Učenički radovi

Paper stack border

Dizajn police za knjige Magdalena Marković, 8.a

Jedne noći u 12 sati,Mateja je čula zvuk brave na vratima.Uplašila se i ustala s kreveta,primjetila je da njene ribice Meli nema. Pomislila je da ne može odmah pozvati detektiva jer je kasno pa će ga pozvati sutra. Cijelu noć nije spavala... Došlo je jutro i odmah je otišla do telefona i pozvala detektiva.Telefon zvoni... Detektiv: Zdravo 028301, ovdje detektiv Bratolomej. Mateja: UPOMOĆ! Pomozite mi, moje ribice Meli nema. Detektiv: Recite mi vašu adresu kuće ili stana. Mateja: Grad Melenkovac,ulica Srapi 98A. Detektiv: Dolazimo za sat vremena, ne dirajte ništa. Detektiv Bratolomej i njegov pomoćnik Vers ulaze u kombi. Zvoni zvono na vratima. To je detektiv! Detektiv: Pozdrav, ja sam detektiv Bratolomej,a ovo je moj pomoćnik Vers. Mateja: Pozdrav, izvolite, uđite. Detektiv: Gdje vam je bila ribica? Mateja: Ovdje na komodi, u akvariju. Detektiv i njegov pomoćnik istražuju i pregledavaju komodu. Detektiv je našao tragove prstiju. Detektiv: Jeste li dirali to mjesto gdje je bio akvarij? Mateja: Zadnji put kad sam ju dirala bilo je prije mjesec dana kad sam ju premještala.

Detektiv je uzeo Matejin otisak prstiju.Nije odgovarao tim tragovima.Vers je ispitao Mateju kako je Meli izgledala,što jede... Detektiv je kroz prozor Matejine kuće gledao ulicu i vidio da je jedan čovjek došao s maskom na licu i kombijem do Matejina susjeda.Susjed je primio nešto stakleno,a u njemu nešto narančasto.Pomoćnik je rekao da je to ribica Meli.Detektiv, pomoćnik i Mateja su otišli do susjeda pitali ga zašto je uzeo ribicu. Susjed:Ja sam oduvijek htio ribicu,ali nemam novac da ju kupim. Detektiv:I misliš da je ispravno ukrasti ju,što misliš kako se Mateja osjećala? Susjed je sagnuo glavu,sav tužan daje ribicu Mateji. Mateja:Smiješ bilo kad doći nahraniti ju,vidjeti... Susjed:Stvarno? Mateja:Da. Susjed je zagrlio Mateju,a Mateja mu je dala novac da kupi svoju ribicu.Otišli su zajedno do trgovine ljubimaca,uzeli ribicu došli kući i zajedno se družili. Nikad ništa nemojte krasti,uzimati! Pitajte za posuditi,što god to bilo.. KRAJ! Brankica,8.b

Dizajn police za knjige (olovka i drvene bojice) David Tunić 8a

"Tijelo u pokretu" Magdalena Marković, 8.a

Bilo jedno&nbsp;davno&nbsp;jedno kraljevstvo u kojem&nbsp;su&nbsp;živjeli&nbsp;kralj&nbsp;,kraljica i njihova kći&nbsp;jedinica u jednom prekrasnom&nbsp;dvorcu&nbsp;pokraj&nbsp;šume.&nbsp;Budući da je djevojka&nbsp;napunila već&nbsp;25 godina kralj i&nbsp;kraljica&nbsp;su&nbsp;odlučili da svoju kćer jedinicu moraju udati. Kako joj je otac birao&nbsp;momka, trudio&nbsp;se izabrati nekog dobrog&nbsp;dečka&nbsp;,ali&nbsp;kojeg god&nbsp;da&nbsp;je izabrao&nbsp;djevojci se nije svidio&nbsp;,zato jer je&nbsp;ona već imala momka&nbsp;kojeg je&nbsp;voljela,&nbsp;budući da je momak radio za njenog&nbsp;tatu i da nije iz istog staleža kao&nbsp;oni,&nbsp;djevojka ali i&nbsp;mladić&nbsp;nisu smjeli&nbsp;ništa reći&nbsp;kralju&nbsp;.&nbsp;Znali su da kralj&nbsp;ne bi&nbsp;pristao&nbsp;i da bi ih&nbsp;razdvojio.&nbsp;Zbog toga&nbsp;da djevojka nije pristala na brak ni s jednim,&nbsp;kralj je počeo sumnjati u djevojku.&nbsp;Odlučio je saznati što skriva,&nbsp;jer je djevojka svake večeri išla šetati&nbsp;u prirodu&nbsp;pokraj&nbsp;rijeke,&nbsp;ali tajno nalazila&nbsp;s mladićem.

&nbsp;Zbog toga&nbsp;da djevojka nije pristala na brak ni s jednim,&nbsp;kralj je počeo sumnjati u djevojku.&nbsp;Odlučio je saznati što skriva,&nbsp;jer je djevojka svake večeri išla šetati&nbsp;u prirodu&nbsp;pokraj&nbsp;rijeke,&nbsp;ali tajno nalazila&nbsp;sa mladićem&nbsp;Tako je jedne večeri kralj rekao da ide&nbsp;&nbsp;posjetiti&nbsp;svoje&nbsp;vojnike&nbsp;,ali&nbsp;&nbsp;je otišao kraj rijeke da vidi&nbsp;što mu&nbsp;kći&nbsp;radi svake večeri&nbsp;tamo&nbsp;.Djevojka&nbsp;koja&nbsp;je bila uvjerena da&nbsp;joj tata&nbsp;kod&nbsp;prijatelja,&nbsp;našla se&nbsp;s momkom ne&nbsp;misleći&nbsp;da&nbsp;ih kralj&nbsp;promatra.&nbsp;Budući&nbsp;da&nbsp;kralj saznaše&nbsp;zbog čega&nbsp;njegova kćer&nbsp;jedinica odbija svaki brak odlučio je momka&nbsp;otpustiti&nbsp;jer bi bilo sramotno&nbsp;za njega da svoju kćer jedinicu&nbsp;ženi za svog&nbsp;zaposlenika.&nbsp;Kćer je saznavši za to svaki dan tugovala i plakala,&nbsp;a vrijeme je,&nbsp;ali i dalje&nbsp;djevojka je odbijala svaki&nbsp;brak.&nbsp;Budući da je kralj već bio&nbsp;star,&nbsp;a silno je želio da njihovim&nbsp;dvorcem&nbsp;&nbsp;trči i koje unuče&nbsp;&nbsp;i nije želio da mu kćer jedinica više pati.&nbsp;Tako je&nbsp;odlučio&nbsp;otići&nbsp;u daleki grad po momka i zamoliti ga da se vrati i vjenča&nbsp;s&nbsp;njegovom&nbsp;kćeri.&nbsp;Mladić je bio presretan kada je čuo&nbsp;&nbsp;što kralj želi.&nbsp;Vrativši se&nbsp;&nbsp;u dvorac mladić je zaprosio&nbsp;&nbsp;djevojku&nbsp;i vjenčali su se.&nbsp;Nakon godinu dana&nbsp;dobili su sina i nazvali su ga po&nbsp;ocu-kralju i tako su svi bili sretni.&nbsp;Kralju se ispunila želja:&nbsp;dobio je unuka&nbsp;i nasljednika,&nbsp;&nbsp;a mladić i djevojka&nbsp;su uživali u svojoj ljubavi&nbsp;i živjeli sretno do kraja&nbsp;života.&nbsp; Napisala: Matea Tomić

I tako, Bogdan je stigao u svijet u kojemu roboti rade sve umjesto ljudi, tehnologija je u tom svijetu bila toliko napredna da čovjek skoro ništa nije morao raditi,sve su umjesto njega radili roboti. Taj se svijet na prvu Bogdanu svidio zato jer nije morao ništa raditi, samo zapovijedati i uživati. Bogdan je putovao tim svijetom ali što je dalje išao viđao bi sve veće i veće grozote: ljude koji nemaju što jesti, patnju, ratove, bolesti, razne prirodne nepogode koje su pogađale svijet i odjednom je Bogdan zastao i rekao: šta je ovo?! Kakav je ovo svijet?! Ne želim više biti ovdje. Ne želim ovo gledati!” Mihael ga je pogledao i rekao: “Možda se tebi ovo čini nestvarnim ali ovakav će u budućnosti biti cijeli svijet.” Bogdan je zastao i rekao: “ovo nije mjesto gdje se može normalno živjeti,ovdje čovjek ne cijeni sebe,svoju obitelj,svoju zemlju,ovdje se ljudi ratuju,mrze...kakvo je ovo mjesto?! Gdje si me to poslao?! Mihael mu na to reče: “Ne moraš ostati ovdje ako ne želiš,samo sam ti htio dati do znanja da si trebao poslušati svoje prijatelje, a ne raditi po svome. Ljubav,poštovanje i vjera je nešto jako važno. Zato ću te sada poslati na takvo mjesto.” Odjednom se Bogdan stvorio na prelijepom mjestu u kojem je bilo puno: Zelenila, rijeka, vodopada, livada, oranica na kojem su ljudi vrijedno radili, parkovi gdje su se djeca igrala. U Bogdanu je pogled na sve to budio neopisiv osjećaj. Odjednom su se ispred Bogdana stvorili Djota i Choda. Bogdan je bio jako sretan i odlučio je da nikome neće reći o svome putovanju u drugi svijet te da nikome neće kvariti pogled na sadašnji svijet te je odlučio normalno živjeti zadovoljan sa svime što ima,zahvalan na svojoj obitelji i na svim ljudima koji ga okružuju.

Rad iz povijesti Marija Đorđević, 8.a

Onečišćenje vode Alen Đorđević, 7.c

PLANINA RaRaRi

Nekada davno postojala je planina RaRaRi,u njoj ima puno špilja i životinja,ali ne i puno drveća.Tri djevojčice:Bista,Lolila i Merika su odlučile otići na planinu bez znanja roditelja, uzele su ruksake i stavile hranu i piće unutra.Kasnije toga dana stigle su na planinu RaRaRi,roditelji zovu policiju...Bista je iznimno pametna djevojčica i prvo je rekla da se trebaju sakriti iza nekog grma da slučajno ne naiđe neka životinja i tako su se sve složile i sakrile se iza grma.Prva životinja koju su vidjele bila je miš,a Merika se jako jako jako puno boji miševa i toliko je vrisnula da je pao kamen s planine RaRaRi.Lolila se ne boji ničega,ona je hrabra djevojčica i uzela je miša i odvela ga na drugi kraj.Nastavile su i došle su do kamena koji je pao s planine. U njemu je našto vikalo poput ovakvog zvuka: „ aaukaaalll ”,podigle su kamen i našle neku životinju koja im je rekla bok,Bista i Merika su se polako udaljavale od straha dok Lolila odgovori: „ Bok,koja si ti vrsta životinje ”.On odgovori: „ Ja sam vrsta njorića oni mogu plivati,pričati,letjeti...i mi imamo rog ”.Bista odgovori:„ Smijem li ga vidjeti i uslikati te ”.On odgovori naravno i nasmiješio se. Njorić se zove Šravi i odveo ih je do jako dobrih životinja i rekao im nešto o njima.Te životinje se zovu droli.Došli su do njih i odmah je jedan mali drol rekao „ Zdravo”.Sve su odgovorile Zdravo jer se ovaj put nisu bojale zbog njorića.Možete li nas odvesti do neke špilje.Oni odgovoriše: „ Naravno slijedite nas!” Došli su do špilje KaKaPi i dok su se Lolila i Merika smijale za to ime,Bista je sve ispitala drolove o njoj.Drolovi su ih napustili i rekli da ima blago pa mogu nešto vrijedno naći.

Zdrava prehrana Zadatak iz kemije Marko Andrejević, 8.a

"Tijelo u pokretu" Marija Đorđević, 8a

Intervju s majkom Marija Đorđević, 8.a

Flash yellow

UČENIČKI RADOVI ZA VRIJEME ONLINE NASTAVE

OŠ u Djulovcu lipanj 2020.

Što možeš reći o svojoj obitelji ?  Moja obitelj je jako zabavna,brižna i složna. Uz supruga Zlatka imam dva sina, starijeg Mateja, koji je već odrastao i živi s nama. Završio je srednju školu za elektroinstalatera i radi u svojoj struci i tebe Mateo koji sada završavaš osnovnu školu i pripremaš se za upis u srednju školu. Što voliš u životu, u čemu uživaš?  Volim svoja “tri mušketira”, tebe Teiću , Mateja i vašeg tatu, obožavam provoditi vrijeme s vama, peći vam palačinke, kuhati ono što volite jesti te obožavam i uživam u pečenju kolača i torti koje vi volite jesti. Sjećaš li se dana kada si mene rodila po nečemu posebnom?  Teiću moj, hahahaha, kako se ne bih sjećala ,hehehe, kao jučer mi je to. Bili smo u Končanici na stanu jer smo u Miletincu dovršavali novu kuću, tata ti je tada radio u Dalitu kao portir i naravno većinom noćne smjene jer se tu za kuću pripremalo. Bio je ožujak, tata ti je radio noćnu i po danu bio u Miletincu, predvečer je došao umoran kući. Kasno je zaspao te noći, a ja sam oko 2 u noći dobila trudove, budila sam ga i rekla mu da idemo u Viroviticu, a on onako pospan mi je rekao: “ Kako mi se spava,molim te el to može malo kasnije? “ Naravno kada je skužio da su trudovi u pitanju za 2 min je bio spreman, čak je stigao i djeda Josipa nazvat da s bakom Blankom dođu pripaziti Mateja . Kakvi smo bili Matej i ja kao djeca?  Bili ste jako razigrani, dobri, poslušni i niste se nikada tukli ni svađali za igračke ili stvari. Uvijek ste jedan drugome pomagali, igrali se skupa, vozili bicikle... Kad god ste se došaptavali znala sam da nešta smjerate ili planirate, hahaha, bili ste kao braća Dalton - gdje je bio jedan, tamo je bio i drugi.  Želiš li reći nešto za kraj svojoj djeci, ali i ostalima?  Uživajte u svojem djetinjstvu, ne zamarajte se sa nebitnim stvarima ili svađama, jedno je djetinjstvo, a kad ono prođe ne vraća se više... Tada nastupa život koji nosi sreću i veselje, ali isto tako i brige kao i obaveze.

Jednom davno grupa prijatelja krenula je na put,ali nisu mogli ni zamisliti da će to putovanje biti putovanje njihovih života. Ranom zorom Choda,Bogdan i Djota uputili su se na veliki put kroz šumu po imenu “Dead wood”. “Dead wood ” bio je povezan sa mnogim strašnim događajima koji su se događali u prošlosti,ali njih ni to nije spriječilo da krenu na putovanje. Pričalo se da se u toj šumi vode borbe između dobra i zla i da postoje dva šumska puta. Jedan put vodi u svijet u kojem roboti i tehnologija vladaju ljudima,svijet u kojem se ljudi mrze i ratuju. Drugi put vodi u svijet u kojem roboti uopće ne postoje ,postoje samo ljudi koji se međusobno poštuju i vole,ljude koji vrijedno rade za sebe i za svoju obitelj,ljudi koji vole svoju zemlju i brinu se o njoj. Prijatelji su dugo putovali sve dok nisu postali umorni. Odlučili su pronaći prikladno mjesto za spavanje. Bogdan je u daljini ugledao svijetlost i što su se više približavali svijetlost je bila sve veća i veća. Bila je to mala koliba. Chodi je bilo čudno da se usred šume gdje nema nigdje nikoga nalazi koliba u kojoj su svijetla upaljena. Rekao je: “nekako mi ovo jezivo izgleda. Koliba usred šume sa upaljenim svijetlom. Kao u horor filmovima.” Djota se složio sa Chodom i rekao: “idemo dalje,sigurno ćemo pronaci jos neko mjesto prikladno za spavanje.” Bogdan nije poslušao Chodu i Djotu,i usao je u kuću pred njim se stvorio čuvar te kolibe. Čuvar kolibe se zvao se Mihael.Mihaela su zarobili roboti da čuva tu kolibu. Mihael je bio čarobnjak koji je stvorio te robote i odlučio je i Bogdana petvoriti u glavnog robota.Koji bi upravljao tim svijetom, Choda i Djota se nisu složili s time.Mihael se naljutio I odlučio je poslati Bogdana na krivi put. Mihael je rekao Bogdanu:"poslati ću te na pravi put ako ne poželiš biti zapovijednik robotima.”

Polica za knjige Patricija Jaković, 8a

Istraživački rad iz povijesti Mateo Čitković, 8.a

Antique paper texture

Učenici OŠ u Djulovcu su bili vrijedni tijekom provođenja online nastave. Iako im često nije bilo lako, učenici su stvorili puno kvalitetnih radova. Neke od njih možete pogledati listajući stranice koje su pred vama.

Brošura o narječjima David Tunić, 8.a

Koloristička perspektiva Anamarija Đorđević, 7a

Intervju s majkom Mateo Čitković, 8.a

Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo, pamtiš li nekoga posebno tko ti je bio prirastao srcu kao dijetetu?  Moje djetinjstvo je bilo gotovo pa slično tvojemu...Odrastala sam kao bezbrižno dijete koje su svi tetošili, posebice moja prabaka Julijana. Ona je uvijek bila spremna ispeći mi palačinke ili napraviti nešto posebno za jelo što sam ja voljela. Kada god je išla do šume, uvijek bi mi donijela vezicu šumskih jagoda ili divljih kupina, brižno spremljenih u džep njezine pregače koju je skidala samo kada se spremala na spavanje. I da, ona mi je posebno bila prirasla srcu. Pamtiš li nekoga posebno po nekim gestama ili nečemu drugome iz djetinjstva?  Pamtim svoju tetku Vjeru, sestričnu djeda Josipa... Radila je, kao novinarka, u Jednoti (to je češka novinsko - izdavačka kuća u Daruvaru ) i svaki je dan poslije posla dolazila nama na kavu da ne pije sama, ali nikada nije došla bez voćnog jogurta. Tada je to bilo relativno skupo i nije se, kao sada, kupovao često. Gdje si pohađala osnovnu školu?  U osnovnu školu sam krenula u Dioš, nastava se održavala u dvorcu Dioš od 1. do 4 razreda u dvije učionice po hrvatskom programu. S time da sam 90-ih ,kada je izbio rat u Hrvatskoj, poslana u Češku gdje sam pohađala prvo polugodište 4. razreda po češkom planu i programu pa sam nakon povratka u proljeće u školu u Diošu morala pisati razliku nekih ispita. Nakon toga sam prešla u 5.razredu u Osnovnu školu Josip Ružička u Končanici, prvo polugodište, a drugo polugodište sam pohađala u Osnovnoj školi “”Vladimir Nazor&amp;quot; u Daruvaru jer smo se preselili tamo na stan. U Daruvaru sam završila osnovnu školu i upisala Srednju Tehničku školu u Daruvaru. Kako to da si upisala srednju školu za vozača motornog vozila?  Upisala sam prometnu jer volim voziti...ma što volim, obožavam... Htjela sam nakon mature u Daruvaru upisati 4. godinu i položiti za Prometnog tehničara u Školi za promet u Zagrebu, ali se baš tada raspala Novogradnja (firma u kojoj je moj djed Josip radio kao zidar) tako da sam odustala zbog financijskih razloga.

Tajanstvena kraljica&nbsp; Nekad davno živjela je kraljica&nbsp;u dvorcu&nbsp;, a&nbsp;dvorac je bio velik i&nbsp;prostran.&nbsp; Ispred dvorca&nbsp;je bilo puno cvijeća i nekoliko&nbsp;crvenih ruža.&nbsp; Kraljica je odlučila imati sastanak.&nbsp; Svi su se pitali tko je ona&nbsp;jer se&nbsp;deset&nbsp;godina&nbsp;ne&nbsp;zna&nbsp;ništa o njoj.&nbsp; Nekoliko dječaka&nbsp;koji su dobri prijatelji napravili su družinu&nbsp;koja se&nbsp;zvala Sloga.&nbsp; Kada je sastanak počeo&nbsp;dogovorili&nbsp;su se da će razotkriti tko je&nbsp;Kraljica.&nbsp; Nakon sastanka&nbsp;dogovarahu&nbsp;se tko će biti glavni&nbsp;u družini.&nbsp; Odlučili su da to bude&nbsp;Branko.&nbsp; Branko je oduvijek&nbsp;bio najuspješniji i&nbsp;najsnalažljiviji od svih.&nbsp; Počeli su s istraživanjem,&nbsp;ali nisu imali dovoljno podataka.&nbsp; U kraljevstvu&nbsp;je živjela jedna&nbsp;djevojčica po imenu Dora.&nbsp; Ona bijaše spretna&nbsp;i vješta.&nbsp; Imala je dugu plavu kosu&nbsp;upletenu&nbsp;u pletenice.&nbsp; Haljina joj bijaše plava sa puno&nbsp;cvijetića.&nbsp; Njen osmijeh&nbsp;i plave oči mamile&nbsp;su svačiji pogled.&nbsp; Branko je ugledao Doru jer se poznaju iz škole.&nbsp; Sjetio se on da Dora može biti dobar istražitelji&nbsp;u družini.&nbsp; Upitali su je ona&nbsp;je&nbsp;rekla:”&nbsp;Može&nbsp;ali&nbsp;hoću nešto od&nbsp;vas!”&nbsp; Branko odgovara:&nbsp;“Da samo reci što treba!”&nbsp; Dora&nbsp;odgovara:”&nbsp;Treba mi 20&nbsp;novčića.”&nbsp; Dječaci su razmišljali&nbsp;da svatko od njih treba dati po 4 novčića.&nbsp; Svi su se složili i počeli istraživati.&nbsp; Dora je pronašla&nbsp;pismo na ulici gdje je pisalo:&nbsp;&nbsp; Pozdrav! Pozivam te na čajanku u&nbsp;dvorac. Samo ti i još&nbsp;jedna&nbsp;osoba&nbsp;možete ući u dvorac. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Lijep pozdrav&nbsp;od kraljice Elizabete! Dora je uzbuđeno&nbsp;poletjela prema družini.&nbsp; Rekla je da je sad prilika&nbsp;upoznati i saznati puno toga o&nbsp;kraljici i dvorcu.&nbsp;

Najteži dio je bio&nbsp;tko&nbsp;će s njom u dvorac.&nbsp; Glasali su za Branka.&nbsp; Dora i Branko polako su krenuli prema dvorcu.&nbsp; Smišljali su&nbsp;kako će pristupiti&nbsp;kraljici i&nbsp;kakva pitanja će joj postaviti.&nbsp; Ispred dvorca stajaše čovjek koji čuva dvorac.&nbsp; Upitao ih je&nbsp;što trebaju oni&nbsp;odgovoriše kraljicu.&nbsp; &nbsp;Stražar&nbsp;ih zamolili da sačekaju&nbsp;dok ode pitati kraljicu.&nbsp; Kraljica ih je čekala.&nbsp; Ušli su u dvorac i uzbuđeno&nbsp;razgledavali.&nbsp; Pogledi su&nbsp;bježali&nbsp;po cijelom dvorcu.&nbsp; Divili su se lijepim slikama,&nbsp;namještaju i još puno toga.&nbsp; Kraljica je stajala za stolom i&nbsp;čekala.&nbsp; Dora je gledala kraljicu i divila se njezinoj&nbsp;ljepoti.&nbsp; Njezina&nbsp;kosa&nbsp;sa krunom na glavi blistala je,&nbsp;predivne&nbsp;oči&nbsp;bile su&nbsp;boje kestena, obrazi rumeni kao&nbsp;jabuka.&nbsp; Haljina&nbsp;prepuna zlata presijavala se&nbsp;veličanstvenim sjajem.&nbsp; Predstavila se, ugostila ih&nbsp;i pitala:&nbsp;“Djeco&nbsp;moja draga upitajte što vas zanima, možda&nbsp;sam vam nešto zaboravila reci.”&nbsp; Branko je izrazio&nbsp;&nbsp;želju&nbsp;i&nbsp;rekao je da želi sliku sa kraljicom.&nbsp; Kraljica je rekla: “&nbsp;Može,&nbsp;naravno.”&nbsp; Dora je rekla da želi znati razlog&nbsp;zbog čega je pozvana&nbsp;u dvorac.&nbsp; “Draga djeco ja ne mogu živjeti u ovakvom životu&nbsp;u ovakvom životu bez ikoga,&nbsp; hoću&nbsp;imati prijatelje i družiti se”&nbsp;rekla je kraljica.&nbsp; “Jednog dana ovaj dvorac&nbsp;ću proslijediti&nbsp;onom tko je više u ovom dvorcu i&nbsp;sa&nbsp;mnom.&nbsp; Zato djeco dolazite&nbsp;više puta k meni!”&nbsp; Branko&nbsp;i Dora otiđoše prema svojoj družini&nbsp;i ispričaše svoj doživljaj.&nbsp; Dora je&nbsp;vrlo&nbsp;često išla&nbsp;posjetiti&nbsp;kraljicu, postala joj je poput kćeri&nbsp;i tako&nbsp;naslijedila&nbsp;dvorac&nbsp;

Zadatak iz hrvatskog jezika Intervju s mamom David Tunić, 8.a

Intervju s majkom Magdalena Marković, 8.a

Ne biste vjerovali ,tražile su istraživale i našle su vrijedne dijamante.Vratile su se drolovima i oni su se začudili.Roditelji zovu i zovu,ali one nemaju signala.Ostavile su dijamante u kovčegu i zakopali su ga u jako groznoj zemlji.Išle su i naišle na slona on ih srećom nije vidio i zaobišle su ga,ali puma ih je vidjela i hodala je prema njima i one su trčale pa je i puma trčala za njima.Ispalo je da je htjela hranu to je shvatila Merika jer ona razumije životinje. Nije im bilo jasno da vide toliko životinja u jedom području.Pala je noć,otvorile su šatore i zapalile vatru,jeli sendviče i otišle spavati.Te noći netko je uzeo Lolilin ruksak.Vidjele su tragove i bili su veliki,veći od čovječje ruke.Na kraju su vidjele da se mali drol pokušao našaliti s njima.Djevojčice su htjele naći još jednu špilju.Našle su ju,ali ovog puta nisu znale ništa o njoj.Čulo se hrkanje,Merika je pomislila da je medvjed,ali kako medvjed ovdje s ovim životinjama.Približavale su se tom hrkanju i vidjele da je to zmaj.Bista je vrisnula i zmaj se probudio.Bista i Merika su izašle van,a Lolila je ostala,htjela je vidjeti dal’ i on može pričati,ali ipak ne i ona je onda brzo izašla van. Djevojčice su se htjele javiti roditeljima ali nisu imale signal,vidjele su njorića u letu i vikale ga: „ ŠRAVI! ŠRAVI!” On je sletio i pitao ih: „ Što je bilo?” Rekle su mu: „ Ima li ovdje signala?” Rekao je: „ Ima,ali jako daleko,mogu vas odvesti jedino da se popnete na mene.” Sve sretne odgovorile su: „ Hajde,molimo te.” I tako ih je odveo do tog mjesta,a to je bio vrh planine RaRaRi.Javile su se roditeljima i oni su krenuli autom do njih.Dok još nisu došli došle su do svih i pozdravile se sa njima.Rekle su: „ Nedostajat ćete nam!” A oni su odgovorili: „ I vi nama!” Došli su roditelji,a njorić Šravi je rekao da nikome ne priča o ovoj avanturi jer je ovo sve tajna.ŠŠŠŠŠ! KRAJ! Paula Gegić,6.b

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.