Škola nekad i danas

Paper texture

U ovoj školskoj godini obilježavamo 60 godina rada OSNOVNE ŠKOLE MEJE. Prisjetimo se prošlih vremena kroz fotografije i sjećanja naših bivših učenika!

"Moja baka priča da je na mjestu današnje škole, kad je ona bila djevojčica, bila livada i puno cvijeća, a ranije su bili vinogradi. Tada je većina djece prije izgradnje škole u Mejama išla u školu Varoš s druge strane Marjana."

"Na domaćinstvu učili su o odijevanju i stanovanju te o prehrani. Morali su sami znati nešto ušiti, pokrpati, zašiti botune, a često bi u školskoj kuhinji pekli palačinke, a za kraj su se i počastili pizzom koju su sami napravili."

"Zanimljivo je bilo da smo se grijali uz pomoć velikih zidanih peći na drva, koje su bile u svakoj učionici. Kada bismo ujutro ušli u školu, već bi sve učionice bile zagrijane i to je bio poseban ugođaj."

"Naše slobodno vrijeme u 7. i 8. razredu smo petkom predvečer provodili u školi. Tada se u velikoj dvorani organizirao ples. Imali smo posebnu rasvjetu, puštala se muzika i tamo smo se družili sa svojim vršnjacima.

"Sjećam se da smo za sat biologije morali upecati ribu. Spustili smo se u 10. mjesecu u Lučicu gdje je jedan prijatelj iz razreda za vrijeme tog ribolova upao u more. Svi smo se smijali i zezali ga. Ali kada je dobio upalu pluća svima nam je bilo žao."

Inventarna knjiga knjižnice nekad...

tiskane knjige audio knjige e-knjige

"U našoj školi se uveliko poštovala hijerarhija među razredima. Tako da se uvijek znalo gdje preko velikog odmora borave npr. petaši, gdje šestaši, a pogotovo gdje su osmaši koji su se najviše cijenili među đacima jer su naravno bili najstariji. Tako je mjesto za osmaše uvijek bio zidić odmah desno do skala, s tim da tada još nije bila postavljena ograda na zidiću. Uglavnom nikad nijednom učeniku koji nije bio osmaš nije palo na pamet, za vrijeme velikog odmora, sjesti na to mjesto."

"Često smo išli na izlete. Sjećam&nbsp;se da smo jednom u 5 ujutro na Prvoj vidilici čekali&nbsp;izlazak sunca."

Narodna osnovna škola Meje Osnovna škola Duško Mrduljaš Osnovna škola Meje

ravnatelji: pok. Vice Knezović Ante Jukić pok. Jozo Perković Branimir Brstilo pok. Slavko Vrgoč Majda Asanović

"Torbe su bile kožne, nosile su se ručno, a ne kao sada na leđima. To nije bio problem jer su bile lakše knjige i bilo ih je manje. Nosili smo i kecelje i papuče. Crni ormarići su bili u hodnicima u kojima bi bile kecelje i papuče koje smo trebali oblačiti. Dječacima su kecelje bile kraće kao košulje a djevojčicama duže poput haljina. Znali smo ih i preuređivati. Pernice su bile slične, većinom kožne, a ponekad smo znali pisati naliv perom. Sredstva su bila ista kao i sada. Ploča je bila zelena, kreda bijela, nije bilo projektora, televizora i sl."

"U drugom razredu osnovne škole krenula sam u krasnu-novoizgrađenu školu Meje, oko koje je bio ogromni vrt, a ispred vrta su se spuštala polja povrća i voća, sve do Meštrovićeve ulice. Marjanskog tunela nije bilo."

"Mama mi je pokazala i svoje pisanke iz prvog razreda. Baš sam se začudila kada sam vidjela da su svi imali iste pisanke. Nisu mogli birati boje i slike na pisankama kao što mi možemo danas. Naučila sam da su svi imali plavu za matematiku, zelena je bila crtančica, a crvena je bila za hrvatski i prirodu."

"Jedne godine u osmom razredu mi, neki od dječaka u razredu, odlučili smo da se jedne godine u svakom mjesecu okupamo u moru. Bila je veljača, teška smrzotina. Morali smo skočiti u more jer nismo sada mogli odustati od izazova. Skinuli smo se u mudante i skočili sa stijene na Ježincu. Počeli smo vikati kao curice i brzo izašli."&nbsp;

"Mama mi je jednom prilikom dala ova dva trokuta, kada sam, po ne znam koji put, rekla da mi trebaju novi trokuti jer su mi se oni plastični razbili. Naime, ove je trokute moja mama koristila tijekom osnovnoškolskog obrazovanja i još su čitavi!&nbsp;"

Predmeti nekad: " - na tehničkom su se više koristili alatom - imali su radioničke stolove - informatika tada nije postojala - prije se išlo u crkvu na vjeronauk - nosile su se kute i papučice cijeli dan"

Predmeti danas: "- imamo informatiku - nemamo domaćinstvo - imamo vjeronauk u školi - na tehničkom se skoro uopće ne koristimo alatom"

"Torbe nisu bile anatomski oblikovane. Nosili smo ih na leđima i imale su&nbsp;„mačje oči“ kako bi dijete u sumrak ili navečer bilo uočljivo."

"Postojala su i dežurstva učenika. Dežurni učenik boravio bi u prizemlju (kod podvornika). Dužnost je bila: aktivacija školskog zvona početkom i krajem sata, te školskog odmora velikog i malog, zaključati ulazna vrata za vrijeme nastave i otvarati ih po potrebi učenicima, djelatnicima škole, roditeljima i drugim posjetiocima škole. Majka kaže da je najbolje bilo kada si dežuran, tada nisi bio u razredu i nije te moglo ispitivati taj dan."

"Mama se s tolikom radošću sjetila svoga angažmana u izvannastavnoj grupi   Mali reporteri. Priča mi da su imali iskaznicu sa svojom fotografijom i pečatom škole na kojoj je pisalo: Molimo vas da izađete u susret malom reporteru učeniku osnovne škole ''Duško Mrduljaš''.

pripremila i izradila: Sanja Mamić, stručni suradnik-knjižničar

Korišteni materijali za knjigu - fotografije iz školske arhive - iz projektnog zadatka učenika "Škola nekad i danas" pod mentorstvom učiteljice povijesti Ivane Hrga - autorske fotografije

"Jako sam se veselila kad su bili radovi u školskom vrtu jer je svatko morao posaditi svoju biljku i brinuti se za nju."

Razred sa učiteljicom na školskom dvorištu

"Za vrijeme odmora smo se igrali na vatalo, na „kušine“ ili trule kobile, na franje, na „kolombar“… Dječaci su još igrali nogomet, rukomet.. Djevojčice su se igrale na laštik, zogu…. Subotom smo dolazili u školu na slobodne aktivnosti. Igrali smo razne društvene igre: „Čovječe, ne ljuti se“, šah, domino, biljar… U višim razredima smo popodne u školi počeli organizirati plesove. Imali smo gramofon i ploče. Puštali smo glazbu, obavezno sentiše i plesali. Nekada bi napravili pravi disko s disko kuglom i svjetlima."

"Za školu smo morali imati modre kecelje i crne papučice pa smo svi izgledali kao u nekim školskim uniformama. Svoje jakne, cipele i druge stvari smo ostavljali u ormarićima koji su bili u hodnicima ispred učionica. Od školskog pribora smo imali osnovne stvari: jednostavne pernice s olovkama, gumicom i pokojom bojicom, trokutima, šestarom. To smo čuvali i koristili dok god smo mogli."

"U novije vrijeme nastava je potpuno digitalizirana i po potrebi se može organizirati online što je za moju baku nezamislivo."

"Obavezno je bilo nošenje školskih kecelja koje su u našoj školi bile tamno plave boje kao i papuče za gimnastiku, školske torbe bile su slične današnjima, također smo koristili instrument melodiku."

"U razdoblju od prvog do četvrtog razreda učenici nisu imali brojčane ocjene. Učiteljica bi opisno bilježila njihova postignuća iz svih predmeta u učeničku knjižicu."&nbsp;

"Prvi razred sam išla u školu Varoš jer tada još nije bila sagrađena škola Duško Mrduljaš. Najčešće smo išli preko Marjana, Marjanskim skalama, a nekada bismo išli kroz Babinu i Plinarsku ulicu kako bismo kupili prženi kikiriki (za par dinara)."

"U moje se vrijeme TZK zvao fizički odgoj. Tada se dvorana nalazila u produžetku zbornice. A od sprava smo imali: ljestve, strunjače i konjića."

"Učenici su imali dežurstva u atriju škole i zvonili su za kraj i početak školskog sata. Kada bi profesori najavili ispitivanje mom razredu dogovorili bi se da dežurni učenik malo pomakne kazaljku na satu i zvoni par minuta ranije. To je bilo vrijeme bez mobitela i rijetki su nosili sat pa nitko ne bi primijetio."

Radnici Konstruktora u kolovozu 1978. godine rade na proboju 220 metara duga tunela kroz Marjan.

15. studenog 1959. postavljen kamen temeljac.

Izgradnja u etapama: -u prvoj etapi izgrađeno je 12 učionica do kraja 1960. godine -praktikumi, kabinet i upravni dio završen tijekom 1961. godine - u trećoj fazi planirana je izgradnja sportske dvorane (izgrađena 1984. godine)

Od 19. 12. 1960. nosi naziv Osnovna škola "Duško Mrduljaš"

5. 2. 1961. svečano otvorenje škole

Svečanost se održala pred južnom fasadom zgrade na svečano uređenoj tribini.

"Za vrijeme velikog odmora igrali smo trule kobile, a cure su skakale preko laštika. Igrali smo i zoge. U slobodno vrijeme smo se družili vani po dvorištima, na livadi , na zidićima. Igrali smo kukala, nogomet, košarku, grupa traži grupu..."

"Za vrijeme odmora cure su se igrale na laštik, zajedno sa dečkima bi igrali graničara i na “kušine”,što je slična igra današnjoj igri žabica."

"Nije postojao mobitel i internet, pomagali su jedni drugima učiti i slobodno vrijeme provodili zajedno."

ručni radovi nastali na predmetu Domaćinstvo

"Mislim da smo imali iste predmete kao i vi, osim što tada nije bilo informatike i vjeronauka. Ali imali smo predmet koji se zvao domaćinstvo. E to je bilo zabavno, jer sam naučio peći palačinke i šiti s iglom i koncem. I razlika je bila što smo engleski jezik počeli učiti tek u 4. razredu.&nbsp;"

"Voljeli su takve novinarske zadatke, a školska novinarska iskaznica toliko ih je činila ponosnima. Mama mi priča da im je toliko bilo drago zaustavljati ljude i intervjuirati ih da su to činili samoinicijativno čak i kada nisu imali zadatak. Jednom su u školi ugostili poznatu hrvatsku pjesnikinju Vesnu Parun, a mali reporteri imali su posebnu čast razgovarati s pjesnikinjom."

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.