Međunarodni dan sjećanja na žrtvu holokausta

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEE8qsrUSJxLvzl.png?width=1080&height=810

Tko u tmini zbori? Netko duboko moli. O, Jahve, Jahve... Spasi naš židovski rod, Zaustavi taj prokleti vod. Spušta se mrak Dolazi vlak. Ubacuju nas u vagon, Čeka nas progon. Tračnice bruje Oni nas truju. Prodire buka, Spušta se ruka. O, Jahve, Jahve... Digni me s ove krvave nizine, Vini me u anđeoske visine. Nek prestane krvava dob Ne želim biti ničiji rob. Jer ja sam Ana, Ne želim više biti sama! Ana Jurišić, 8.b

Tuga, bol, patnja, smrt i strah -sve to donosi rat. Odvaja obitelji, voljene, braću i sestre ostavljajući za sobom siročad, udovice, beskućnike i uništenje. U ratu selekcije nema jer bio star il mlad dobar il zal svakom opasnost vreba. Jer rat je ono što je bilo i zauvijek će biti čovjekovo najveće prokletstvo. Pa teško da će ljudska vrsta uvidjeti besmislenost rata jer će uvijek biti onih koji će u njemu vidjeti brata. Rino Bajić. 8.b

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEKX8tjx30RWdRo.png?width=281&height=211

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEKX8tjx30RWdRp.png?width=281&height=211

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEKX8tjx30RWdRq.png?width=307&height=232

Rat je patnja. Rat je pakao. Rat sve kvari. Rat rastavlja ljude. Ratom se ništa ne postiže. Rat je gomila dosadne hrpe tereta. Rat je poput nekog kradljivca koji će ti sve oteti. Rat je nešto najgore Što je čovjek mogao smisliti. Lea Dobrić, 8.a

Holokaust Odobreno progonstvo Židova Ludost prošlosti Osuđujem Koncentracijske logore Antisemitizam Ufam se u bolje sutra Svijet u kojem se To više neće ponoviti. Filip Kaliterna, 8.b

Hladne noći Odavde se neću vratiti kući Ladan dah Oh, jadan li sam Kako sam bio sretan Al sad vlada tuga i jad U logoru nas muče Sad nas i Hitler vuče To je holokaust. Jana Brizić, 8.b

Taka, taka, taka Čuje se zveket kola vagona. Krenuli smo... Kamo idemo? Nema zraka... Čuje se plač, stisnula sam majci ruku. Odrasli šapuću, uzdišu Idemo li tamo, pitaju se. Gdje ide ovaj vlak? Taka, taka, taka Jednoličan je zvuk kola po tračnicama Uspavljuje, umiruje I plač je sve tiši i tiši. I stišćem majci ruku u mračnom kutu vagona I jedna zraka sunca ulazi kroz daske i ja se smiješim. Suza na licu moje majke Zalutala, zamrzla Svijetli suncem obasjana. Taka, taka, taka Na kraju puta dolazi i naš kraj.

Nekada davno, u tamnom vremenu ljudi su bili zatvoreni, bez ikakve nade. U kampovima smrti i boli nedužan narod je bio mučen, izgladnjivan, udaran samo zbog svojih uvjerenja, njihovi životi uzimani su bez milosti. Dok su ljudi odvajani od svoje obitelji, svijet je ravnodušno gledao i šutio. Iz dana u mjesec, iz mjeseca u godine nitko nije tome stao na put. Milijuni Židova, djece, staraca, žena, nitko nije bio pošteđen tog zlog režima. Ali sada ne smijemo olako prijeći preko toga, toliko ljudi je pružilo svoj život i žrtvovalo se - zašto da ih i za stoljeće zanemarimo? Sada, u danima mira, slobode i pravde trebamo isticati i poštovati te ljude da njihova žrtva nikad ne bude zaboravljena da njihov primjer spriječi novo zlo i tamu. Tonino Noel Domić, 8.b

Draga Leisel! Nadam se da si dobro. Pišem ti jer želim vidjeti kako si. Stvarno se divim kako si kroz sve to prošla tako mlada i velika si inspiracija mnogim ljudima koji su prošli kroz slične situacije. Želim da zaboraviš na sve loše trenutke koje si proživjela u ratu i da se sjetiš samo onih lijepih. Žao mi je zbog svih voljenih osoba koje si izgubila. Pazi na sebe i veselim se tvojem odgovoru. Srdačan pozdrav ! Tvoja Pia Jakšić, 7.a

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEFjfYM0uUge0kS.png?width=486&height=365

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEFjfYM0uUge0kU.png?width=576&height=432

U klupi je sjedila sanjajući snove, Kako postat će spisateljica i nadahnjivat će mnoge. Za trinaesti rođendan dobila je blago Dnevnik za sve svoje tajne i bilo joj je drago. Židovske vjere Anne je bila Zbog toga se sa svojom obitelji skrila. U skrovištu iza police za knjige Morala je sulšati svačije brige. Njih osmero tamo se skrivalo, I za život svaki dan se bojalo. Pune dvije godine tamo su živjeli, Glasniji od mušice nisu bivali. Četvrti kolovoza obitelj je otkrivena I tu je nažalost Anina priča završena. &nbsp; Laura Šarolić, 8.a

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEE8qsrUSJxLvzm.png?width=542&height=407

Hladno je, hladno... Odrvenjen ležim na hrpi tijela, Ležim i sanjam O vremenu prošlom Koje se čini tako daleko, Al ipak grije moje tijelo. U času smrtnom, u času zadnjem Sanjam i prkosim zlu mračnom. Ti ostani ovdje i pričaj s nama. Ivor Pjević, 8.a

Hladno jutro u logoru Hladnoću, smrt svugdje nosi. Moja duša k ponoru kroči Krikovi odzvanjaju u noći. Na polju hrpa mrtvih života Ali pak u svemu jedna ljepota Usred svega jedan cvijet Sićušan, ali snažan Svima podjednako važan. Svi bdiju nad njime Nitko na nj stat neće Jer taj cvijet je jedini ostao U ovoj tuzi što je svijet postao. Rea Franetović, 8.b

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEE8qsrUSJxLvzm.png?width=589&height=442

Kako napisati pjesmu Riječi prave pronaći I izraziti misli tužne... Sloboda, ljubav i nada. To je nestalo, A zamijenii su ih Logor, glad i smrt. Na ulicama komadi stakla. A u duši žalost. Nikome mržnja ne donosi dobro. Odnosi ljubav, mir i slogu. Ćelija je u čovjeku. Ante Šiškov, 8.b

Draga Liesel, Nadam se da si dobro. Moje ime je Karlo, imam 13 godina i živim u Splitu. Imam potrebu da ti napišem ovo pismo jer ti je sigurno jako teško u ovom ratnom vremenu. Želio bih ti pomoći da ti bude lakše i zato mislim da će te ovo pismo oraspoložiti jer voliš čitati. Nadam se da si se priviknula na nove roditelje, da uživaš u razgovorima s Maxom i da te veseli druženje s Rudyem. Vrlo sam ponosan na tebe što se brineš o Maxu jer to je jako plemenito. Nastavi pomagati Maxu i ne dozvoli da te ijedna teška situacija obeshrabri. Još bih htio reći da to što si krala knjige nije loše jer bi ih ionako nacisti spalili. Ja to ne bih niti nazvao krađom, nego uzimanje starih knjiga kako bi se bolje obrazovala. Ja također imam nekoliko starih knjiga pa bih ti ih mogao poslati poštom ako si zainteresirana. Radi se o povijesnim knjigama koje su pisane na engleskom jeziku. Ako ima još ima neki drugi način kako bih ti mogao pomoći, molim te, napiši mi pismo, rado ću to uraditi. Znaš, draga Liesel, jednog dana ovaj grozan rat će završiti, svi tvoji strahovi će nestati i osmijeh će ti se vratiti na lice. Do tada budi hrabra i snažna kaošto si bila do sada. P.S. Puno pozdravi gospođu Rose i gospodina Hansa. Tvoj Karlo Budimir Bekan, 7.a

O, Bože, daj mi snage Nije moja krivica što živim i dišem Nema više svjetla u životu ovom Rat i smrt je jedino što se poznaje. Iako je moje tijelo zarobljeno Duša i um će mi uvijek biti slobodni. Osjećam dim u očima svojim I suze kako naviru Ovo vrijeme tuge i žalosti Nikada zaboravljeno biti neće. Bruna Jugović, 8.b

MEĐUNARODNI DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE HOLOKAUSTA

Razmišljam... O nedosanjanim snovima Neispunjenim željama Nedoživljenim godinama. Razmišljam... O neprocvjetanim cvjetovima Neispjevanim pjesmama Spaljenim knjigama. Razmišljam... O suzi koja teče niz obraz majke O osmjesima koji nestaju s dječjih lica O hladnoći koja se nadvila nad ljudske duše. Razmišljam... O pismu koje vojnik šalje domu svom O hladnim, pustim, razrušenim ulicama. O srcima koja s nama ne kucaju više Razmišljam...

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEE8qsrUSJxLvzm.png?width=625&height=469

Horor drugog svjetskog rata Od čega nas i danas jeza hvata Lako je danas reći Od onda do danas jaz je veći Kako zaboraviti cijeli taj užas i strah Ako znamo da su milijuni tada ispustili svoj posljednji dah U cijeloj toj drami, suzama i boli Samo treba izvući pouku ovu: To se nikad ponoviti neće i samo nas sačuvaj od tih strahota, Bože. Laura Krmek Treursić, 8.b

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEJ-4hFAL-1lfBU.png?width=247&height=186

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEKX8tjx30RWdRm.png?width=122&height=91

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEKX8tjx30RWdRn.png?width=424&height=318

Ana, ti i dnevnik tvoj otvorili ste mi oči i dušu te promijenili život moj. Do sada sam mislila da život može biti samo lijep, ali sada sam spoznala da je taj pogled na život bio slijep. Kako ljudi mogu biti tako grubi, mrziti, mučiti i ubijati druge? Nije im bilo dovoljno što su im oni već bili sluge. Zato, treba se boriti i truditi, potisnuti s vlasti te ljude grube da ne mogu drugima nauditi i upotrijebiti svoje zube. Petra Bulj, 8.b

Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta projektni tim: Ana Ostojić, Tina Bašić, Monika Baksa, Zorana Brstilo, Marijana Polić-Kuko, Sanja Mamić OŠ Meje, Split travanj, 2023.

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEFjfYM0uUge0kT.png?width=460&height=346

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEFjfYM0uUge0kU.png?width=298&height=223

Dragi Max ! Nadam se da si dobro. Pišem ti jer me zanima kako si. Divim se kako si uspio ostati u podrumu i ne ići van. Nadam se da ste se ti i Liesel dobro proveli. Također se nadam da ćeš zaboraviti na sve loše trenutke i da se sjetiš samo onih lijepih. Žao mi je zbog tvoje majke i oca. Čuvaj se &nbsp;i veselim se tvojem odgovoru. Pozdrav! Tvoja Ema Šerić, 7.b

U kristalnoj noći sve mirno bijaše, Bistro na nebu sve zvijezde sijaše. Netko u dućanu zatvaranje sprema, Dok drugom za večerom ponestaje tema. Kad odjednom čuju se koraci, Približavajućeg neprijatelja uzvici. Zamahom čekića staklo pada, Rasuto po podu u tisuću komada. Mnogo ljudi u haljama izlazi, Taj čin ubrzo u napad prelazi. Trgovina za trgovinom, po jedna pada, Požari ulicom svjetlost daju sada.

Djeca krevete svoje ostavljaju, Tražeći spas u majčinu zagrljaju. Zatim zlo na vrata dolazi, S ljudima nevinim pod rukom odlazi. U kristalnoj noći više ništa mirno nije, Na ulicama sija stalko kao što su i zvijezde prije. Kod neprijatelja nema ni malo popusta, Za jadne ljude tek početak je HOLOKAUSTA. Bruna Jadrić, 8.a

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEE8qsrUSJxLvzm.png?width=468&height=352

Dragi Hans, šaljem Vam ovo pismo da Vam kažem kako ste bili odličan otac, muž i odlična osoba. Mnogo ste pomogli Liesel kada je tek došla, bili ste strpljivi i naučili ste je čitati i pisati. Primili ste Maxa i dali ste mu krov nad glavom unatoč tome što niste imali puno i što je bilo riskantno. Bili ste isto i odličan muž koji bi dao svoj život za svoju ženu i svoje dijete. Niste imali najsretniji kraj, ali znam da ste Vi sretni što je Liesel preživjela.&nbsp; Lijep pozdrav,&nbsp; Tia Karakaš, 7.a

Davidova zvijezda žuta Bila im je teret bezbroj puta. Pitali se mnogi: Hoćemo li ikad ljudi bit Ili ćemo vazda suze lit? Našao se netko zao da im sudi I progoni golemu rijeku ljudi Slijevali se poput sivih kapi I popunjavali vagon svaki. Odvelo ih u pakao ljuti Uništio ih režim kruti. Starci i djeca nestadoše U oblacima tmurnog dima, A ostali osuđeni ostadoše Na mnogo teških zima. U siječnju kada hladni vjetar puše Osjeti se jecaj svake dobre duše. Neka nikada više ne bude agresije i bijesa I&nbsp; nijednog oplakanog nevinog lijesa! Za kraj ove tužne pjesme poručujem svima Koliko nas na ovoj planeti ima Neka naša srca tuku kao jedno Jer život je jedino vrijedno!

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEFjfYM0uUge0kW.png?width=360&height=270

Svi su skriveni u podrum Na ulicama se ne čuje nikakav šum. No odjednom cjeli grad se zatrese Te prasak mnogima živote odnese. Razne obitelji su na izmaku snaga Ovo bi moglo biti djelo samo vraga! Niti&nbsp; zamislit ne mogu takvu grozotu, Može li se u ljudima još naći dobrotu? Glasne munje sijevaju Nikakve ptice ne pjevaju. Ponestaje nam svima nada Od sveg bijesa, tuge i jada. Kada ćemo više kući doći, Našem slatkom, toplom domu poći?

PISMO ZA RUDYA Dragi prijatelju Rudy, ovo pismo ti šaljem jer sam o tebi i tvojim postupcima puno razmišljao. Propitkivao sam se o tvojoj tadašnjoj okolini. Živio si u groznoj, ali nažalost i neizbježnoj okolini. Nisi imao potpune uvjete života i bio si okružen ratom. Jako mi se sviđaju tvoje osobine. Hrabrost, neustrašivost, upornost pa i mudrost. Posebno si mi se svidio zato što si bio uporan u onome što voliš. Naporno si trenirao svaki dan ne bi li jednog dana postao kao svoj idol, Jesse Owens. Baš kao i ja, ja puno svoga života posvećujem sportu i čak sam trenirao atletiku kao i ti. Čudno mi je što nisi mario što su ti se mnogi ljudi rugali i sputavali te. Tome ti se divim. Rijetki bi ljudi postupili kao ti i nastavili trenirati. Vjerojatno ni ja ne bih tako postupio. Također mi se svidjelo što se nisi bojao biti drugačiji i suprotstaviti se nepravdi. Ipak, bio sam vrlo tužan što si potrošio brojne dane da bi bio najbolji atletici, ali nisi uspio. Hvala ti na motivaciji i na svemu što si me naučio. Puno pozdrava, Duje Burazin, 7. b

Žuta zvijezda mi na ramenu, Gledam knjige kako gore u plamenu. Usred noći stižu, Nacističku zastavu uzdižu. Ljude tuku i odvoze, U logore ih prevoze. Strah, tuga i jad vladaju gradom, Svi Židovi iščekuju spas s nadom. Evo, došao je vlak i po mene I mnoge druge ljude bezimene. Samo s brojem na ruci Gladni dok se čuju samo plač i jauci. Mi samo hoćemo otići u miru, A umjesto toga nas kao zločince nadziru. Ne znamo ni što nas čeka, A iz komora izlazi samo stara jeka. Djeca oko mene me gledaju očima blistavim Pitajući se što se dogodilo s njihovim životom čitavim. Nisu učinili ništa da bi ovo zaslužili, Pa i da su Hitlera za nešto optužili. Samo pristižu beskrajni vlakovi Dok se vani slažu neki novi paktovi. Molim vas, pustite nas jer smo i mi ljudi, Ljudi različitih ćudi.

https://assets.api.bookcreator.com/templates/WzrWzb5zAaLQPdWFUrQd/assets/-NQUtZEFjfYM0uUge0kV.png?width=750&height=563

Dragi Hans, primio si Liesel u svoj dom i pružio joj sigurnost. S oduševljenjem si prihvatio ulogu njenog oca i naučio je čitati. Bio si joj najveća utjeha i pomagao joj u tim teškim trenucima rata. I Max, sin čovjeka koji ti je spasio život u Prvom svjetskom ratu pronašao je utočište u tvom podrumu. Tvoja dobronamjernost i požrtvovnost neće nikada biti zaboravljene. Žao mi je što se sve ovo dogodilo tebi i tvojima. Nadam se da se ovakve stvari nikad više neće dogoditi. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Tvoj prijatelj Ivan Kosović, 7.a

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.