Dan sigurnijeg interneta

Jeste li znali da se svake godine drugi utorak u drugom mjesecu obilježava Dan sigurnijeg interneta?

Tema ovogodišnjeg Dana je "Zajedno za bolji internet".

U Osnovnoj školi Drenje cijeli tjedan posvetili smo značaju sigurnosti na internetu. Osim na satima informatike, o navedenim temama raspravljalo se na satima hrvatskoga jezika i satima razrednika.

Na satima hrvatskoga jezika učenici petih razreda obradili su nastavnu jedinicu Klikolovka, kojom su usvojili ishode: zamke na internetu, korisne stranice i dobre strane interneta, mediji nekad i sad, medijski pismena osoba.

Za domaću zadaću učenici su razgovarali sa svojim bakama i djedovima te doznali kako su oni provodili vrijeme: što su gledali, čitali i kako se živjelo bez interneta?

Učenici sedmih razreda obradili su nastavnu jedinicu Komentar te pisali komentar na teme:

Na mreži,
U svijetu računalnih igrica i
Omiljeni portali i klikolovke.

Računalne igre

         Stariji ljudi ne vide poantu u videoigrama, jer ih oni sami nisu igrali. Oni misle da od igrica ne možemo dobiti ništa, iako to nije istina. Ako i vi mislite tako, nadam se da će vas ovaj komentar razuvjeriti.

         Videoigre će ti dopustiti da radiš neke stvari o kojima ne bi mogao ni pomisliti u stvarnom životu: istražiti svemir, boriti se sa raznim čudovištima ili samo sagraditi svoj grad. Uz te stvari, koje možeš raditi u igricama, dolaze sati i sati zabave. Uz nove i stare prijatelje, ti se sati mogu pretvoriti u dane, a možda čak i tjedne. Dakle, tu moraš biti pametan i oprezan! Odlučit ćeš: koliko dugo biti online; što za to vrijeme gubiš, a što dobivaš? I opet ističem dobrobit igrica: moraš biti odgovoran, organizirati vrijeme, ograničiti svoju maštu i biti objema nogama na zemlji! Sigurno ćeš uživati, jer videoigrice su tu da ih koristiš, kao i svi izvori znanja.

         Nema štetnosti držimo li se umjerenosti. Sve je stvar naših sposobnosti organizacije vremena. Obožavam videoigre i preporučujem ih svima. Zaigrajte, ali pazite na vrijeme!

Valentin Kukučka, 7. a

Vrijeme na mreži ili vrijeme u prirodi?

Za mene je vrijeme na mreži gubljenje vremena, ali kada provodim vrijeme u prirodi, opet sam na mreži.
Kako? Pa, kada odem u šetnju s prijateljicama, uvijek koristim društvene mreže: slikamo se na Snapchatu, pa pošaljemo svima. Vidimo lijep zalazak sunca: uslikamo i objavimo story; selfamo se i objavimo na fejsu (što nije na Facebooku, nije se niti dogodilo).
Na neki čudan način ne možemo se zabaviti bez društvenih mreža. Barem slušamo glazbu i komentiramo kako pjevačica izgleda. Sve komentiramo: kakva joj je šminka, frizura i kako se odjenula...
Imam sreće jer komuniciram s ljudima koji nisu zlobnici; svojim komentarima ne izazivamo sukobe; krećem se u poznatim krugovima i ne upuštam u virtualne svađe. Tome mogu zahvaliti satima informatike u školi. Ondje sam naučila o svojoj odgovornosti na mreži.
Uvijek nam je potrebna priroda za zdravlje, ali društvene mreže za zabavu i naravno- komunikaciju s drugima.
Neki ljudi kažu kako treba ugasiti sve mreže. Protiv toga sam - ne mogu se u potpunosti opustiti bez mreže. Za mene priroda ne ide bez mreže, pa tako niti mreža bez prirode. Rekla bih da se međusobno upotpunjuju.

Barbara Bušić, 7. a

Svijet računalnih igara

         Svijet računalnih igrica široki je prostor pun zabave i otkrića. Svi znamo da su igrice danas popularne, ali možda ih previše koristimo? Čitajući ovaj tekst, pokušajte razmisliti: jeste li ovisni o igricama?
         Ljudi zbog igrica čine svašta: zatvoreni u jednoj prostoriji više od 12 sati, s brzom hranom i Coca-colom; zaneseni smo u svijetu igara; zaboravili smo na naš život. Ako predugo igrate, više se ne možete oduprijeti; ne možete prestati. Jednostavno nastavljate ugrožavati svoje živote, sjedeći u mraku, pred ekranom, ponekad cijeli dan i noć. Počinjete se zanimati samo za pobjedu, ,,nedaj bože,, izgubiti! Počinjete biti ovisni. E, pa dragi moji ljudi… Život vam je dan da ga živite, ne da ga potratite na igre, u samoći. Vani vas čeka cijeli svijet, da ga istražite. Ako mislite ne prihvatiti moje savjete, nemojte dalje čitati. Ja vam samo želim pomoći. Prestanimo se ugrožavati!
         Primjerice, igram igricu više od dva dana: zaboravim čitati, pisati, pričati. Ruke mi služe samo za joy-stick. Pokušam prestati, ali igrica me zove i zove, da se vratim i igram. Možda ću se oduprijeti, a možda i neću. Mozak mi je okupiran

glupošću. Pitam se: Zašto to radim? Možda iz dosade? Ne, kod kuće vjerojatno postoji nešto što mogu raditi. Možda jer ne želim ništa drugo raditi. Majka me možda kori, a možda ju nije briga. Možda obećam da ću prestati, ali u glavi mislim: ,,Pa nije to cigareta pa da prestanem pušiti!'' S vremenom ću možda shvatiti da sam potratila mnogo vremena. Možda neću nikada prestati. Ako želim prestati, ja ću prestati. Ne razumijemo da su naši mozgovi žedni i gladni znanja.
Potičemo mnoge zdravstvene probleme: gubitak vida, nismo više pokretni. Samo želimo jesti, spavati i igrati igrice. Mislim da želim probati nešto novo- možda neki sport, možda učiti neki jezik. Gdje pronaći vremena uz igrice? Jednostavno je! Odričem ih se! Započinjem novi život.
Shvaćam da želimo ostvariti pobjede u igricama. Ne želim sebe ugroziti. Ako ćete vi sebe, samo izvolite! Znam da nije moja briga, ali uozbiljite se. Započnimo iznova. Zapitajte se jeste li vrijedni toga?

Lorena Dernaj, 7. b