Književni katalog

Loading...

Johann Wolfgang
von Goethe:

Loading...

DRUŠTVENO UREĐENJE NJEMAČKE U VRIJEME GOETHEA

Loading...

Goethe živi od 1749. do 1832., a romantizam traje od 1870. do 1830. U Europi, pa tako i u Njemačkoj, je kraj 18. i početak 19. st. obilježen stvaranjem modernog građanskog društva i revolucionarnim pokretima. Nositelji romantičarskih ideja bili su većinom pripadnici građanstva, ali bilo je i plemića. Odnos građanstva i plemića vidi se i u romanu, posebno u drugom dijelu kad Werther dolazi u drugi grad. U jednom pismu prijatelju piše o večeri kod grofa i otmjenom društvu u kojem se nije osjećao ugodno jer ga nisu prihvatili zbog toga što je nižeg staleža, što govori o tome kakvi su bili društveni odnosi između plemića i građana. U udžbeniku Povijest 3 piše da je u to vrijeme Njemačka težila ujedinjenju svih njemačkih državica i da se tražilo izborno pravo za šire slojeve stanovništva. Zemlja je bila u gospodarskoj krizi, seljaci i građani su se bunili. Seljaci su tražili ukidanje feudalizma, a građani su tražili političke slobode i prava. Vladari njemačkih država davali su im sitne ustupke kako bi ostali na vlasti. Bilo je to vrlo burno razdoblje.

Loading...

Loading...

„Patnje mladog Werthera"

Loading...

UREĐENJE INTERIJERA I EKSTERIJERA U VRIJEME ROMANTIZMA

Loading...

Romantizam je razdoblje u europkoj kulturnoj povijesti od 1790-ih do 1840-ih koje obilježava povratak prirodi i osjećajima. U književnosti se javljaju čudesni i nestvarni događaji ili se opisuju krajolici slikovita i melankolična ugođaja. Slična obilježja nalazimo i u uređenju interijera i eksterijera krajem 18.st. i u prvoj polovici 19.st. 

   Eksterijeri u doba romantizma također su povezani sa prirodom. Jedan takav primjer je i gradski perivoj (danas Perivoj kraljice Jelene) u Zadru, nastao j doba romantizma kad je vladao interes za strane kulture i civilizacije, kao i za biljke dalekih krajeva.

Loading...

Uredio ga je barun Welden iz Bavarske kojemu je Dalmacija bila egzotična zemlja, a njezina flora neistražena. Perivoj je zanimljiv zbog objekata smještenih u njemu: grčkog hrama, kineske pagode, ledene i umjetne špilje. Romantičari su voljeli priče o dalekim krajevima koje su budile njihovu maštu i nastojali su stvoriti romantični ugođaj u perivojima gradeći takve neobične građevine i sadeći biljke iz dalekih krajeva. 
Ako želite saznati nešto više o uređenju interijera u doba romantizma, možete posjetiti Muzej romantizma u Madridu. Muzej odražava život početkom 19. stoljeća, a osnovan je 1924. godine. U njemu su izloženi umjetnički radovi i namještaj koji odražava duh i svakodnevni život od građanskoga ukusa do ideja, kako su uživali u slobodnom vremenu. Također možete vidjeti cijelu zbirku ukrasnih umjetnosti, odjeću čak i igračke. 

Romantičarski stil možemo opisati elegantnim, luksuznim i udobnim. Danas se u duhu romantizma uređuju stanovi tako da namještaj ima svoju glatku liniju, odsutnost uglova, s oštrim prijelazima kako u geometrijskim elementima tako i u dizajnu boja. Ističu se folklorne teme, obilje cvijeća u obliku buketa u vazama, a mogu biti u obliku ornamenata na pozadinama, slike na tkaninama ili se mogu naći na dekor elementim namještaja, lustera i raznih okvira. Prevladavaju svijetle boje. Posebno mjesto zauzima rasvjeta. 

Iako je romantizam bio davno, interijeri i eksterijeri uređeni u stilu romantizma i dalje su prisutni u svakodnevnom životu, bilo kao spomenici prošlih vremena ili kao ponovno oživljen stil uređenja prostora oko nas.

MJESTO RADNJE

Početak romana, prvo poglavlje – Werther dolazi u mali njemački gradić radi poslova oko nasljedstva svoje majke i u pismu prijatelju iznosi svoje dojmove, opis nije realistički, već unosi svoje doživljaje, razmišljanja, maštanja.

Otprilike sat daleko od grada leži mjesto koje zovu Wahlheim.5 Položaj na brežuljku veoma je zanimljiv i kad po vrhu stazom ideš prema selu, možeš najedanput pregledati čitavu dolinu. Dobra krčmarica, koja je uslužna i vedra za svoje godine, toči vino, pivo, kavu; a, što vrijedi više od svega: dvije su lipe,6 koje svojim raširenim granama zasjenjuju mali trg pred crkvom, što ga naokolo zatvaraju seljački domovi, suše i dvorišta.

To je ponukalo pokojnoga grofa M... da zasadi vrt na jednom od brežuljaka koji se križaju u najljepšoj razlikosti i tvore najubavije doline. (...) Tu je odmah pred gradom zdenac — zdenac uz koji su me čari prikovale kano Meluzinu i njene sestre.1 Pođeš niz mali brežuljak i nađeš se pred svodom, gdje nekih dvadeset stepenica vodi dolje, a na dnu iz mramornih stijena izvire najbistrija voda. Mali zid koji iznad zdenca čini ogradu, visoka stabla što unaokolo pokrivaju prostor, hladnoća mjesta; sve to kao da nečim mami, nečim zastrašuje.

U pismu prijatelju 26. svibnja opisuje obližnji gradić u koji je odlazio, na temelju opisa možemo zamisliti mjesto zbivanja, ali opet više doznajemo o Wertherovim osjećajima i upoznajemo njegov lik, kako on doživljava svijet, što voli čitati, kako on doživljava to mjesto.

Moram Vam pisati, draga Lota, ovdje u sobici male seljačke gostionice, u koju sam se sklonio pred teškom olujom. Dok se u žalosnom gnijezdu D. vučem među stranim, mome srcu sasvim tuđim svijetom, nisam imao ni časa kad bi me moje srce pozvalo da Vam pišem; a ovdje u ovoj potleušici, u ovoj osami, u ovom zatvoru, gdje mi snijeg i led bijesno biju na okno od prozora — ovdje ste Vi bili moja prva misao.

U pismu koje piše kasnije 15. ožujka prijatelju pripovijeda o večeri kod svog poslodavca i opisuje atmosferu i društvo. Osjećao se nelagodno u tom društvu, a i društvo ga nije prihvatilo.

Otprilike sat daleko od grada leži mjesto koje zovu Wahlheim.5 Položaj na brežuljku veoma je zanimljiv i kad po vrhu stazom ideš prema selu, možeš najedanput pregledati čitavu dolinu. Dobra krčmarica, koja je uslužna i vedra za svoje godine, toči vino, pivo, kavu; a, što vrijedi više od svega: dvije su lipe,6 koje svojim raširenim granama zasjenjuju mali trg pred crkvom, što ga naokolo zatvaraju seljački domovi, suše i dvorišta.

U drugom dijelu knjige Werther odlazi u drugi grad kako bi pronašao novi posao i udaljio se od Lotte i Alberta. U pismu Lotti opisuje gostionicu u kojoj je odsjeo, ali opet tek nekoliko realističkih detalja, ostalo su njegovi dojmovi i osjećaji u tom trenutku.

Moram Vam pisati, draga Lota, ovdje u sobici male seljačke gostionice, u koju sam se sklonio pred teškom olujom. Dok se u žalosnom gnijezdu D. vučem među stranim, mome srcu sasvim tuđim svijetom, nisam imao ni časa kad bi me moje srce pozvalo da Vam pišem; a ovdje u ovoj potleušici, u ovoj osami, u ovom zatvoru, gdje mi snijeg i led bijesno biju na okno od prozora — ovdje ste Vi bili moja prva misao.

U pismu koje piše kasnije 15. ožujka prijatelju pripovijeda o večeri kod svog poslodavca i opisuje atmosferu i društvo. Osjećao se nelagodno u tom društvu, a i društvo ga nije prihvatilo.

— »Vi znate«, reče, »naše čudnovate prilike; kako opažam, društvo je nezadovoljno što ovdje vidi vas. Ne bih ni za što...« — »Vaša ekselencijo«, upadnem ja, »molim tisuću puta za oproštenje; ja sam prije trebao misliti na to i znam da ćete mi vi oprostiti ovu inkonsekvenciju; već sam se prije htio preporučiti, a zadržao me samo neki zli genije«, dodao sam sa smiješkom i naklonio se. — Grof mi stisne ruke s osjećajem koji je kazao sve. Odšuljao sam se nečujno iz otmjenog društva, izašao, sjeo u kabriolet i odvezao se u M., da ondje s brežuljka gledam kako zapada sunce, i pri tom čitam u svom Homeru divno pjevanje, kako vrijedni svinjar gosti Uliksa. (...) Uto uđe pošteni Adelin, odloži šešir, pogleda me, pristupi i reče tiho: »Zar ne, dogodila ti se neprilika?« — »Meni?«, zapitam. — »Grof te je otpravio iz društva«. — »Neka ih đavo nosi!«, rekoh. »Bilo mi je drago da izađem na zrak«. — »Dobro je«, doda on, »što to uzimlješ na laku ruku; mene samo ljuti što se o tome govori već svuda«. — Tek sada me je stala ta stvar gristi. Mislio sam: zato me i gledaju svi koji su došli k stolu. To mi je uskomešalo krv u žilama.

Guy de Maupassant: „Na vodi"

Nesretan jer saznaje da se Lotta udala za Alberta i nezadovoljan poslom i društvom, odlazi iz grada i prvo posjeti svoje rodno mjesto i opisuje doživljaj.

Ustavio sam kola kraj velike lipe, koja stoji četvrt sata pred gradom prema S..., sišao i rekao postiljonu neka vozi dalje, da pješačeći osjetim svaku uspomenu sasvim iznova, živo, iz punoga srca. Stajao sam dakle pod lipom koja mi je nekada, kao dječaku, bila cilj i granica mojih šetnja. Sve je drugačije!