List učenika OŠ Martijanec - godina 22. - šk. god. 2023./2024.

Zlatna jabuka 22 OŠ Martijanecc

sestra sudjelovala u pripremi predstave)? Bilo je zanimljivo. Ima to dobrih strana jer nakon što završiš rad u kazalištu i dalje nastavljaš promišljati, stvarati, planirati, tako da mi je to bilo super. Kakvi su Vam planovi za dalje? Na čemu trenutno radite? Trenutačno s kolegicom razvijam našu autorsku predstavu inspiriranu serijalom Twin Peaks, ali to je istraživački rad jer nema konkretni tekst na kojem radimo. Nemam neke velike planove već dan za danom, projekt za projektom. Koliko imate slobodnog vremena i kako ga provodite? Ja sam slobodan umjetnik, nisam nigdje konkretno zaposlena, a to znači da sam uvijek vanjski suradnik i moram biti na sto strana da bi sve stigla. Imam jako malo slobodnog vremena, ali kad imam, pokušavam otići negdje u prirodu sa psom ili doma odmaram i

konzumiram neke serije i filmove. Što biste poručili mladima danas? Ne brinite oko budućnosti, u redu je predomisliti se.

Isječak iz predstave (preuzeto s interneta)

U sklopu Školskog preventivnog programa učenici od 5. do 8. razreda OŠ Martijanec 16. siječnja su bili u Ludbregu gdje su gledali kazališnu predstavu Drugačiji u organizaciji Kazališta Tirena. Radi se o dvoje tinejdžera koji su drugačiji, no to ne pokazuju jer su svjedoci što se u razredu događa onima koji su po nečemu drugačiji od većine. Tako Ema ne priznaje da ima teškoće s pisanjem i čitanjem, a njezin prijatelj nikome ne odaje da živi samo s tatom. Igrom slučaja nađu se u situaciji gdje jedno drugome ispričaju svoju životnu priču. Glavni glumci Lidija Kraljić i Matej Đurđević odlično su dočarali likove čemu je pridonijelo i prethodno istraživanje te razgovori s tinejdžerima. Nakon same predstave s glumcima je održan intervju gdje su učenici-novinari saznali još neke zanimljivosti o njima.

Plakat Teatra Tirena (preuzeto s interneta)

Paper texture

Dana 5. listopada 2023. godine učitelji OŠ Martijanec bili su na za njih organiziranoj terenskoj nastavi u Karlovcu. Prije samoga Karlovca posjetili su obližnji Stari grad Ozalj gdje ih je dočekao vodič koji ih je proveo stalnom muzejskom postavom. Ponovili su dio povijesnog „gradiva“ koje su znali, ali i čuli i naučili nešto novo. Nakon Ozlja krenuli su u Karlovac. Tu su razgledali Interpretacijsko-motivacijski centar Nikola Tesla Experience Center. Posebno ih se dojmio dio s levitirajućim tabletima, a zanimljive su i interaktivne igrice te kratki dokumentarno-igrani filmovi o životu Nikole Tesle. Prije povratka zaplovili su žitnom lađom Zora, drvenim brodom iz 18. st. na rijeci Kupi. Tu su saznali nešto o

Antique paper texture

ce i čitaonice „Mladen Kerstner“. Treći i četvrti razredi su pogledali izložbu heklanih igračaka Ade Vrtulek Gerić pod nazivom “OD NITI DO IGRAČKE – Moji heklanci”&nbsp;u izložbenom prostoru dvorca Batthyany.&nbsp; Nakon zanimljivo provedena tri sata&nbsp;u Ludbregu vratili su se opet vlakom u školu.

Pink polka dot pattern

ke škole te izazvali cijeli spektar emocija, od smijeha, veselja, uzbuđenja, straha pa čak i suza. Neke čak ni slatki pokloni nisu uspjeli utješiti! S velikim nestrpljenjem čekao se kraj nastave kako bi svi mogli izaći van na snijeg i početi s grudanjem. Iz škole su punih ruku izlazili učenici nižih razreda koje je velikim poklonima razveselio sveti Nikola u ime Općine Martijanec.

Nikolina Hader, stručna suradnica knjižničarka

Učenike PN posjetili su Sveti Nikola i Krampus

Učenicima RN je uz Svetog Nikolu darove dijelio načelnik Općine Branimir Nađ

Dan 6. prosinca 2023. godine svi ćemo pamtiti kao jedan od najljepših blagdana svetog Nikole. Snijeg, koji je cijelu noć padao i nastavio padati tijekom cijelog blagdanskog dana, posebno je uljepšao taj dan kojem se sva djeca uvijek vesele. Da bi vrijeme provedeno u školi bilo što svečanije i što uzbudljivije pobrinuli su se školski sveti Nikola i njegov vjerni pratilac Krampus. Posjetili su sve učenike i sve djelatni-

Dječji recital kajkavske poezije Krapina 2023.

Dana 5. rujna 2023. godine u Krapini je održan Dječji recital kajkavske poezije na kojem je sudjelovala Lucija Jagušić, učenica 8.b razreda u pratnji učiteljice Danijele Špoljarić. Lucijin rad Na povjesti bio je jedan od 273 radova iz 59 škola diljem Hrvatske koji su poslani na natječaj manifestacije te također jedan od tridesetak radova odabranih za javno izvođenje. Osim njenog rada u zbornik je ušao i rad bivšeg učenika 8.b razreda, sada srednjoškolca Damjana Špoljarića Život na selu. Festival kajkavskog pjesništva ove je godine održan od 3. do 9. rujna u Krapini, a pokrovitelji su bili Ministarstvo kulture i medija RH te predsjednik RH Zoran Milanović.&nbsp;

prve ruke čuli te naučili kako pravilno treba saditi

određenu vrstu cvijeća. Rezultate njihovog rada

možete pogledati na priloženim fotografijama.

U radionici su sudjelovali učenici 7. i 8. razreda

Leaf border

Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje - radovi učenika likovne grupe

Marble

Protekli vikend 9. listopada planinari su iskoristiti za šetnju domaćim krajem. Unatoč hladnom i maglovitom vremenu, nekolicina njih bila je za "akciju". Avanturu su počeli kod škole. Krenuli su prema Gornjem Martijancu 

pa se spustili na Donju Poljanu (dobro se opskrbili u lokalnoj trgovini) te dalje nastavili do crkve sv. Marije u Rukljevini.

Dana 30. studenoga učenici 5. i 6. razreda krenuli su u Zagreb. Prvi put kada smo stali u Sesvetama, imali smo kratki odmor. Nakon odmora krenuli smo dalje 

prema Zagrebu. Tu smo prvo otišli u McDonalds. Kada smo se najeli, išli smo prema kinu Cinestar koje se nalazi u Branimirovoj ulici. U kinu smo 

Krajem travnja 30. 4. 2024. godine učenici prvih i drugih razreda bili su na terenskoj nastavi u Krašogradu. Dan je bio ispunjen vožnjom vlakićem, sportskim igrama i natjecanjima, mužnjom mehaničke krave, sudjelovanjem u traženju blaga, zabavom na igralištu. Kako slika govori više od riječi, sami se uvjerite u to jesmo li se dobro proveli.

Moto ovogodišnjeg Novigradskog proljeća

zaštitnika Novigrada. U petak navečer smo svi zajedno išli u CMIK na svečano zatvaranje Škole stvaralaštva. Svečano zatvaranje se sastojalo od slastica koje su nam priredile scenske radionice, plesne radionice, lutkarske radionice pa sve do raznoraznih ostalih radionica. Na kraju zatvaranja svi smo zajedno pjevali himnu Novigradskog proljeća Proljeće u Novigradu. U subotu ujutro svi su učenici otišli svojim kućama autobusima. Koliko se moglo vidjeti, svi su bili zadovoljni vremenom provedenim u Novigradu te je mnogo njih izjavilo da će se prijaviti i druge godine. Bez razmišljanja mogu reći da je Novigradsko proljeće jedno od najljepših iskustava koje učenik može doživjeti. Novigradsko je proljeće najbolji način da se učenik izrazi svojim talentom i upozna sebe i svoju budućnost, da upozna nove ljude i sklopi nova prijateljstva te da stvori nezaboravne uspomene. Nadam se da će neki od nas i druge godine ići na Novigradsko proljeće, luku snova.&nbsp;

Paper stack border

Imeri Mihaljić, Romkinji koja je spasila židovsku djevojčicu Ester te ju odgojila kao svoje dijete. Zanimljivo je da je Ester još živa te se uskoro očekuje njezin dolazak u Ušticu. Nažalost, Hajrija je nedavno umrla kao prosjakinja i nikad nije saznala da je progla-

šenom Pravednicom među narodima. Na povratku stali su u pravoslavnom manastiru u Jasenovcu. Nakon razgleda manastira puni dojmova krenuli su kući.

Ispred Romskog memorijalnog centra u Uštici

Intervju s Mladenom Kopjarom, hrvatskim piscem za djecu i odrasle

Poklonjena petica

Mladen Kopjar je hrvatski pisac rođen 1975. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a nakon toga je počeo pisati priče za različite uzraste. Diplomirao je i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu. Napisao je „Trenutak s Tanjom“, „Čokoladne godine“, „Šifra kineske kornjače“ i „Žganci od vanilije“, zbirku priča „Autobus za Mjesec“ te zbirku priča „Ljubav, padobranci i izvanzemaljci“ za koju je 2008. godine dobio nagradu Ivana Brlić-Mažuranić. Trenutno živi i radi u Varaždinu.

Tko Vas je inspirirao da postanete pisac? Potreba da pišem pojavila se još u osnovnoj školi. Imao sam izvrsnu učiteljicu Katicu Rupić koja me poticala na pisanje sastavaka. Obično bih iz sadržaja dobio pet, urednost bi bila poklonjena petica, a iz gramatike i pravopisa sam dobivao tri. Koji Vam je najbolji dio kod pisanja knjiga? Najbolji su dio početne ideje, kad se nešto rađa u glavi. Samo pisanje zahtijeva dosta strpljenja, poštivanje tehnike i normi, ali i ono je vrlo zabavno jer se uvijek tijekom pisanja pojavi nešto novo što na početku nije postojalo. Najmanje što volim kod pisanja je posao koji slijedi kad je knjiga napisana. Tada ona mora biti izbrušena. To rade lektor i urednik. Nakon njih ja ponovno moram sve čitati, i to više puta, pa to više nije zabava nego doista pravi posao koji nema veze s početnom inspiracijom. Koliki je postotak onoga što se mora mijenjati nakon intervencije lektora i urednika? To ovisi o tome koliko je urednik strog. Ja nisam imao velikih problema s urednicima, oni nisu previše toga mijenjali. Lektori znaju zahtijevati neke promjene i to mi često nije drago. Osobito

je medicina. Na kraju, koliko god sam bio dobar u matematici i fizici, shvatio sam da se ne vidim u tome i odlučio sam se za glumu. 	 Što biste poručili mladim ljudima danas - osnovnoškolcima, srednjoškolcima? Gledajte svoj đir, radite ono što stvarno jako volite, ne odustajte od snova, budite ustrajni koliko god to bilo teško. Roditelji, učitelji i svi ostali su tu da vas podupiru i da vam žele sve najbolje, ali na kraju slušajte sebe i odaberite svoj put.

Intervju s Lidijom Kraljić, mladom glumicom iz Zagreba

U redu je predomisliti se

Lidija Kralj mlada je hrvatska glumica. Rođena je 1990. godine u Zagrebu gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. Studirala je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, a osim glume diplomirala je i lutkarstvo. Nakon šest godina provedenih u Osijeku, vratila se u svoj rodni grad. Još uvijek djeluje kao slobodna umjetnica.

Kako i kada ste se upustili u glumačke vode? Sve je počelo još u osnovnoj školi. Već sam tada bila članica dramske družine, a nastavila sam glumiti i u srednjoj školi pa je logični nastavak bio upis na Dramsku akademiju. Kad ste se odlučivali za Akademiju, sigurno ste imali i neki rezervni plan. Da niste glumica, što biste bili? Ja sam studirala u Osijeku, a tamo je tek u

Watercolor texture 1

Školske godine 2023./24. dvadesetak je učenika OŠ Martijanec sudjelovalo na međuopćinskoj smotri LiDraNo koja je održana u organizaciji OŠ Lud- breg 6. veljače 2024. go- dine. Između literarnih te samostalnih novinarskih radova te samostalnih i skupnih scenskih nastupa odabrana su 3 rada koja će školu pred- stavljati na županijskoj razini. Jedan od njih je samostalni no- vinarski rad Eni Vuk, u- čenice 6.a razreda. Ona je prilikom posjeta Mladena Kopjara napravila inter- vju s književnikom. Na županijsku smotru prošla je i dramska skupi-

na koju čine Tena Hižak i Eni Vuk (6.a), Jana Balaži- nec i Tia Cindori (6.b), Aron Šestak (7.a), Luka Jerešić (8.a), Ema Bedeko- vić, Lucija Jagušić, Tena Kolman i Marko Kežman (8.b) sa svojom izvedbom Stric iz Amerike. Na županijsku smotru po-

slana je i radijska emisija o cjelodnevnoj školi koju su pripremili Ema Bedeković i Marko Kežman te Luka Jerešić. Učenike su pripremale učiteljice Spomenka Struški i Danijela Špoljarić. &nbsp;&nbsp;

Dana 22. travnja 2024. godine učenici 1.a, 2.a i 2.b razreda išli su vlakom na terensku nastavu u Varaždin. Prvi razredi su posjetili dječju knjižnicu dok su drugi razredi bili u Muzeju vatrogastva. Nakon toga svi su se zajedno našli na baletnoj predstavi Pinocchio. Vrijeme do povratka u Martijanec kratili su igranjem u parku na dječjim spravama.

Na dječjem odjelu Gradske knjižnice Metel Ožegović

Watercolor texture 3

Prekrasna crkvica na brežuljku datira iz 13. st. Klupice u blizini crkve bile su prilika da naprave pauzu za ručak prije uspona na Novakovščak. Do škole su stigli u popodnevnim satima. Iako su ukupno hodali 6 sati i 30 minuta i prešli oko 24 km, nije im bilo nimalo teško i ni na trenutka nisu pomislili na odustajanje. Putem je bilo

smijeha, pjesme i grudanja. Zaključili su kako su proveli aktivan i zanimljiv dan te se vesele sljedećem izletu.

Svjetski dan jabuke - učenici razredne nastave

Dana 19. listopada 2023. godine u 2.b razred došao je gost. Bio je to Dragutin Gerić s kojim smo naučili što je to origami-tehnika savijanja papira. Radili smo leptire, čašice, zečeve, papige i avione i dobro se zabavili.

Ta knjiga je dugo stajala kao sinopsis, kao nacrt teksta jer je posvećena Bobici, mojoj supruzi. Bilo mi je jako teško početi pisati o toj temi pa sam tek nakon desetak ili više godina počeo pisati taj roman, to je zapravo roman o strahu. Kad sam krenuo, ona je svaku večer pročitala ono što sam napisao i davala mi podršku. Koja Vam je najdraža knjiga koju niste Vi napisali? Jedan od dražih pisaca, kad sam bio dijete, bio mi je Ivan Kušan. On je napisao više knjiga o Ratku Miliću zvanom Koko, ali „Zagonetni dječak“ mi je najdraža. Kasnije Kušan sve više eksperimentira s tekstom. Meni se sviđa taj rani Koko koji je nastao u šezdesetima. Zanimljivo je u vezi tog romana da on uopće ne zastarijeva. Kad roman danas prelistam, isti je kao u vrijeme nastanka. Izdržao je jedan veliki test vremena. Kad sam bio nešto stariji, čitao sam Zlatka Krilića. Od stranih pisaca uvijek izdvojim Sue Townsend koja je napisala seriju romana o Adrianu Moleu. „Junaci Pavlove ulice“ su mi još uvijek jedna od najdražih knjiga. To je prekrasna priča o ratovanju dječaka, a zapravo o prijateljstvu, odanosti i žrtvi. Čime se volite baviti, a da nije pisanje knjiga? &nbsp; Obično volim provoditi vrijeme s obitelji. U zadnje vrijeme slažem lego kockice sa sinom Franom. To nam je sad postala najdraža aktivnost. Osim toga, često šećemo i vozimo bicikl. Koji Vam je najljepši grad u Hrvatskoj koji ste posjetili? Prvo ljetovanje s obitelji je bilo u Opatiji. Jako volim Opatiju i šetnicu Franje Josipa. To ne znači da je to objektivno najljepši grad, ali kad si emotivno vezan za nešto, uvijek ti se čini ljepše nego što jest. Meni je Opatija doista lijepa, dragulj Kvarnera.

Svi učenici 1.a razreda dobili su medene poklon vrećice

Dana 17. studenoga 2023. godine učenici OŠ Martijanec obilježili su Dan sjećanja na žrtve Vukovara. Početkom 3. sata svi su se okupili u holu škole. Prigodni program je počeo himnom koju je otpjevala Mia Bajkovac iz

4.a razreda. Nekoliko učenika je pripremilo i recitiralo pjesme koje su nosile svaka posebnu poruku. Na kraju je odgledan kratki dokumentarni film o tome kako je Vukovar izgledao u vrijeme rata.

Prije povratka u razrede svi zajedno otpjevali su pjesmu Moja domovina te zapalili svijeće.

U Zagreb su išli i učenici sedmih i osmih razreda. Njima je prva postaja bila kazališna predstava Tajni dnevnik Adriana Molea u Gradskom kazalištu&nbsp; Žar ptica. Nakon predsta-

ve učenici su se fotografirali s glumcima. Sljedeće odredište bio je Tehnički muzej Nikola Tesla. Učenici su zajedno s voditeljicom razgledali dijelove muzeja koji nisu bili u obnovi,

Grid paper

Dana 7. prosinca 2023. u OŠ Martijanec organizirana je Večer matematike, projekt u organizaciji&nbsp; Hrvatskog matematičkog društva koji se istu večer odvija u mnogim školama diljem Hrvatske. &nbsp;Večer je to u kojoj učenici zajedno sa svojim roditeljima, bakama i/ili stari-

starijom braćom na drugačiji &nbsp;način kroz igru rješavaju matematičke zadatke. U OŠ Martijanec Večer matematike ima već dugu tradiciju. Učiteljice razredne nastave potrudile su se isplanirati večer kako bi se svi zajedno zabavili matematičkim igrama, mozga-

razredne nastave 59, a iz predmetne nastave 60) , 69 roditelja (iz&nbsp; razredne nastave 59, a iz predmetne nastave 60) i 9 učitelja (7 iz razredne nastave i 2 iz predmetne nastave). Ukupno je 69% učenika škole sudjelovalo u provedbi Večeri matematike 2023. Pozivamo vas da nam se pridružite iduće godine na novoj Večeri matematike!

licama i zabavnim zadacima. Učenici predmetne nastave rješavali su zadatke tijekom dana sa svojim učiteljima iz matematike i kod kuće sa svojim roditeljima. Ove godine Večer matematike je obilježilo ukupno 197 sudionika. Bilo je 119 učenika (iz

Pencils border

ZLATNA JABUKA

List učenika Osnovne škole Martijanec · Godina 22. · Broj 22 · Školska godina 2023./2024.

Kokot zakukuriče. Lepa i krasna je moja domaja jer saki den čuče sneseju jaja. Tam dole na vrtu potok teče, a vu jemu žaba krekeče. Preg pruge su lepi bregi zeleni koji su veseli i najdražeši meni.

Clouds pattern

Uživao sam ja tako jednog zimskog snježnog dana i šetao ulicom. Sve je bilo puno ukrasa, žaruljica, drvaca i štandova. Svi su se ljudi smijali, djeca su se grudala, obitelji slikale, a ja sam jedini šetao i nisam radio ništa. Pala mi je na pamet jedna ideja: pa ja nisam prestar, imam 11 godina, zašto se i ja ne bih išao grudati!? Pomislio sam to i iste sekunde krenuo. No, sreća nije bila na mojoj strani i tek što sam došao, jedna ogromna gruda mi je doletjela u glavu. Pao sam na pod i oči su mi se počele zatvarati. U isti čas sam čuo kako mi se djeca smiju, a moje oči su se zatvarale. Ništa nisam čuo ni vidio oko sat vremena. Odjednom sam čuo: bip, bip, bip, bip, bip… Probudio sam se i vidio da sam u bolnici. Pitao sam se tko je bio moj superheroj i pozvao hitnu pomoć, a doktor mi je rekao da je to bio prijatelj onog dječaka koji me pogodio. Te večeri rekao sam doktorima u bolnici da se osjećam bolje i da sam spreman za odlazak kući. Međutim, doktori su rekli da bi bilo najbolje da vidimo kako će mi biti sutra i ako mi bude bolje, sutra mogu doma. Nije mi ništa drugo preostalo nego da gledam utakmicu na televiziji nadajući se da će vrijeme brzo proći. Sljedećeg dana mi je bilo sasvim u redu i osjećao sam se spremno za odlazak kući. Tog sam dana u bolnici pojeo doručak, ručak i užinu te sam nakon užine otišao kući. Mama me je pokupila i krenuli smo kući. Došao sam kući, a kako je bilo jako kasno, morao sam ići spavati. Sljedećeg jutra morao sam pozdraviti svojeg prijatelja kojeg dugo nisam vidio, a to je moj Playstation 5. Skoro cijeli dan sam bio na Playstation-u kad sam se sjetio da bih mogao raditi nešto drugo. Ostatak večeri sam proveo igrajući šah sa svojim tatom. Drugoga jutra sam izašao na ulicu. Ugledao sam skupinu dječaka koji zlostavljaju mojeg prijatelja. Znao sam kako da to riješim. Uzeo sam pištolj na vodu, mobitel i zvučnik. Povezao sam se mobitelom na zvučnik i upalio zvuk snajpera. Zlostavljači su se uplašili i pobjegli, a prijatelj, kad me ugledao, zagrlio me. I ostali dečki su se skupili oko mene i svi su mi vikali da sam superheroj. Bio sam sretan. Mučila me još samo jedna stvar – koja je moja supermoć?! A onda sam se dosjetio da imam moć jaču od bilo kojeg superjunaka, a&nbsp; to je dobrota.

Teo Balažinec, 5.a (rad nagrađen na literarnom natječaju "Zavičaj uz rijeku Dravu")

Blue polka dot pattern

Mentorica učenicima bila je učiteljica Spomenka Struški. Rješavanje kviza išlo je odlično te su os- vojili 2. mjesto među 14 ekipa koje su sudjelovale! Nagrada su zabavne knjige za čitanje te još neko- liko sitnica koje su oduševile sve sudionike. Nakon kviza učenici su imali slobodno vrijeme kako bi razgledali te kupili knjige koje su im se svidjele.

Dana 9. studenog 2023. godine u Zagrebu na saj- mu knjiga Interliber održan je kviz po imenu High five. U tom kvizu sudjelovali su učenici OŠ Martijanec Teo Balažinec (5.a), Eni Vuk (6.a), Tijana Žeželj (7.a), Ema Bedeković (8.b) i Luka Jerešić (8.a). U kvizu su bila pitanja iz svih pred- meta koji se uče od 5. do 8. razreda.

Dana 13. listopada 2023. godine u jutarnjim satima učenici osmog razreda OŠ Martijanec krenuli su na terensku nastavu u Jasenovac koju financira Ministarstvo. U Jasenovcu su posjetili Spomen područje Jasenovac. Uz stručno vodstvo su prošetali cestom do Ka-

menog cvijeta. Prošli su pokraj vagona u kojem su se prevozili zarobljenici logora, a koji tu stoji kao podsjetnik na neka prošla loša vremena. Vrativši se u muzej, sudjelovali su u radionici. Zadatak im je prošetati muzejom, proučiti 

zbog korone bila otkazana tako da je moja prva profesionalna predstava koja je zaživjela Druga- čiji u organizaciji Teatra Tirena. Koja Vam je najdraža predstava i uloga koju ste glumili? Na Akademiji sam igrao u komadu Henrika Ibsena koji se zove Hedda Gabler. Kao najdražu izdvojio bih ulogu Jürgena Tesmana iz tog djela. Je li Vam se ikad dogodilo da ste zaboravili tekst, ako da kako ste se snašli? Uvijek postoji mogućnost da se zaboravi tekst, ali ja to nastojim izbjeći najlogičnijom mogu- ćom metodom, a to je da znam tekst kako se kaže k'o vodu piti. To je preduvjet za bilo kakvu glumu. Ako glumac zna svoj tekst, uvijek će znati koje lice igra, koja je situacija, koji je od- nos prema nekom drugom liku i onda se te male distrakcije lagano riješe improvizacijom. Kako se pripremate za predstave? Imate li neki ritual pred samu predstavu?

Čuo sam da redatelji, pedagozi, profesori glume zagovaraju ritual prije predstave. Ne bih rekao da imam neki mistični okultni ritual. Imam neku svoju rutinicu da se zagrijem. Udahnem duboko šest puta da se dijafragma i ošitni mišići zagriju, kao kod nogometaša, da tijelo bude spremno za aktivnost na pozornici. Vjerujem da ste igrali uloge pred ljudima koje poznajete. Je li teže glumiti pred njima ili pred nepoznatim ljudima? Uvijek kad je u publici netko koga znaš iz privatnog života, prisutna je drugačija trema, ali težim mišljenju da je publika publika i da će svaka publika biti novo iskustvo. Ne gledam na to kao na nešto što me koči, nego da mi to bude veća motivacija da pružim bolju izvedbu. Bez obzira tko je u publici, jako je lijepo kad se dogodi da situacija koju nismo planirali da bude smiješna, baš nasmije publiku. Znamo da ste glumili u TV-serijama. Što Vam je draže - kazalište ili film odnosno

televizija? Uvijek radije biram kazalište jer to je u trenutku, to se događa sada i tu. Prisutni ste vi kao publika i mi kao glumci i mi utječemo jedni na druge. Film i televizija su nekako drugačiji. Imaš više pokušaja pa ako nešto nije dobro, možeš ispočetka. Ja više volim tu pri-

sutnost u trenutku. Kakvi su Vam planovi za budućnost? Imate li neku ulogu koju biste rado utjelovili? Trenutno u Gradskom kazalištu Žar ptica pripremam predstavu Bornin vremeplov prema tekstu Krešimira Butkovića. Radi se o dječaku koji odlazi u prošlost kako bi tatu, koji mu je umro, još jednom zagrlio i pokušao spasiti, ali slučajno odu predaleko u prošlost u Zagreb 1980. godine. Što se ozbiljnijih uloga tiče, volio bih igrati nešto Shakespeareovo ili neki Čehovljev lik. To su neke želje u budućnosti, ali s obzirom da sam diplomirao tek prije tri godine, ima vremena. Tko Vam je glumački uzor? Imate li nekog idola izvan svog profesionalnog svijeta? Što se tiče glumaca, jako volim gledati Daniela Day Lewisa, a zanimljiv mi je i William H. Macy. Od naših glumaca jako cijenim Rakana Rushaidata, Krešimira Mikića te brzinu, način razmišljanja i glumačku inteligenciju koju ima

Dana 6. travnja pa sve do 13. travnja 2024. godine bila je održana Škola stvaralaštva Novigradsko proljeće. Novigradsko proljeće je radionički sedmodnevni program sa zajedničkom temom za učenike/hospitante. Iz Osnovne škole Martijanec ove godine je na Novigradsko proljeće išlo četvero učenika - Aron Šestak, Luka Jerešić, Eni Vuk i Tena Kolman te jedna učiteljica/hospitantica Sabina Lončarić. Tema ovogodišnjeg Novigradskog proljeća bila je krug.&nbsp;&nbsp; Učenici iz Varaždinske županije su autobusom iz Varaždina krenuli u Novigrad u jutarnjim satima te su

Aron (drugi slijeva) i Luka (prvi zdesna) u cirkuskoj radionici

Dana 17. studenoga u OŠ Martijanec učenici pred- metne nastave obilježili su Dan tablice množenja. Obilježavanje je zami- šljeno u dva dijela. U prvom dijelu učenici su mogli odigrati wordwall kvizove na temu tablice množenja. Deset najuspje- šnijih učenika nagrađeno

je slatkim nagradama. Drugi dio su pripremili učenici 8.a razreda Ivan Cukor i Luka Jerešić koji su osmislili kahoot kviz sa zadacima množenja i dijeljenja. Kahoot su odigrali svi učenici predmetne nastave. Nagrađeni su također najbolji i to slatkim pake-

tićima. Svi su pokazali odušev- ljenje, natjecateljski duh te ponovili tablicu množenja.

Ivana Golenja-Šmitlehner, učiteljica matematike

rujnu bio prijemni. Mojim roditeljima se to činilo jako riskantno i htjeli su da već u ljetnom roku upišem neki fakultet pa sam upisala fiziku na PMF-u. Da nisam otišla na Akademiju, vjerojatno bih bila seizmolog.

Jeste li ikad požalili zbog te svoje odluke? Ne. Mislim da je seizmolog isto dinamično zanimanje, ali nisam sigurna jesam li ja osoba koja bi mogla sjediti u uredu svaki dan. Koja vam je najdraža uloga koju ste glumili? Prilično mi je draga uloga Eme u predstavi Drugačiji zato što glumim s Matejem koji je super i jako mi je zabavno s njim igrati ovu predstavu. Do sada ste glumili i u dječjim predstavama i u predstavama za odrasle. Gdje se bolje snalazite? Dosta je slično, ali sve ima svojih prednosti i nedostataka. Ne bih mogla odlučiti. Volim i jedne i druge. Znamo da ste glumili u predstavi Tri sestre koju je režirao Vaš tadašnji suprug Nikola. Koliko je zahvalno ili teško raditi s članom obitelji (s obzirom da je uz supruga, i Vaša

Županijsko natjecanje u čitanju naglas održano je u&nbsp;25. listopada 2023. godine s početkom u 11 sati u OŠ Martijanec. Natjecanje je okupilo 29 učenika ljubitelja čitanja od čega njih 14 u mlađoj kategoriji (3. – 5. r.) i njih 15 u starijoj kategoriji (6. – 8. r.). Natjecanje je organizirala školska knjižničarka Nikolina Hader uz podršku ravnateljice Sonje Huzjak te pomoć učiteljica hrvatskog jezika

Tena Zlatar, Marizela Oršoš, Mia Bajkovac, Helena Ričko, Tena Kolman - predstavnice OŠ Martijanec

Članovi povjerenstva - Aleksandar Horvat, Elena Kovačić, Stjepan Stjepić (s lijeva na desno)

Spomenke Struški i Danijele Špoljarić. Članovi županijskog povjerenstva bili su Stjepan Stjepić, Aleksandar Horvat i Elena Kovačić. Pokrovitelji natjecanja bile su nakladničke kuće Alfa i Naklada Ljevak. Nagrađeno je ukupno šest učenika koji su osvojili 1., 2. i 3. mjesto u svakoj kategoriji. Na državno natjecanje plasirale su se Lota Špoljarić iz OŠ Ludbreg u mlađoj kategoriji i Jana Šipek iz OŠ Petrijanec u starijoj kategoriji. Domaćin državnog natjecanja bit će Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak 8. i 9. studenog 2023. godine.

Nikolina Hader, knjižničarka OŠ Martijanec

slobodno vrijeme. Tu je bilo baš veselo. Svatko si je nešto kupio. Nakon veselog i zanimljivog provoda na Trgu, krenuli smo k našem autobusu koji nas je sretno dovezao kući.

Zanimljivo je bilo slušati o slijepim i gluhim umjetnicima

Vjeronaučni pano učenika razredne nastave

gledali film Dnevnik Pauline P. Film je bio jako dobar jer se radi o stvarnom životu i u njemu su glumila djeca. Nakon kina išli smo u Tiflološki muzej. Tamo smo ušli u tamnu sobu u kojoj smo

„vidjeli“ kako je slijepim osobama. Pokušali smo i pisati brajicom, pismom za slijepe. Nakon muzeja odšetali smo do Trga bana Josipa Jelačića gdje smo dobili

mo rade. Također su došli kako bi napravili mjesto za dru- ženje u školskom vrtu. Radionica je nazvana „Vrt za druženje“. U suradnji s

učenicima sedmih i osmih razreda postavili su klupe i stol koje su napravili učenici Srednje škole ''Arboretum Opeka''. Osim toga učenici su iz

Dana 7. studenoga 2023. go- dine u OŠ Martijanec došli su pedagog i profesorica iz Srednje škole ''Arboretum Opeka'' Marčan. Cilj im je bio pobliže objasniti kako funkcionira škola i što ta- 

Portret gospođe Jesen - radovi učenika 3.b razreda

Dana 26. rujna 2023. godine smo Aron, učiteljica Sabina i ja išli u Poreč povodom 35. smotre učeničkih zadruga Republike Hrvatske. Putovali smo autobusom zajedno sa zadrugama iz Varaždinske županije. Čim smo stigli, išli smo složiti svoj stol na kojem smo izlagali proizvode koje 

vrlo brzo. Taj dan ujutro čim smo ustali, spakirali smo se, krenuli na doručak i na zatvaranje smotre. Nakon spremanja svojih stolova krenuli smo na dug put prema Varaždinu. Mogu vam reći samo jedno, bilo mi je odlično!

su radili učenici naše škole. Popodne smo imali slobodno za odmor i kupanje u bazenu, a na večer smo išli u šetnju. Ujutro odmah iza doručka bilo je otvorenje smotre. Došao je i trenutak kad smo Aron i ja trebali predstavljati svoju školu s proizvodima koje smo radili. Predstavljanje nam je odlično prošlo i napokon smo se riješili svih briga! Kraj smotre došao je

progonima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Vidjeli su i Park pravednice posvećen Hajriji

izloške, pogledati predložene video uratke te pronaći odgovore na pitanja koja su dobili na listićima. Nakon toga su morali prezentirati rezultate svojeg rada. Nakon ručka posjetili su Romski memorijalni centar Uštica. Tamo su upoznali povijest Roma na tom području. Čuli su ubijanjima i

povezanosti Karlovca s ostalim krajevima Hrvatske preko rijeka, odnosno plovnim putem. Saznali su da se na dnu Kupe i danas nalaze potop-

ljene lađe, a čuli su i priču o karlovačkim sirenama. Tijekom plovidbe mogli su vidjeti pokojeg kormorana s lijeve i desne strane rijeke, a uz samu rijeku vide se i ostaci srušenog željezničkog mosta te Crkva Majke Božje Snježne u Kamenskom. Na kraju terenske nastave zaključak je da će sigurno neke generacije učenika dovesti u ovaj kraj jer je samo putovanje bilo vrlo zanimljivo i poučno.

a zatim su imali slobodno vrijeme za razgledavanje prostora s izumima i starim prijevoznim sredstvima.

Slijedilo je slobodno vrijeme na Trgu bana Josipa Jelačića za šetnju i šoping, a zatim povratak kućama.

ako se gubi smisao onog što sam ja želio napisati. Posebno mi smeta kad zadiru u dijalog. Mislim da je to potpuno nepotrebno jer dijalog je slobodan način govora. Što je sličniji običnom govoru, to je uvjerljiviji. Kako odabirete naslove knjiga? „Sjena brončanog štakora“ je bio naslov koji je relativno lagano nastao, ali za „Čokoladne godine“ sam imao tridesetak pripremljenih naslova. To je roman o djetinjstvu, ali u pedeset poglavlja se događa dosta toga međusobno nepovezanoga, to je gotovo pedeset različitih tema. Nisam htio dati naslov knjizi samo po jednom poglavlju pa sam zamolio za pomoć urednicu Veru Barić koja je predložila ovaj naslov. Volite li svoj posao? Obožavam svoj posao. Kažu ljudi ako radiš ono što voliš, zapravo nikad ne ideš na posao. Ja pisanje ne doživljavam kao posao, to je moj život. Doista me veseli istraživanje samoga sebe kroz koje prolazim dok pišem. Tko Vam je najveća podrška u tome što radite? Najveća podrška mi je supruga Božica. Što god napišem, ona to prva pročita. Ona mi je puno pomogla kod knjige „Sjena brončanog štakora“.

Intervju s Matejem Đurđevićem, mladim hrvatskim glumcem i nesuđenim učiteljem hrvatskog jezika i povijesti

Ima vremena

Matej Đurđević je mladi hrvatski glumac rođen 10. ožujka 1996. godine u Slavonskom Brodu. Tamo je završio osnovnu školu i gimnaziju, a nakon gimnazije pohađao je Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu. Do sada je glumio u više kazališnih predstava te TV-serija od kojih su mu poznatije uloga Zorana Cvijanovića u seriji "Crno-bijeli svijet" te uloga vojnika iz čamca u seriji "Dnevnik velikog Perice". Trenutno u Teatru Tirena igra ulogu tinejdžera u predstavi "Drugačiji".

Opišite nam kako ste i kada krenuli u glumačke vode. Vrlo rano sam se počeo interesirati za glumu. Već u osnovnoj školi sam htio ići na dramsku, ali u mojoj školi nije bilo te izvannastavne aktivnosti. Kako mi je mama radila u drugoj osnovnoj školi, pitao sam mogu li tamo pohađati dramsku grupu. Dobio sam zeleno svjetlo i tako je krenuo moj glumački život. Zašto baš gluma? Jeste li od početka znali da ćete postati glumac ili ste imali neki backup plan? Što biste bili da niste glumac?

Mislim da uvijek treba imati backup plan. U Zagrebu na Akademiji postoji samo jesenski rok upisa pa sam ja u ljetnom roku upisao studij povijesti i hrvatskog jezika kao rezervnu opciju. Kad sam u jesen prošao prijemni na Akademiji i upisao glumu, ispisao sam se s hrvatskog jezika i povijesti. Koja je prva profesionalna predstava u kojoj ste glumili? Prva profesionalna predstava mi je bila u Gradskom kazalištu Žar ptica u predstavi Malac komalac. Nažalost, ta predstava je

od nje. Na njezinome licu ima i bora, ali one su samo tragovi životnih bura, suza i radosti. Baka sve nas uvijek utješi i svima želi sve najbolje. Ne sjećam se da je ikad bila loše volje i svima daje najviše što može, trudi se da uvijek popravi sve što nama naizgled izgleda nepopravljivo. Najviše od svega voli kad je cijela obitelj na okupu i da je mir. Ona je sunce koje svojim zrakama širi ljubav. Uvijek pomaže koliko može. Obožava se zabavljati i nasmijavati druge i kad je teško izvlači osmijehe na lica. U zimskim danima uz toplu peć i vatricu, baka se sjeća svojih dragih, svojih milih kojih više nema. Sjeća se sa suzom u očima svog pokojnog oca i moje pokojne prabake. Sjeća se saonica i mirisa domaćeg kruha. Sjeća se svakog Božića, mirisa pogače i snijega pred kućnim pragom. Moja bi baka dala svoje srce i sve svoje za svoju obitelj jer joj je ona sve na svijetu. Veoma je brižna, blaga, dobrodušna i darežljiva. Uvijek se trudi da je sve najbolje i svom svojom ljubavlju dočekuje svakog od nas kad se vraćamo kući. Uvijek nas čeka miris tople juhe, domaćih kolača i riječ koja liječi sve jade i tuge na svijetu. Svoju baku mogu opisati jednom jedinom riječju, a to je kamilica. Zašto kamilica? Zato što liječi sve bolesti na svijetu. Zato što podupire i miluje.&nbsp; Započela sam s riječju obitelj i završit ću s tom istom riječi. Sretna sam i zahvalna što ju imam, što ima svoju veliku i nesavršenu obitelj, ali imam savršenu baku i želim ju imati što duže pa ću sljedeću nedjelju ponovo kleknuti i zamoliti djetešce iz štalice da ju poživi još mnogo, mnogo godina kako bismo ona i ja mogle putovati ovim svijetom i učiti jedna od druge. Ja od nje životne mudrosti, a ona od mene pridjeve i glavne gradove država, a možda joj ispričam i za Emanuela&nbsp; iz druge klupe… ali samo možda…

Viktorija Vručina, 6.a (rad nagrađen na književnom natječaju "Zavičaj uz rijeku Dravu")

Snažna i mila – baka koja godinama uči i odgaja obitelj

Ja sam djevojčica i imam obitelj. Razmišljam o tom pojmu koji se provlači kroz povijest i snaži, podupire. Štiti u teškim vremenima, a odiše blagošću u lijepim danima. Dio te blage i snažne riječi je i moja baka. Zove se Jasnica, prezime joj je Vručina, a djevojačko prezime joj je Gašparić. Moj tata Jurica i moj stric Bojan njezina su sunašca. Pogled kojim ih prati podsjeća me na pogled kojim mjesec svake noći gleda sva zemaljska stvorenja, svijetao i blag. Pogled koji štiti, pogled koji voli, pogled koji odmara dušu. Njezina djeca darovala su joj predivne poklone, divnije od onih koje dobivamo svakog Božića pod okićenom jelkom. Ti su pokloni njezini unučići. Jedna od njih sam i ja, njezina pčelica. Dio naše obitelji je i moj djed Dragutin, njezina velika ljubav za koju govori da je ogromna, ali da se ponekad znaju i posvađati jer je to tako u svim odnosima, ali kad ju djed naljuti ona samo odmahne rukom i ispeče najslađu gibanicu na svijetu. Baka kaže da put do velike ljubavi ide preko punog želuca i ja se tome baš veselim. Obožavam slatke male svađe bake i djeda jer se onda najbolje jede. Baka svake nedjelje odlazi na misu u našu malu crkvu. Često odem s njom i klečim kraj nje izgovarajući ime onoga dječačića koji se, kako baka kaže, rodio u štalici kako bi spasio svijet od svih zala i bolesti. Jako volim te nedjelje i puricu koja se peče za ručak kad se cijela obitelj skupi oko stola.&nbsp; Baka Jasnica bila je predivna u svojoj mladosti jer je predivna i sad. Ima plave oči poput mora i kosu poput svile koja je pomalo sijeda, ali sjaji na prvom proljetnom suncu. Njezina mala usta se zaista ističu na njenom licu, kao i njezin prćasti nosić. Govore da sam naslijedila to

Početkom listopada 2023. godine u dvorištu OŠ Martijanec postavljen je vjetromjer. Vjetromjer služi mjerenju brzine i smjera vjetra, a mjerna jedinica je metar u sekundi. Postavljena sprava izazvala je znatiželju učenika.

odvojeno 212. Osim vjetro- mjera škola je skupljene bodove iskoristila i za stolno računalo, komplet za studijsko snimanje, 3D printer, set za programiranje na bazi mikromodula te 2 seta za uvod u elektroniku.

Vjetromjer je škola dobila u projektu CARNeta tijekom praznika 2023. godine. Nije poznata točna cijena, ali znamo da je bilo skupljeno 600 bodova, a za vjetromjer je 

stigli u hotel u popodnevnim satima. Nakon smještaja u popodnevnim satima svi smo zajedno išli na večeru pa u CMIK na svečano otvaranje škole stvaralaštva. Drugi dan su počele radionice. Sveukupno ima 19 radionica, od umjetničkih, digitalnih pa sve do keramičkih. Sve su radionice odjekivale zabavom, smjehom i naravno, kruženjem. Dani u Novigradu su izgledali ovako: ustajanje pa doručak, polazak na jutarnju tjelovježbu, jutarnje radionice, povratak na ručak i vrijeme za popodnevne aktivnosti (odbojka na pijesku, istraživanje obale, šetnja, društvene igre…). Nakon toga su bile popodnevne radionice pa večera i na kraju dana večernji programi (supertalent, zvijezde pjevaju i plešu, predavanja, disko večeri...). Nakon večernjih programa se još nekolicina učenika znala zabavljati po hodniku hotela i sobama sve do 23 sata. I tako svaki dan. Na svim tim događanjima su bili naši animatori, studenti koji su nas zabavljali. U četvrtak navečer su radionica pjevanja, skladateljska radionica, radionica scenske glazbe, literarna radionica i radionica aranžiranja i glazbene produkcije imale glazbeno-poetsku večer u Crkvi Sv. Pelagija,

Rene Bitorajac. Od glumica drage su mi Alma Prica, Daria Lorenci i Zrinka Cvitešić. Kad ih gledam, pokušam od njih učiti. Izvan glumačkog svijeta dosta pratim sport, posebno nogomet. Volim ljude, koji koliko god da postignu u životu, ipak ostanu prizemni i ne odu u nebesa, na primjer Luka Modrić. Sviđa mi se ta skromnost i prizemljenost. Već ste nekoliko puta spomenuli sport. Što mislite o hrvatskim navijačima, podržavate li ih ili...? Navijače volim, ali one koji nisu navijači, a misle da jesu pa rade gluposti po stadionima, njih ne podržavam. Trenutno je u tijeku Europsko prvenstvo u rukometu i cijela dijaspora nas podržava. Volim tu vrstu publike. Publika je slična u kazališnom i sportskom smislu. Volio bih igrati u predstavi u kojoj je publika toliko prisutna kao na utakmicama, da se dogodi sinergija, suigra između glumca i publike. Volio bih jednom doživjeti na sceni ono nešto što se osjeti na sportskim terenima.

Što smatrate najvećom prednošću, a što negativnom stranom glumačkog posla? Ja sam slobodni glumac i negativna strana toga je nestalnost, nesigurnost, promjenjivost. Mi slobodni umjetnici radimo od projekta do projekta i to je veliki minus. S druge strane, upravo je ta sloboda, koju imamo da radimo što hoćemo, da imamo neke svoje autorske projekte, veliki plus. Kao glumac moraš biti spreman na puno odricanja i žrtve. Čime se bavite u slobodno vrijeme, sigurno imate neki hobi? Bavite li se možda kakvim sportom? U malo slobodnog vremena, koje imam, igram nogomet, vozim bicikl, čitam, gledam filmove. Volim igrati pub kvizove. To je nešto u čemu zaista uživam. Kakvi ste bili kao učenik? Bio sam odličan učenik i upravo zbog toga su me roditelji htjeli odgovoriti od glume. Nagovarali su me na nešto ozbiljnije, kao što

Učenici razredne nastave sa svojim učiteljicama &nbsp;odlučili su dio školskih sati u četvrtak 16. studenoga 2023. godine održati u Ludbregu. Nakon 3. sata u školi uputili su se vlakom u Ludbreg. 

Prvo su svi zajedno u Centru za kulturu i informiranje „Dragutin Novak“ pogledali dječju kazališnu predstavu

Krešimira Pološkog „Zbrkane čarolije“ u izvedbi Dječje glumačke družine „Gumbeki“ KUD-a Anka Ošpuh. Nakon toga svaki razred je otišao nekamo drugamo. Učenici prvog razreda su istražili ludbreški Otok mladosti i zabavili se na dječjem igralištu. Drugi razredi su posjetili dječji odjel i igraonicu Knjižni-

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.