tog dana. Također, žrtve su
bile ubijene različitim načinima, ali nećemo ulaziti u detalje. Ubojica nije
bila otkriven, nije bilo dovoljno dokaza. Par dana kasnije, nakon te velike
strahote, mrtvo tijelo direktora cirkusa bilo pronađeno u kavezu gdje su se
držale koze. Pretpostavilo se da se smrt dogodila zbog agresije životinje,
makar su životinje vrlo dobro pripitomljene i uvježbane. Na kraju se dokazalo
da je ubojstvo počinila životinja koju su morali udaljiti od ljudi. Zbog tih
događaja, cirkus se trajno morao zatvoriti. Glumci i osoblje morali su ga napustiti,
nikada se ne vratiti. Policija je još par dana istraživala cirkus i probala
pronaći dokaze za ubojstvo četvero djece, ali nisu imali sreće. Nije se znalo
je li ubojica još aktivan ili mu je savjest proradila. Taj događaj bio je vrlo
strahovit, pogotovo za roditelje te četvero djece. Ali nadamo se da su djeca na
dobrom mjestu i u dobrim rukama.
ubojstvo. Prijavljeno je bilo da se četvero mrtvih tijela djece pronašlo
posvuda po cirkusu. Ljudi su se počeli žaliti na užasan miris i tihe zvukove
plača u daljini. Roditelji četvero djece prijavili su nestalu djecu osoblju
cirkusa. Uz pomoć osoblja i policije pretražili su cijeli cirkus dok nisu
pronašli sva četiri tijela. Najužasnija stvar je da je jedna od žrtava je imala rođendan tog dana. Također, žrtve su
bile ubijene različitim načinima, ali nećemo ulaziti u detalje. Ubojica nije
bila otkriven, nije bilo dovoljno dokaza. Par dana kasnije, nakon te velike
strahote, mrtvo tijelo direktora cirkusa bilo pronađeno u kavezu gdje su se
držale koze. Pretpostavilo se da se smrt dogodila zbog agresije životinje,
makar su životinje vrlo dobro pripitomljene i uvježbane. Na kraju se dokazalo
da je ubojstvo počinila životinja koju su morali udaljiti od ljudi. Zbog tih
događaja, cirkus se trajno morao zatvoriti. Glumci i osoblje morali su ga napustiti,
nikada se ne vratiti. Policija je još par dana istraživala cirkus i probala
pronaći dokaze za ubojstvo četvero djece, ali nisu imali sreće. Nije se znalo
je li ubojica još aktivan ili mu je savjest proradila. Taj događaj bio je vrlo
strahovit, pogotovo za roditelje te četvero djece. Ali nadamo se da su djeca na
dobrom mjestu i u dobrim rukama.
GODINA 2001.
U Greenhillu je mirno, baš kao i uvijek. Ljudi odlaze na
posao, djeca idu u školu ili u vrtiće, stariji odmaraju pred TV-om. Tek je
počela jesen, a listovi drveća ubrzo počinju mijenjati boju i ispadati. U parku
je samo par djece koja se zabavljaju baš prije nego što škola počinje. U centru
grada nema toliko gužve koliko i inače. Pekare i dućani se tek počinju
otvarati, da budemo iskreni, svatko bi sad htio biti doma ili u prirodi na ovaj
lijepi jesenski dan.
U jednoj zgradi koja je smještena između svih ostalih
visokih zgrada i kuća živi naš dječak Alex. Alex je jedan interesantan dječak.
Na zidovima svoje sobe nalaze se vrlo zanimljivi posteri filma Ghostbusters,
ali također i popularna kriminalistička serija. Alex voli serije u kojima se
spominju kriminali, slagalice, istraživanja, ali i također, duhovi. Svaki dan
bi na TV-u gledao svoju najdražu seriju, Mr. Spy. Alex je bio toliko zadivljen Mr.
Spyevim pokretima, znanju, mudrosti i svemu što ga je činilo toliko talentiranim.
Tako je i Alex razvio talent za stvaranje slagalica, escape rooma ali i strašne priče o duhovima. Najviše na
svijetu je volio kada bi na TV-u gledao seriju u kojoj pravi ljudi istražuju
napuštene zgrade, dvorce, mjesta, bolnice… To ga je nadahnulo da i on počne
snimati videozapise na svojoj staroj videokameri. U slobodno bi vrijeme otišao
u gustu i zastrašujuću šumu ili neko napušteno mjesto koje bi onda istraživao.
Uvijek bi se nadao da će uloviti duha ili dušu na kameri, ali nije imao sreće
jer to nije moguće, zar ne?
U Greenhillu je mirno, baš kao i uvijek. Ljudi odlaze na
posao, djeca idu u školu ili u vrtiće, stariji odmaraju pred TV-om. Tek je
počela jesen, a listovi drveća ubrzo počinju mijenjati boju i ispadati. U parku
je samo par djece koja se zabavljaju baš prije nego što škola počinje. U centru
grada nema toliko gužve koliko i inače. Pekare i dućani se tek počinju
otvarati, da budemo iskreni, svatko bi sad htio biti doma ili u prirodi na ovaj
lijepi jesenski dan.
U jednoj zgradi koja je smještena između svih ostalih
visokih zgrada i kuća živi naš dječak Alex. Alex je jedan interesantan dječak.
Na zidovima svoje sobe nalaze se vrlo zanimljivi posteri filma Ghostbusters,
ali također i popularna kriminalistička serija. Alex voli serije u kojima se
spominju kriminali, slagalice, istraživanja, ali i također, duhovi. Svaki dan
bi na TV-u gledao svoju najdražu seriju, Mr. Spy. Alex je bio toliko zadivljen Mr.
Spyevim pokretima, znanju, mudrosti i svemu što ga je činilo toliko talentiranim.
Tako je i Alex razvio talent za stvaranje slagalica, escape rooma ali i strašne priče o duhovima. Najviše na
svijetu je volio kada bi na TV-u gledao seriju u kojoj pravi ljudi istražuju
napuštene zgrade, dvorce, mjesta, bolnice… To ga je nadahnulo da i on počne
snimati videozapise na svojoj staroj videokameri. U slobodno bi vrijeme otišao
u gustu i zastrašujuću šumu ili neko napušteno mjesto koje bi onda istraživao.
Uvijek bi se nadao da će uloviti duha ili dušu na kameri, ali nije imao sreće
jer to nije moguće, zar ne?