Book Creator

Ne trebamo goji bobice kad imamo drenjulice

by Ivona Trtanj

Cover

Loading...
Loading...
Crtež: Leon Sušanj
Pod nazivom Pozdrav proljeću na Drenovi; na otvorenom uz samu drenjulu u školskom dvorištu učenici posebnog razrednog odjela s učiteljicom Ivonom Trtanj Šneler i socijalnom pedagoginjom Petrom Štimac te učenici 3.c razreda s učiteljicom Radmilom Pešut organizirale su školski sat uz zanimljive priče o drenu gđe. Vesne Lukanović, predsjednice udruge Dren.
Učenici su tijekom cijelog mjeseca upoznavali dobrobiti drena kao super voća po kojoj je Drenova dobila ime. Fotografirali su Drenovu gdje uz crkvu, iza crkve i uz ogranak Gradske knjižnice Rijeka rastu stabla i grmovi drena. Likovnim radovima prikazali su stabla i grmove drena koji su sada u cvatu i plodove stabla drena - drenjule. Istraživali su, tražili zanimljivosti, pisali recepte i izradili plakat o drenu.
Ovom kreativnom brošurom htjeli bi približili i naglasili važnost biljke DREN.

Svi slikovni i video materijali korišteni u izradi brošure su autentični učenički radovi.

Drijen spada u rod polugrmova i drveća iz porodice drjenovki. Ime mu dolazi od latinske riječi cornu (rog), zbog čvrstoće i izgleda stabla koje može narasti do 5 metara. Grane su mu ponešto dlakave, zelenkaste ili sivkaste. Stablo drijena je čvrsto i otporno na bolesti i štetočine, te su se od njega izrađivali tradicionalni alati.
Listovi su nasuprotni, jajoliki, jako zašiljeni i nazubljeni, odozdo su svjetliji. Žuti cvjetići drijena izrastaju na dugim peteljkama, pravilni su i četveročlani. Javljaju se prije listanja, već u ožujku, naročito kad je toplije vrijeme. Iako cvijet drijena cvate već u ožujku, njegovi plodovi sazrijevaju tek u jesen. Obično se beru kad su posve sazreli, od rujna do studenoga.
Plod je crvena, duguljasta koštunica, kiselkastog, ugodnog okusa. Raste gotovo svuda, ali ponajviše po suhim, sunčanim, kamenitim stranama svijetlih listopadnih šuma, u zajednici s drugim grmljem i šibljem.
OPĆENITO O DRENJULI
Foto: Marko Jukić
Crtež: Ivan Jeger

Dren uspijeva svugdje, osim u Australiji, a najviše ga ima u srednjoj, centralnoj i jugoistočnoj Evropi i jugozapadnom dijelu Azije. U Hrvatskoj raste nekoliko vrsta, to su , crveni drijen i bijeli drijen ili bijeli svib i svib.
Kao i ostale biljke, dren ima mnoštvo narodnih naziva, od bijele svibovine, drenjaka, drenića, drenovine, drenje, drinike, drina do drinovine. Plod drena narod naziva drenjina, drenjka ili drenjula.
Preferira suha, topla i sunčana mjesta, vapnenačko tlo. Sade ga u vrtovima zbog jestivih plodova, te u parkovima kao ukrasne biljke. Sporo raste no živi preko 200 godina.
Drijen se može saditi samostalno, u skupinama, kao zaštita od vjetra, živica, za sprječavanje erozije te kao međa između imanja. 
Crtež: Marko Jukić
PrevNext