A new book

Društveno uređenje Njemačke u doba J. W. Goethea

J. W. Goethe (1749. - 1832.g) jedan je od najznačajnijih njemačkih pisaca u doba romantizma (kraj 18.st. – početak 19.st.).

ŠTO JE UOPĆE ROMANTIZAM?
Romantizam je naziv za razdoblje opće europskog književnog i umjetničkog pokreta koji se javio potkraj 18. stoljeća, a punu pozornost doživio je tek između 1800. i 1830. godine. Predstavlja reakciju na prethodno književno razdoblje, klasicizam. Nasuprot klasicističkoj književnosti koja se temeljila na pravilima i normama, logičkoj jasnoći i razumu, romantizam uspostavlja potpuno drugačije vrijednosti. Zalaže se za životne, moralne i estetske motive, ističe punu slobodu mašte. Romantizam također daje prednost emocijama, a ne razumu.

NJEMAČKA U ROMANTIZMU:

Sturm und Drang ("Oluja i nagon") jest njemački pokret koji je trajao od 1770. do 1785. Sturm und Drang je pokret protiv svih dotadašnjih socijalnih, političkih i estetičkih ideala/normi. Ideali predstavnika ovog pokreta jesu sloboda i humanost. Pokret predstavlja završetak prosvjetiteljstva i nagovještava dolazak romantizma. Glavna izreka tog književnog pokreta je "Osjećaj je sve" ("Osjećam, dakle jesam"). Za rani njemački utjecaj u razdoblju romantizma najviše je zaslužan Johann Wolfgang von Goethe sa svojim romanom Patnje mladog Werthera iz 1774., toliko da su mladići diljem Europe usvojili protagonista romana, mladog umjetnika s vrlo osjetljivim i strasnim temperamentom. U to je vrijeme teritorij Njemačke činilo mnoštvo malih nezavisnih država, a Goetheova djela imala su značajan utjecaj u razvoju zajedničkog nacionalističkog osjećaja.

Uređenje interijera i eksterijera u doba romantizma

Interijer u doba romantizma može se opisati jedinstvenom atmosferom elegancije, luksuza i istodobno osjećajnosti i udobnosti. Romantičarski interijer karakteriziraju folklorne teme, kao i obilje biljnih motiva u različitim varijantama. Neodvojivi atribut romantičarskog stila su sve vrste dodataka koji su obilno raspoređeni i smješteni su gdje god je to moguće. Mogu biti vaze, lonci, ukrasne ploče, slike, fotografije unutar okvira, ukrasne figurice, svijećnjaci, kutije i sve što odgovara definiciji "suvišnoga". Glavna stvar je pridržavanje određenog koncepta, sve se slaže sa svim od boje zida do oblika svijeće. Paleta boja stila jest bijela, bež, boja bjelokosti… Korišteni materijali najčešće su mramor, kamen, metal, vrijedno drvo, luksuzne tkanine, staklo, kristal i krzno.

Mjesto radnje je selo Wahlheim, Njemačka. Crtež prikazuje livadu nasred sela na kojoj je Werther mnogo puta šetao, također je priroda jedan veliki dio samog romana i romantizma.

Crni mačak jedna je od najpoznatijih pripovijetki slavnog poetičara i pisca Edgara Allana Poea. Napisana je kao unutrašnji monolog glavnog junaka, pripovjedača. Pripovjedač na početku sebe navodi kao mirnog obiteljskog čovjeka, no onda je nastupio alkohol i njegov život, on sam i njegova narav su se s vremenom promijenile. Prvo je bio samo grub, no međutim to je preraslo u nešto više i postao je nasilnik, jako loš čovjek i bio je mentalno nestabilna osoba.

Prva žrtva njegovog zločina bio je njegov crni mačak Pluton kojemu je okrutno iskopao oko i objesio ga za stablo nakon što je proveo noć opijajući se u kafiću. Tu istu večer kada je učinio okrutan čin, probudio ga je iz sna povik “Vatra!”. Nastao je požar, ali srećom on, supruga i sluge uspjeli su se spasiti. Nakon smrti Plutona, mjesecima poslije se pojavilo neko polu kajanje te je posjećivao kafiće i tugovao za mačkom, čak se osvrtao za onima koji su mu bili slični i koji bi mogli zauzeti njegovo mjesto.Pronašao je jednog crnog mačka koji je bio jako sličan Plutonu, no ovaj mačak je imao veliku bijelu mrlju ispod vrata baš na onom mjestu gdje je pripovjedač stavio omču Plutonu.

Pripovjedačeva žena je odmah zavolila novog mačka te je zbog toga prema mačku počeo osjećati gađenje i mržnju. Mržnju prema njemu povećalo je to što je jednoga jutra primijetio da mačak, baš poput Plutona, nema jedno oko. No, mačak kao da nije primjećivao njegovu mržnju. Bio mu je sve privrženiji. Misli su mu postale sve podlije i mračnije, imao je česte nekontrolirane izljeve bijesa, a najčešća žrtva bila je upravo njegova supruga. Sada zastupa njegov drugi zločin i vjerojatno, ona zadnja kap koja je prelila čašu. Jednoga dana supruga ga je pratila u podrum stare kuće koja je sada bila njihov novi dom u koji su morali preseliti nakon požara. Pratio ga je i mačak zbog kojeg je skoro bio pao spuštajući se niz strme stepenice. To ga je dovelo do ludila te je zamahnuo sjekirom prema mačku. Udarac bi ga sigurno usmrtio da mu ruku nije zaustavila supruga. Pod demonskim ludilom nije ni najmanje razmišljao te se oslobodio njezina stiska i zadao joj smrtonosni udarac u mozak.