ROMANTIZAM

Loading...

Goethe: Patnje mladog Werthera

Loading...

Loading...

Loading...

Werther i Lotta

Lotta
Lottu sam obukla u laganu , bijelu, prozračnu košulju sa naglašenim rukavima. Izrez na košulji je u obliku srca. Košulja dolazi do bokova, ali ju skriva korzet. Korzet ide preko cijelog trupa te prati liniju kukova i grudi. Smeđe je boje, a materijal je koža. Veže se na prednjem dijelu tijela te se može stegnuti koliko osoba želi. Suknja se spušta do linije gležnjeva, to je postalo moderno u romatizmu. Smeđe je boje t ima volane na kraju. Drži ju korzet. Materijal je saten.

Werther
Werthera sam obukla u plavu košulju. Košulja je jednostavna jer se i on meni čini kao jednostavna osoba. Ima smeđu, kožnatu zakrpu na desnom laktu. Materijal je prozračan, prirodno je vlakno. Ima hlače smeđe boje koje dolaze do ispod koljena. Bile su popularne u romantizmu te je isto tako materijal neko prirodno vlakno.

Loading...

Werther i Lotta

Lotta
Lottu sam obukla u laganu , bijelu, prozračnu košulju sa naglašenim rukavima. Izrez na košulji je u obliku srca. Košulja dolazi do bokova, ali ju skriva korzet. Korzet ide preko cijelog trupa te prati liniju kukova i grudi. Smeđe je boje, a materijal je koža. Veže se na prednjem dijelu tijela te se može stegnuti koliko osoba želi. Suknja se spušta do linije gležnjeva, to je postalo moderno u romatizmu. Smeđe je boje t ima volane na kraju. Drži ju korzet. Materijal je saten.

Werther
Werthera sam obukla u plavu košulju. Košulja je jednostavna jer se i on meni čini kao jednostavna osoba. Ima smeđu, kožnatu zakrpu na desnom laktu. Materijal je prozračan, prirodno je vlakno. Ima hlače smeđe boje koje dolaze do ispod koljena. Bile su popularne u romantizmu te je isto tako materijal neko prirodno vlakno.

Moda u doma romantizma

Desetljeće 1830.ih započelo je sa razigranom i romantičnom modom nalik na lutke sa velikim šeširima, pastelnim bojama i cvjetnim motivima. Haljine su imale prepoznatljive široke i pune rukave, pomalo padajuća ramena, uzak struk i stožaste suknje i uski, naglašeni struk. Budući da se brokat vratio u modu mnoge haljine osamnaestog stoljeća uzimane su s tavana i prekrojene. Mnogo pažnje se pridonosilo suknjama. U prošlom desetjleću su bile krojene od vertikalnih traka koje su se sa struka postepeno širile. U 1830.-ima su se suknje počele širiti i produljivati. Jedna od najpoželjnijih stvari za imati u ormaru su podstave. Postalo je potrebno stavljati mnogo podstava da se dobije volumen. Jedna od podstava je morala biti štrikana ili protkana s konjskom dlakom za čvrstoću. Postale su poželjne teške tkanine poput brokata i satena. Rubovi suknja su bili u volanima, imali su teške dekorativne obrube te se čipka koristila da bi se rub dodatno prošio. Ti su nabori podizali suknju te se vidi zglob. Gornji dio je bio prirodan, često u V-izrezu. Široki ovratnici i pelerine od čipke ili odgovarajuće tkanine dodatno su naglašavali ramena. Manšete od čipke često su nošene na rukavima. Kako su 1830.te napredovale, rukavi su postajali sve veći, posebno pri vrhu da budu u balansu sa širokim suknjama. Takve ogromne rukave morali su pridržavati držači od štirkane tkanine. No, već 1836. počeli su se drastično smanjivati a punoća se premjestila na dolji dio rukava. Kada je kraljica Viktorija nasljedila krunu 1837. godine rukavi su ponovno postali uski sa samo nekoliko zaostalih nabora pri vrhu. Takvog oblika i dalje su kombinirani sa velikim ovratnicima. Mnoge žene koje nisu pratile modu, poput Emily Bronte, nastavile su nositi široke rukave i u 1840.ima. Bogate boje poput crvene boje rubina iz 1820.ih još su se uvijek pojavljivale no delikatni cvjetni motivi na pastelnim pozadinama bili su daleko najpopularniji. Nove nijanse zelene su bile izumljene poput one boje paprati, trave ili drugih biljnih motiva. Kombinacija cvjetića i pruga bila je iznimno popularna. Postojale su jutarnje haljine, haljine za putovanje, haljine za šetnju i promenadu, haljine za tjelovježbu, putovanje, dvorske haljine i večernje haljine. Jutarnje i dnevne haljine imale su visoke ovratnike a padajuća ramena su naglašavana širokim trakama čipke ili drugim dekorativnih detalja. Ljetne poslijepodnevne haljine mogle su otkrivati ramena, ali dugi rukavi bili su obavezni. Haljine za vožnju kočijom ili putovanje bile su jednostavne a naglaskom na udobnost te najčešće tamnih zagasitih boja. Dvorske haljine su naravno slijedile modu dana. No, u tim raskošnim dizajnima često se potkrao povijesni utjecaj poput blagog Elizabetanskog ovratnika ili renesansnih rukava. Osim bogatih ornamenata čak i za svakodnevne haljine, obavezna je bila i povlaka. Večernje haljine bile su vrlo širokog izreza; otkrivale su ramena i imale su široke rukave u puff te su nošene s rukavicama srednje dužine. Ponekad su imale su male nabrane rukave, ostavština od mode regencije. U ovom desetljeću dame nisu poklonile svoje povjerenje šuštavim tafetama i svili koliko teškom brokatu i satenu. Čipka kao i cvijeće bili su neizostavni detalji na večernjim haljinama.Donje rublje sastojalo se od lanenog košuljca sa uskim rukavima do lakta, podsuknji od kojih je jedna bila štirkana i korzeta koji se u ovom desetljeću ponovno počeo nositi. Volumiozne rukave podržavali su štirkani, napuhnuti držači volumena koji su se nosili na ruci kod ramena. Niske cipele oblog vrha s vrpcama za vezanje nošene su u ovoj dekadi. Još uvijek nemaju petu, ali su nešto odvažnije nego delikatne svilene papučice nošene u modi regencije. Samo su čizmice imale malu peticu i bile su uske u tamnim bojama.

Moda u doma romantizma

Desetljeće 1830.ih započelo je sa razigranom i romantičnom modom nalik na lutke sa velikim šeširima, pastelnim bojama i cvjetnim motivima. Haljine su imale prepoznatljive široke i pune rukave, pomalo padajuća ramena, uzak struk i stožaste suknje i uski, naglašeni struk. Budući da se brokat vratio u modu mnoge haljine osamnaestog stoljeća uzimane su s tavana i prekrojene. Mnogo pažnje se pridonosilo suknjama. U prošlom desetjleću su bile krojene od vertikalnih traka koje su se sa struka postepeno širile. U 1830.-ima su se suknje počele širiti i produljivati. Jedna od najpoželjnijih stvari za imati u ormaru su podstave. Postalo je potrebno stavljati mnogo podstava da se dobije volumen. Jedna od podstava je morala biti štrikana ili protkana s konjskom dlakom za čvrstoću. Postale su poželjne teške tkanine poput brokata i satena. Rubovi suknja su bili u volanima, imali su teške dekorativne obrube te se čipka koristila da bi se rub dodatno prošio. Ti su nabori podizali suknju te se vidi zglob. Gornji dio je bio prirodan, često u V-izrezu. Široki ovratnici i pelerine od čipke ili odgovarajuće tkanine dodatno su naglašavali ramena. Manšete od čipke često su nošene na rukavima. Kako su 1830.te napredovale, rukavi su postajali sve veći, posebno pri vrhu da budu u balansu sa širokim suknjama. Takve ogromne rukave morali su pridržavati držači od štirkane tkanine. No, već 1836. počeli su se drastično smanjivati a punoća se premjestila na dolji dio rukava. Kada je kraljica Viktorija nasljedila krunu 1837. godine rukavi su ponovno postali uski sa samo nekoliko zaostalih nabora pri vrhu. Takvog oblika i dalje su kombinirani sa velikim ovratnicima. Mnoge žene koje nisu pratile modu, poput Emily Bronte, nastavile su nositi široke rukave i u 1840.ima. Bogate boje poput crvene boje rubina iz 1820.ih još su se uvijek pojavljivale no delikatni cvjetni motivi na pastelnim pozadinama bili su daleko najpopularniji. Nove nijanse zelene su bile izumljene poput one boje paprati, trave ili drugih biljnih motiva. Kombinacija cvjetića i pruga bila je iznimno popularna. Postojale su jutarnje haljine, haljine za putovanje, haljine za šetnju i promenadu, haljine za tjelovježbu, putovanje, dvorske haljine i večernje haljine. Jutarnje i dnevne haljine imale su visoke ovratnike a padajuća ramena su naglašavana širokim trakama čipke ili drugim dekorativnih detalja. Ljetne poslijepodnevne haljine mogle su otkrivati ramena, ali dugi rukavi bili su obavezni. Haljine za vožnju kočijom ili putovanje bile su jednostavne a naglaskom na udobnost te najčešće tamnih zagasitih boja. Dvorske haljine su naravno slijedile modu dana. No, u tim raskošnim dizajnima često se potkrao povijesni utjecaj poput blagog Elizabetanskog ovratnika ili renesansnih rukava. Osim bogatih ornamenata čak i za svakodnevne haljine, obavezna je bila i povlaka. Večernje haljine bile su vrlo širokog izreza; otkrivale su ramena i imale su široke rukave u puff te su nošene s rukavicama srednje dužine. Ponekad su imale su male nabrane rukave, ostavština od mode regencije. U ovom desetljeću dame nisu poklonile svoje povjerenje šuštavim tafetama i svili koliko teškom brokatu i satenu. Čipka kao i cvijeće bili su neizostavni detalji na večernjim haljinama.Donje rublje sastojalo se od lanenog košuljca sa uskim rukavima do lakta, podsuknji od kojih je jedna bila štirkana i korzeta koji se u ovom desetljeću ponovno počeo nositi. Volumiozne rukave podržavali su štirkani, napuhnuti držači volumena koji su se nosili na ruci kod ramena. Niske cipele oblog vrha s vrpcama za vezanje nošene su u ovoj dekadi. Još uvijek nemaju petu, ali su nešto odvažnije nego delikatne svilene papučice nošene u modi regencije. Samo su čizmice imale malu peticu i bile su uske u tamnim bojama.

Verterizam i moda

Verterizam - pojam koji se povezuje uz Goetheov roman Patnje mladog Werthera. Verterizam je društvena i kulturna pojava koja se javlja nakon objavljivanja romana Patnje mladog Werthera. Ljudi se počinju oblačiti kao glavni likovi romana. Ljudi su masovno počeli kopirati glavnom lika u romanu.

Verterizam i moda

Verterizam - pojam koji se povezuje uz Goetheov roman Patnje mladog Werthera. Verterizam je društvena i kulturna pojava koja se javlja nakon objavljivanja romana Patnje mladog Werthera. Ljudi se počinju oblačiti kao glavni likovi romana. Ljudi su masovno počeli kopirati glavnom lika u romanu.

Poe: Crni mačak

Duša glavnog lika

Dušu glavnog lika bih obukla u zemljane i tamne tonove. Duša bi izgledala kao krvnik, velika, ali mršava, strašna, ali nevina. Na glavi bi imala velik šešir crne boje. Prekrivao bi cijelo lice i bio bi napravljen od kartona, ali omota crnim pamukom. Košulja bi bila crna, duga, dolazila bi sve do koljena. Materijal bi bio plastika jer nije ugodna za nositi. Rukavi bi bili napravljeni od acetatnog vlakna. To vlakno se dobiva iz celuloze u reakciji u kojoj sudjeluju još i octena kiselina i anhidrid octene kiseline u prisutnosti sumporne kiseline. Acetatna vlakna tvore sjajni materijal sličan svili. o završetku obrade određene kemikalije i dalje ostaju prisutne u samoj tkanini, te postaju aktivne u dodiru s vlagom i znojem. Materijal je nosiv, ali nije najugodniji. Hlače bi bile duge i tamno smeđe boje. Djelovale bi staro i iznošeno. Imala bi dug, crn kaput koji bi bio isto napravljen od plastike, ali bi plastika na nekim dijelovima bila spaljena. Imala bi prevelike crne, kožne čizme te bi se jako čulo kada hoda. Sve u svemu, duša bi izgledala tamno, tmurno, očajno, samo, a odjeća bi još pridonosila tom jadu.