Book Creator

"Zlatni danci" u Breziku

by Štefica Rončević

Cover

Loading...
Štefica Rončević
Loading...
„Zlatni danci“ u Breziku
Loading...
Djetinjstvo u Breziku
Loading...
Loading...
snimila Ankica Jurlina
2018.
Napisala Štefica Rončević na temelju sjećanja dr. Ivana Rončevića, Ivana i Katice Zubak (rođene Vulić) i Ante Zubaka.
Iva i Maša Zubak razgovarale su s članovima svoje obitelji, djedom, bakom i tatom.
Crteže su nacrtale Iva i Maša Zubak.
Korištene obiteljske fotografije obitelji Rončević, Knežević i Zubak.

Brezik Našički, siječanj 2022.
Selo Brezik, udaljeno 1,5 km od središta grada, oduvijek je bilo vezano uz Našice. Danas, kao i nekad, Brezičani idu u Našice k liječniku, u trgovinu, u općinu i druge ustanove, djeca idu u školu, mladi u provod. Ipak, zadržalo je svoju osobitost: svoje dalmatinske korijene.

Između dva svjetska rata i u poraću, velik broj stanovnika iz Dalmacije (Jasenice, Rovanjska, Seline) i Like doseljava u Brezik. U novom zavičaju grade kuće, bave se poljoprivredom, rade na krčenju šuma, izgradnji cesta, poznati su kao vrsni zidari. Podižu obitelji koje su tada bile velike i koje je trebalo prehraniti, djecu školovati i odgojiti ih u čestite ljude.

Kako je biti dijete u Breziku? Kako su djeca živjela nekad, a kako žive danas, što se promijenilo? Nastavnica u mirovini Štefica Rončević i učenice naše škole Iva i Maša Zubak o tome su razgovarale s Brezičanima i prikupile fotografije, a Maša je nacrtala lijepe crteže. Obuhvatili smo razdoblje od drugog svjetskog rata do danas.

Stariji Brezičani rado se sjećaju kako se živjelo u selu dok su oni bili djeca.

Najteže je bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata i u poraću. Neka djeca izgubila su očeve u ratu, a nekima su očevi ubijeni poslije završetka rata. Nekima su i majke umrle. Zbog oskudne hrane, nemogućnosti liječenja, veliki broj djece umirao je tih godina od bolesti koje se danas lako liječe.
Trojici dječaka očevi su ubijeni na kraju rata. Dane Vulić s djecom svoje braće. Lijevo stoje Joso i Martin, sinovi brata Mile. Na krilu drži Ivana, sina brata Ivana nestalog u ratu, a desno stoje Ivica i Joso, sinovi brata Vida, ubijenog na kraju rata.
1946. ili 1947. 
I za vrijeme Drugog svjetskog rata djeca su išla u pučku školu u Našice. Zanimljivo je da je školske godine 1941./1942. najbolja učenica škole bila Brezičanka Manda Knežević. Otac je bio ponosan na njezin uspjeh, ali je nije mogao dalje školovati. Ravnatelj škole Slavko Katulić došao je k njemu na razgovor. Rekao mu je da bi bila velika šteta da se tako nadareno dijete ne školuje. Otac je odobrio upis u gimnaziju. Da bi joj mogao kupiti knjige i odjeću za školu, prodao je svoj ručni sat koji mu je donio brat iz Amerike. Bila je to njegova najveća dragocjenost i draga uspomena. Manda je i u gimnaziji bila izvrsna učenica, aktivna u Katoličkoj mladeži. Nažalost, umrla je na kraju rata.

Brezičanka Manda Knežević, najbolja učenica Našičke pučke škole školske godine 1941./1942. Iz iste je obitelji i Mate Knežević, proglašen najboljim učenikom u svih osam razreda u Osnovnoj školi kralja Tomislava školske godine 2019./2020.
PrevNext