Bio je lep prolećni dan. U šumi je sve vrvelo od života. Ptice su veselo letele i hranile ptičice u svojim gnezdima. Ostale šumske životinje su se budile i kretale u potragu za hranom. Odjednom se začuo zlokobni zvuk... Zvrrr! Zvrrr! Tras! Tras! Šta se dogodilo u šumi? Šta je narušilo lepotu i sklad življenja u šumi?
Loading...
Na jednom šumskom proplanku veverica je tužno posmatrala nekoliko posečenih stabala. Oko zelinih krošnji što vire iz duboke trave obletale su ptice i sakupljale grančice svojih porušenih gnezda.
Loading...
Verica Veverica je donela odluku. Ikopala je rupu i nešto stavila u nju. Zatim ju je pažljivo zatrpala svojim prednjim šapama. Sve ovo je neko pažljivo gledao. Deco, pokušajte odgonetnuti o kojoj šumskoj životinji se govori! Duge uši ima, dobro čuje s njima, po zelenoj travi trči on u skokovima, a na mirisnom proplanku gricka slasnu šargarepicu.
Zekan Ušekan je stigao. Bio je jako znatiželjan šta to Verica Veverica tako vredno radi. O, Verice, Veverice, šta to tako vredno radiš? Da li možda šargarepu sadiš? Tako mi zečjeg njuha i repa, da nije u rupi šargarepa?
Verica Veverica mu je odgovorila da ne treba da brine i da njegove uši ne treba da strepe jer u rupi nema sočne šargarepe. Neko se tiho prikrada. Lako ćete odogonetnuti ko nam stiže. Kuću gradi u šumici, u šupljini starog hrasta, sva je hitra, brza, laka, na telu joj meka dlaka.