Loading...

Knjiga

Loading...

Loading...

FILM

Loading...

Učenici 7. c razreda OŠ Bukovac

Lektira u 7. c: Dobri duh Zagreba i(li) Ritam zločina

Dobri duh Zagreba

Postoje brojni filmovi koji su nastali prema književnome predlošku. Poznata je rasprava o tome što je bolje: knjiga ili film? Odgovor na ovo pitanje vjerujemo da je dosta individualan. Svaki od ovih umjetničkih oblika ima svoje karakteristike i specifičnosti, pa je posebno zanimljivo uspoređivati djelo koje se treba za lektiru pročitati s njegovom filmskom adaptacijom. Učenici 7. c razreda za lektiru su trebali pročitati knjigu Dobri duh Zagreba, a na satu su hrvatskoga jezika zajedno sa svojom profesoricom Anđelkom Golub gledali film Ritam zločina. Nakon toga trebali su usporediti film i knjigu, izdvojiti najvažnije sličnosti i razlike te napisati svoj dojam o navedenim djelima. Pročitajte u ovoj digitalnoj knjižici što oni kažu o tome što im se i zašto više svidjelo te saznajte kakav je dojam na njih ostavio film, a kakav knjiga.

Priču Dobri duh Zagreba napisao je Pavao Pavličić 1971. godine, a izdana je u istoimenoj zbirci kriminalističkih pripovijedaka. Žanr ove priče je kriminalistička priča s elementima fantastike. Teme koje se protežu kroz pripovijetke u zbirci jesu: ubojstva, pljačke, otuđivanja novca, napadi na slabije, davljenja i ostala nemoralna djela kriminala i zločini; dok su motivi najčešće novac, ili ljubav i osveta.

Ritam zločina

Film Ritam zločina snimljen 1981. godine. Nastao je prema predlošku priče Dobri duh Zagreba i Stroj za maglu Pavla Pavličića koji je napisao scenarij za film. Redatelj je Zoran Tadić, a glavni su glumci Ivica Vidović, Fabijan Šovagović i Božidarka Frajt. Žanrovski je film triler-drama s
fantastičnim
elementima.

Dobri duh Zagreba

Priču Dobri duh Zagreba napisao je Pavao Pavličić 1971. godine, a izdana je u istoimenoj zbirci kriminalističkih pripovijedaka. Žanr ove priče je kriminalistička priča s elementima fantastike. Teme koje se protežu kroz pripovijetke u zbirci jesu: ubojstva, pljačke, otuđivanja novca, napadi na slabije, davljenja i ostala nemoralna djela kriminala i zločini; dok su motivi najčešće novac, ili ljubav i osveta.

Ritam zločina

Film Ritam zločina snimljen 1981. godine. Nastao je prema predlošku priče Dobri duh Zagreba i Stroj za maglu Pavla Pavličića koji je napisao scenarij za film. Redatelj je Zoran Tadić, a glavni su glumci Ivica Vidović, Fabijan Šovagović i Božidarka Frajt. Žanrovski je film triler-drama s
fantastičnim
elementima.

Jedna od glavnih razlika između filma i knjige je promjena imena glavnog lika. U knjizi je njegovo ime bilo Valentin, dok je u filmu Fabijan. Isto je jedna od većih razlika dodavanje novih likova: Ivica, Zdenka i Ivičini prijatelji. Isto, mi film gledamo kroz Ivičine oči, što prije nismo. S tom promjenom gledišta imamo i puno stvari koje se nisu dogodile u knjizi. Na primjer, doznajemo o Zdenki i njezinim odnosima s Ivicom. Te vidimo Ivičino mišljenje i reakcije na Fabijanove statistike.

Meni se film Ritam zločina kao priča svidjela, bila je zanimljiva. Zanimljivo je kako Fabijan otkriva zločine i kako se njegovo ponašanje mijenja kroz film. No, ono što mi se nije svidjelo jest kako film izgleda, znam kako je napravljen 1981. godine, ali i dalje me smetalo kako u nekim scenama je pola ekrana crno. Kod filma mi se isto svidjelo kako su više dočarali Fabijanove promjene ponašanja.

Mare Vitez

Djelo i film ima dosta razlika, no, izdvojit ću razlike koje smatram najvažnijima te najočitijima. Prva razlika je u imenima djela. Književno djelo se zove „Dobri duh Zagreba“ dok se filmska adaptacija naziva „Ritam zločina“. Druga je ta da glavni lik filma i glavni lik književnog djela nisu isti, no, drugi najvažniji lik u filmu je glavni lik u knjizi i upoznajemo ga kratko nakon glavnog filmskog lika. Ime književnog glavnog lika je promijenjeno u filmu i on zapravo priča nekome o svojem „hobiju“, čega uopće nije bilo u knjizi i u filmu se ne spominje kako to želi objaviti, dok toga ima u knjizi. Sličnosti koje sam primijetila jesu da Fabijan (Valentin) objašnjava glavnom liku, Ivici, kako je sve to raspodijeljeno (po zločinima po težini, spolu, motivima…) dok je to samo pripovjedač naveo kada smo se počeli upoznavati s Valentinovim „hobijem“. Fabijan (Valentin) se bavi Zagrebom najviše i radi to iz dobrih namjera. Sviđalo mi se djelo, ali mi je film draži jer mi se čini razrađenijim i potpunijim nego knjiga jer su u filmu bili dodani likovi (poput Zdenke) i zbog više događaja u filmu nego u knjizi (npr. Fabijan govori Ivici o zločinu kojeg je tajnica škole u kojoj Ivica radi počinila.)

Ali, moram priznati da mi je lik Zdenke antipatičan. Razlog tomu je to što je ona nazvala Fabijanov hobi „vradžbinama“ što mi je „diglo tlak“ jer ako na temelju statistike može pretpostaviti nešto, to nisu „vradžbine“ nego statistika i dobro opažanje gospodina Fabijana, a ako je to za nju previše za pojmiti, onda mi je je iskreno žao kad je za nju opažanje i statistika „nešto čudno“ i njezine djece što moraju živjeti s tako praznovjernom mamom. Drugi razlog zašto mi nije draga jest što je bila koristila svoj spol za svoj način razmišljanja, što je po meni glupo jer spol nema nikakve veze s načinom na koji razmišljaš, te što je spomenula nekakav pomalo tipičan stereotip za muškarce u jednom razgovoru s Ivicom što mi je zasmetalo jer mrzim kada se rade stereotipi po spolu ili općenito po bilo čemu. U konačnici, film mi je draži, no bio bi mi još bolji da nema lika Zdenke ili da je
drugačije
napisana.

Laura Đurđan