Loading...
Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i ŠkabrnjeLoading...
Učenici trećih razreda OŠ kraljice JeleneNastavnica: Antonija Barić
Školska godina: 2021. / 2022.
Vukovar
Vukovaru, Grade Heroja,
prošao si puno patnje i boli,
ali znaj da te cijela Hrvatska voli.
Naša trobojnica na vodotornju ponosno stoji
i poruku šalje da Hrvat nikog se ne boj.
Naša hrabra vojska sada budno pazi
i nikad više tuđe noge neće da te gaze.
prošao si puno patnje i boli,
ali znaj da te cijela Hrvatska voli.
Naša trobojnica na vodotornju ponosno stoji
i poruku šalje da Hrvat nikog se ne boj.
Naša hrabra vojska sada budno pazi
i nikad više tuđe noge neće da te gaze.
Ivano Grubišić 3.A
Stoji grad Vukovar
Sada je Vukovar mlad,
a nekada je bio razoren grad.
Srbi su pucali,
sve su srušili,
ali nas nisu uništili.
Hrvatska je ponovo stala
da obrani Vukovar svoj,
ali i moj dom.
Zaboraviti ga nećemo nikada,
on je naše blago
i to nam je svima drago.
a nekada je bio razoren grad.
Srbi su pucali,
sve su srušili,
ali nas nisu uništili.
Hrvatska je ponovo stala
da obrani Vukovar svoj,
ali i moj dom.
Zaboraviti ga nećemo nikada,
on je naše blago
i to nam je svima drago.
Petra Bilić 3.B
Kako je tata spasio sina
Dva dana prije pada Vukovara građani Vukovara su morali bježati, kao i jedan čovjek sa svojom trudnom ženom i sa svojim dvogodišnjim sinom Ivanom.
Otac je od svog vojnog ramca napravio „klokanicu“ da može nositi svog sina Ivana, a majka je spremila par komada pelena, nije stavila hranu.
Krenuli su kroz kukuruzno polje. Počela je kiša, a mali Ivan nije zaplakao niti pitao išta. Kad su došli do polja salate, svi su počeli čupati listove kupusa i jesti ih. Pa naravno da su to radili jer je prošao cijeli dan. I mali Ivan je počeo kidati listove kupusa. Nakon noći, u zoru, našli su ih hrvatski vojnici i spasili ih.
Taj ramac se i dandanas može vidjeti u vukovarskom muzeju.
Otac je od svog vojnog ramca napravio „klokanicu“ da može nositi svog sina Ivana, a majka je spremila par komada pelena, nije stavila hranu.
Krenuli su kroz kukuruzno polje. Počela je kiša, a mali Ivan nije zaplakao niti pitao išta. Kad su došli do polja salate, svi su počeli čupati listove kupusa i jesti ih. Pa naravno da su to radili jer je prošao cijeli dan. I mali Ivan je počeo kidati listove kupusa. Nakon noći, u zoru, našli su ih hrvatski vojnici i spasili ih.
Taj ramac se i dandanas može vidjeti u vukovarskom muzeju.
Tatjana Čavčić 3.C
Svjetlo Vukovara
Godine su prošle i prolaze, a sjećanje na Grad Heroja ne blijedi. Već trideset godina je prošlo otkako se nadvila tama nad Vukovar i razorila domove. Potjerala je ljude sa svojih ognjišta. Vukovar je pao na koljena, ali se svojom žrtvom ponovo uzdigao. Porazio je neprijatelje koji nisu očekivali da će postati simbol slobode.
Postao je svjetlo u mraku i ujedinio Hrvatsku. To svjetlo se najviše vidi kada palimo tisuće lampaša na spomen hrabrih branitelja. I ja svake godine odem sa svojim roditeljima zapaliti svjetlo nade i mira da se ono što se dogodilo Vukovaru nikad više ne ponovi.
Postao je svjetlo u mraku i ujedinio Hrvatsku. To svjetlo se najviše vidi kada palimo tisuće lampaša na spomen hrabrih branitelja. I ja svake godine odem sa svojim roditeljima zapaliti svjetlo nade i mira da se ono što se dogodilo Vukovaru nikad više ne ponovi.
Iva Rako 3.B
Vukovar kakvog ja vidim
Za mene je Vukovar Grad Heroj.
Kada zatvorim oči, vidim vodotoranj i na njemu hrvatsku zastavu koja se vijori. Zamišljam djevojčicu u plavom kaputu koja odlazi, a ne zna gdje. Budem tužan. Shvatim koliko je meni dobro. Imam predivno djetinjstvo, igram se, smijem, idem u školu. Ta djevojčica nije imala ništa, sve su joj oduzeli, a ona je sa suzom u očima otišla iz grada.
Danas je Vukovar pun sunca i smijeha, ali rane su ipak ostale. Najveća mi je želja da se to više nikad ne ponovi.
Kada zatvorim oči, vidim vodotoranj i na njemu hrvatsku zastavu koja se vijori. Zamišljam djevojčicu u plavom kaputu koja odlazi, a ne zna gdje. Budem tužan. Shvatim koliko je meni dobro. Imam predivno djetinjstvo, igram se, smijem, idem u školu. Ta djevojčica nije imala ništa, sve su joj oduzeli, a ona je sa suzom u očima otišla iz grada.
Danas je Vukovar pun sunca i smijeha, ali rane su ipak ostale. Najveća mi je želja da se to više nikad ne ponovi.
Josip Bosančić 3.C