Loading...
Loading...
Loading...
Loading...
Loading...
Loading...
Loading...
Loading...
Laru posjećujem kad ima nastup. U trenutku nastupa Lara bi najradije išla kući. Srce joj lupa toliko da joj se čini da bi moglo iskočiti. Ja je tada uhvatim za rame i prisilim da ostane sjediti. Šapnem joj: „Ti to možeš! Vjeruj u sebe!“ Dok to govorim, osjetim kako kako se smiruje. U trenutku kad do nje dođe djed kako bi joj rekao da je došlo vrijeme za njezin nastup, ja joj još jednom sve ponovim i provjerim jesam li pojeo sav stres. I što mislite, što se tada desi? Lara „rasturi“ koncert!
Posjetio sam Leona zato što sam znao da je u stresu. Držao je loptu u ruci. Bio je sav znojan. Neprestano si je govorio kako on to ne može i kako će izgubiti. Ali ja sam pojeo njegov stres. Leon je ispucao loptu i donio pobjedu svojoj ekipi. Na putu k drugom djetetu svratio sam do Leona vidjeti kako je. Vidio sam ga kako drži trofej u rukama. Bio sam sretan što sam mu opet pomogao. Želim da zapamti kako sam ja uvijek tu kad mu je potrebna pomoć.