Book Creator | Sjećanje na Vukovar - preporuka za čitanje

Školska knjižnica Gospodarske škole Varaždin

Sjećanje na Vukovar

Preporuka za čitanje

Siniša Glavašević

Priče iz Vukovara

Dvadeset i četiri kratke, lirske priče o Vukovaru, piščevu djetinjstvu, prijateljima, životu, ratu i svijetu što nas okružuje, jedina su književna ostavština Siniše Glavaševića (Vukovar, 1960 - Ovčara, 1991), legendarnoga ratnog izvjestitelja iz Vukovara. Iz opkoljenog i razrušenog Vukovara, neposredno prije njegova pada, uredništvu Hrvatskoga radija u Zagrebu, Siniša je uz ratna izvješća, također otisnuta u ovome izdanju, slao i te priče, posvećene sebi samom i svome gradu.

Marijan Gubina

260 dana

Zašto 260 dana? Jednostavno, toliko je dana autor knjige proveo u srpskom koncentracijskom logoru kad su ga tamo, zajedno s obitelji, zatočili 1991 godine. U otprilike 100 stranica autor opisuje kroz kakve je sve muke morao prolaziti kao običan seoski dječačić. Uz to, opisuje i kakav mu je život bio prije rata. Knjiga je također prenesena i na kazališne daske i osvojila višestruke nagrade i hvalevrijedne kritike. Izrazito napeta, s vjerodostojnim prikazima i sažeta, knjiga donosi zorno svjedočanstvo o strahotama Domovinskog rata i nesreći koja je zadesila obitelj Gubina.

Ivana Bodrožić

Hotel Zagorje

U ljeto 1991. devetogodišnja djevojčica odlazi iz Vukovara, ostavljajući roditelje u gradu u kojem počinje rat.
Roman „Hotel Zagorje“ priča je o njezinu odrastanju tijekom sedam godina prognaništva, o neprekidnoj borbi za nekoliko kvadrata u kojima će živjeti s majkom i bratom, o stalnom iščekivanju vijesti o ocu.
Ali ovo nije mračna knjiga, u njoj ne nedostaje ni humora ni duha, a pisanje pisama političarima i obilaženje ministarstava isprepliće se s dječjim nježnostima i okrutnostima, prvim izlascima, prvim dečkima, kao i sa cijelom jednom živopisnom galerijom likova koji vjerno iscrtavaju sliku Hrvatske tih godina.

Ivo Lučić

Vukovarska bolnica

Za vrijeme tromjesečne opsade Vukovara bolnica je prerasla svoju medicinsku i zdravstvenu ulogu. Postala je simbol obrane grada Vukovara, stup obrane Hrvatske ali i institucija u kojoj su se, unatoč svemu, beskompromisno štitile temeljne ljudske i civilizacijske vrednote: jedinstvo, zajedništvo, solidarnost, odgovornost, strpljivost, optimizam i međusobno poštovanje i uvažavanje. U bolnici se liječilo, njegovalo, spašavalo, tugovalo, veselilo, rađalo, umiralo i uza sve to živjelo. Bolnica se prometnula u svojevrsno središte društvenoga života grada. Iz bolnice se komuniciralo s ostatkom svijeta, u bolnicu se dolazilo po vijesti. Bolnica je bila izvor vjere, snage i ustrajnosti u borbi za opstanak, za puko preživljavanje. Bila je oslonac, jamac sigurnosti ljudima koji su odlučili oduprijeti se zlu, braniti sebe, svoj grad i svoju domovinu...

Ivana Šojat-Kuči

Jom Kipur

Trenutak u kojem hrvatski branitelj Josip Matijević, dragovoljac Domovinskog rata, ulazi u ordinaciju i odluči da će se povjeriti mladome psihijatru Grguru Romiću jedan je od onih prekretnih trenutaka u izboru svakog pojedinca da promijeni sebe. Josip Matijević, ratnik koji je branio Osijek i Vukovar te preživio srpske logore, čovjek je koji se ne može pomiriti s nepravdom, opterećen obiteljskim nasljeđem i svakodnevnom političkom situacijom. Doktor Romić drugi je, drugačiji, mlad, neiskusan, posvojeno dijete, nepriznat od kolega, te se želi dokazati ili pobjeći. Razgovori u kojima se ne zna tko je pacijent, a tko liječnik pokazuju svu dubinu trauma koje poput demona opsjedaju hrvatsko društvo opterećeno novim i starim podjelama, nezaraslim ranama, zločinom i kaznom.