Jednoga dana četvero prijatelja dogovorilo se da će ići na putovanje. Odlučili su ići na more u potragu za gusarskim blagom.

Već na samom početku puta, našli su jedan veliki ključ. Taj ključ je čuvao dinosaur. Dinosaur je prstom pokazao na Anitu i tražio da mu kaže lozinku. Jan je Aniti šapnuo brojeve koje je uspio pročitati na ključu: 1 2 3 3. Anita je rekla te brojeve, a dinosaur im je dao ključ i pustio ih da prođu.

Nakon što su malo hodali, naišli su na veliku rupu koju nisu mogli zaobići pa su zabrinuto razmišljali kako će prijeći tako veliku rupu.

Već na samom početku puta, našli su jedan veliki ključ. Taj ključ je čuvao dinosaur. Dinosaur je prstom pokazao na Anitu i tražio da mu kaže lozinku. Jan je Aniti šapnuo brojeve koje je uspio pročitati na ključu: 1 2 3 3. Anita je rekla te brojeve, a dinosaur im je dao ključ i pustio ih da prođu.

Nakon što su malo hodali, naišli su na veliku rupu koju nisu mogli zaobići pa su zabrinuto razmišljali kako će prijeći tako veliku rupu.

Loading...

Ta rupa je bila puna lave. Stjepan se spotaknuo i slučajno gurnuo Tenu u rupu, ali na sreću sletjela je na hrpu kamenja umjesto u lavu. Stjepan i Jan su brzo izvadili uže iz svojih torbi, spojili svoja dva užeta i bacili ih Teni. Tena je primila uže, a drugi su je povukli prema gore i izvukli.
Dok su dizali Tenu, Jan je slučajno pomaknuo neki kamen ispod kojeg je bila ključanica. Probao je gurnuti dinosaurov ključ u nju. To je pokrenulo mehanizam koji je podigao most preko rupe.
Kada su prešli most, na drugoj strani rupe dočekao ih je znak: „Opasnost, zamke na putu!“ i gusti komadić džungle pred njima. Ušli su u džunglu i razmišljali kako dalje, kako proći sve te zamke. Tena je ugledala lijanu, primila je, probala je li čvrsta pa predložila ostalima da pokušaju na taj način preletjeti preko zamki.

Loading...

Loading...

Nastavili su hodati, ubrzo izašli iz džungle i gledali kuda će dalje krenuti. Stjepan je tada ugledao korake na podu koji vode prema vodopadu u daljini. Hodali su prema njemu prateći te korake, no na putu su naišli na veliku ogradu na kojoj je pisalo: „Ako želiš proći moraš pogoditi koš!“ Koš je stajao na ogradi, a košarkaška lopta ih je čekala ispod koša.
Jan je prvi uzeo loptu i bacio je prema košu – ali, promašaj! Lopta je doskočila Aniti u ruke. Ona je rekla: „Vidi sad majstorice!“, osmjehnula se i bacila loptu, no i ona je promašila. Lopta se otkotrljala do Stjepana koji je pažljivo ciljao pa bacio loptu, no i on je promašio. Tena je tada uzela loptu, duboko udahnula, pogledala prvo u loptu, zatim prema košu, i bacila loptu visoko. Pogodak! Lopta je ušla ravno u koš. Svi su radosno skočili i zagrlili Tenu. Vrata su se otvorila i društvo je krenulo dalje.

Nastavili su hodati, ubrzo izašli iz džungle i gledali kuda će dalje krenuti. Stjepan je tada ugledao korake na podu koji vode prema vodopadu u daljini. Hodali su prema njemu prateći te korake, no na putu su naišli na veliku ogradu na kojoj je pisalo: „Ako želiš proći moraš pogoditi koš!“ Koš je stajao na ogradi, a košarkaška lopta ih je čekala ispod koša.
Jan je prvi uzeo loptu i bacio je prema košu – ali, promašaj! Lopta je doskočila Aniti u ruke. Ona je rekla: „Vidi sad majstorice!“, osmjehnula se i bacila loptu, no i ona je promašila. Lopta se otkotrljala do Stjepana koji je pažljivo ciljao pa bacio loptu, no i on je promašio. Tena je tada uzela loptu, duboko udahnula, pogledala prvo u loptu, zatim prema košu, i bacila loptu visoko. Pogodak! Lopta je ušla ravno u koš. Svi su radosno skočili i zagrlili Tenu. Vrata su se otvorila i društvo je krenulo dalje.

Konačno su došli do tog velikog vodopada, a kada su došli dovoljno blizu primijetili su da iza njega postoji spilja. Kakvo otkriće! Blago je zasigurno unutra, pomislili su. Pojurili su oko vodopada i veselo dotrčali unutra, ali skamenili su se od straha kada su ispred sebe vidjeli golemog, strašnog zmaja. On ih je prvo svojim velikim očima promatrao nekoliko trenutaka, a zatim je progovorio: „Tko ste vi? Što radite ovdje?“
Anita je bojažljivo odgovorila: „Ja sam Anita. Moji prijatelji i ja tražimo gusarsko blago. Oprostite što Vam smetamo, gospodine zmaj, ali – znate li možda gdje bismo mogli pronaći to blago?“ Zmaj se namrštio i rekao: „Blago je moje! Tko ga pokuša uzeti, ja ga pojedem!“ Djeca su u glas povikala: „U redu, nećemo blago, idemo odavde!“ i otrčala van, a zmaj se zadovoljno nasmijao. Djeca su izjurila iz spilje koliko brzo su mogla, ali su zastala čim su došla ispred vodopada gdje ih zmaj više nije mogao vidjeti ni čuti.

Konačno su došli do tog velikog vodopada, a kada su došli dovoljno blizu primijetili su da iza njega postoji spilja. Kakvo otkriće! Blago je zasigurno unutra, pomislili su. Pojurili su oko vodopada i veselo dotrčali unutra, ali skamenili su se od straha kada su ispred sebe vidjeli golemog, strašnog zmaja. On ih je prvo svojim velikim očima promatrao nekoliko trenutaka, a zatim je progovorio: „Tko ste vi? Što radite ovdje?“
Anita je bojažljivo odgovorila: „Ja sam Anita. Moji prijatelji i ja tražimo gusarsko blago. Oprostite što Vam smetamo, gospodine zmaj, ali – znate li možda gdje bismo mogli pronaći to blago?“ Zmaj se namrštio i rekao: „Blago je moje! Tko ga pokuša uzeti, ja ga pojedem!“ Djeca su u glas povikala: „U redu, nećemo blago, idemo odavde!“ i otrčala van, a zmaj se zadovoljno nasmijao. Djeca su izjurila iz spilje koliko brzo su mogla, ali su zastala čim su došla ispred vodopada gdje ih zmaj više nije mogao vidjeti ni čuti.