Kućna čudovišta i Sveti Nikola

Loading...

MAMA: Luka, pokupi čarape s poda!
LUKA: Ali mama, jedne nigdje nema! Tražio sam ju pod krevetom, pod jastukom, na ormaru..., nestala je.
MAMA: Luka, ostavi te slatkiše, nećeš moći večerati!
LUKA: Evo sad ću! Kad su tako fini, ne mogu ih prestati jesti.

Loading...

MAMA: Luka, vrijeme je za spavanje. Jesi li očistio čizmicu i stavio na prozor, noćas dolazi sveti Nikola?
LUKA: Jesam. Ne želim još u krevet, ne spava mi se!
MAMA: Odmah! Meni se čini da će tebe posjetiti samo Krampus.

MAMA: Laku noć!
LUKA: Laku noć!

LUKA: Ne znam više što da radim! Mama kaže kako sam lijen, često se ljutim, gubim čarape i papuče. Ali nisam kriv, kriva su čudovišta! Oni žive u mojoj kući i skrivaju se. Često mi dolaze u san, nagovaraju me na gluposti i ne znam kako ih se riješiti. 

ČARAPOJEDAC :
Ja sam Čarapojedac  i bez puno razmišljanja pojest ću smjesta samo odbačene čarape, zgužvane i bez svog mjesta.
Često samo gricnem malo za prste ili petu da čarapi okus probam I napravim bar malu štetu.
Otjerati me možeš, i to nije nikakva frka, ako čarape uredno složiš i u sobi više ne vlada zbrka.

LJUTKO LJUTIĆ:
Ja sam Ljutko Ljutić, čupavo stvorenje koje ti uvijek kvari raspoloženje. Vrebam iz svakoga kuta i ulazim u sva srca kruta. Tjeram te da lupaš nogama i vratima, u stanju sam to činiti satima.
Ako me se želiš riješiti, duboko udahni i samo mi mahni.

DVA SLATKOPAPA :
Sada smo mi na redu!
Mi smo Slatkopapa dva, žrtve su nam djeca sva.
Rado ih napadamo i slatkišima trpamo.
Zubiće im kvarimo i slatko se smijemo.
Ako nas se želiš riješiti, nemoj često slatkiše uzeti!