Kompetencije i svijest u multikulturalnoj učionici

AUTORICA
SUZANA DELIĆ

Suzana Delić, magistra je primarnog obrazovanja te izvrsna savjetnica s 32 godine iskustva rada u osnovnoj školi. Voditeljica je eTwinning i Erasmus+ projekata čijim pisanjem, koordiniranjem i provedbom se bavi petnaest godina. Voditeljica je videokonferencija te ih je kao metodu učenja u nastavi provela preko pet stotina sa svojim učenicima. eTwinning je ambasadorica te autorica niza edukacija za učitelje na europskoj razini. Koordinatorica je This is our time projekta za područje Europe te jedna od osnivačica Global VC Education Group. Autorica je udžbenika za Hrvatski jezik kao i digitalnih sadržaja za Hrvatski jezik i Matematiku.

SADRŽAJ

Razvoj kompetencija učitelja koji rade u multikulturalnoj učionici te izbor aktivnosti koje mogu primijeniti u svome radu okosnica su ove e-Knjige. Upravo eTwinning je platforma koja daje niz mogućnosti upravo učiteljima.

JEDNAKOST
RAZLIČITOST
TOLERANCIJA
STAVOVI
STEREOTIP
PREDRASUDE
MULTIKULTURA
ETWINNING
VIDEOKONFERENCIJE
ISKUSTVA
USAVRŠAVANJE
PROJEKTI
SURADNJA
RAZMJENA

RAZVIJANJE VJEŠTINA

AKTIVNOSTI

Stvoriti multikulturalno okružje i raditi u takvoj učionici, odnosno odjelu znači i upoznati se s terminima. Što je različitost, tolerancija...na kraju i što je multikulturalnost?
Kako provesti aktivnosti?

VIDEOKONFERENCIJE

ETWINNING

JEDNAKOST

Jednakost mogućnosti znači ravnopravan odnos prema ljudima, bez pristranosti, i stvaranje uvjeta, na radnom mjestu i u široj zajednici, koji potiču i poštuju različitosti i promiču dostojanstvo. Također se nastoje ispraviti nepravde iz prošlosti i osigurati da se prema klijentima, kupcima i dobavljačima odnosi na konstruktivan način koji podupire odgovarajuću inkluziju i ne dozvoljava neopravdanu diskriminaciju.

Različitost se odnosi na stvaranje inkluzivne sredine i praksi koje doprinose organizaciji i onima koji rade u njoj i s njom. U obzir uzima činjenicu da se ljudi razlikuju na mnogo načina. Razumijevanje, poštovanje i učinkovito upravljanje tim razlikama može rezultirati većim uključivanjem što može donijeti prevagu u korist uspjeha na individualnoj, timskoj i organizacijskoj razini.

IZVOR

RAZLIČITOST

TOLERANCIJA

Deklaracija o načelima tolerancije UNESCO-a iz 1995. godine definira toleranciju ne samo kao moralnu dužnost, već i pravnu i političku obvezu za pojedinca, društvene skupine i države.

Pravo na različitost
Biti tolerantan ne znači da prihvaćamo nepravdu. Biti tolerantan znači biti slobodan. Znači prihvaćati druge ljude oko sebe. Prihvaćati različitosti koje su prisutne između nas. Biti tolerantan znači držati do svojih uvjerenja, ali i uvažavati tuđa bez obzira bila ista ili različita od naših. Svi se mi razlikujemo i ne postoje dvije identične osobe. Razlikujemo se po običajima, vrijednostima, navikama, sposobnostima, jeziku, nacionalnoj pripadnosti, sportskom timu, boji kose. Razlikujemo se po svemu i u svemu.

Postoje brojne definicije tolerancije od „Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je također politički i zakonit zahtjev“, do definicije da je „Tolerancija odgovornost koja nosi ljudska prava, pluralizam, demokraciju i vladavinu zakona. Ona uključuje odbacivanje dogmatizma i apsolutizma i potvrđuje standarde postavljene u instrumentima internacionalnih ljudskih prava“.
Iz svega navedenog zaključuje se kako su glavne karakteristike tolerancije razumijevanje i poštovanje drugih sa svim njihovim različitostima u odnosu na nas.

Tolerancija se uči
Nitko od nas ne rađa se tolerantan. Ili netolerantan. To naučimo. S godinama. U obitelji. U sredini u kojoj živimo. Među ljudima s kojima živimo i s kojima se družimo. Veliki značaj u tome postoji još u najranijoj dobi. Već kao djeca učimo se biti tolerantni gledajući i učeći od svojih roditelja, obitelji, a kasnije i od svojih učitelja, prijatelja.

IZVOR

STAVOVI

Naš pogled na svijet uvjetovan je našom osobnošću, životnim iskustvom i učenjem iz obitelji i okoline pod čijim utjecajem oblikujemo vlastite stavove i vrijednosti te učimo društvene norme. Shodno tome, može se reći da svatko od nas na osobit način promatra svijet oko sebe te je bitno osvijestiti i istražiti različitosti percepcije.

STAV je stečena, relativno trajna i stabilna, organizacija pozitivnih ili negativnih emocija, vrednovanja ili reagiranja
prema određenim idejama, osobama, grupama, situacijama (stav prema vrsti odjeće, vrsti glazbe, ratu, smrtnoj kazni, pobačaju). Stječu se, oblikuju i mijenjaju
učenjem.

IZVOR

Uloga roditelja i stručnjaka jest poticati mlade na razmišljanje i formiranje vlastitih stavova i sustava vrijednosti. Pritom je od iznimne važnosti da ne namećemo drugima vlastite stavove, ne procjenjujemo njihovu ispravnost već da im pružamo što više informacija i pronalazimo argumente za različite stavove. Iz našeg ponašanja i djelovanja mora proizlaziti jasna poruka da različitosti predstavljaju bogatstvo i da svatko ima pravo na vlastito viđenje i način života.

STEREOTIP je jako pojednostavljena generalizacija o nekoj ljudskoj grupi, koja ne uočava individualne razlike.

PREDRASUDE

Utjecaj na pojedinca koji ima predrasude
Predrasude mijenjaju percepciju i onemogućuju da čovjek objektivno prosuđuje.

PREDRASUDA jest stvaranje suda unaprijed, donošenje odluke o nekoj osobi ili grupi ljudi bez odgovarajućeg znanja o njima. Stereotipi i predrasude mogu imati svoju pozitivnu funkciju no najčešće su negativni. Problem nastaje kada ljudi ne prihvaćaju nove ideje, odnose ili ljude što može dovesti do negativnih stavova, misli, emocija ili ponašanja prema različitom i nepoznatom. Takvi negativni postupci mogu se očitovati u vidu diskriminacije, etnocentrizma, ksenofobije, rasizma, seksizma, šovinizma i slično.