Našička bajka- Pepeljuga

NAŠIČKA BAJKA-PEPELJUGA

POSLUŠAJ!
KLIK!

Jednom davno u Našicama, u zgradi Goldfinger, živio je čovjek po imenu Isidor Kršnjavi zajedno sa svojom kćeri i bolesnom ženom. Nakon nekog vremena žena se jako razboljela i umrla. Isidor se oženio drugom ženom koja je imala dvije kćeri. Žena i kćeri bijahu jako zlobne te su Isidorovu kćer tjerale raditi sve kućanske poslove. Zbog toga je prozvaše našičkom Pepeljugom.

Loading...

Loading...

Pepeljugin otac, Isidor, je bio profesor i često je morao putovati u Budimpeštu te je ona ostajala sama s maćehom i polusestrama. Tada je morala za njih spremati, kuhati, šivati haljine , češljati ih i raditi sve druge poslove. U svoje slobodno vrijeme posjećivala je majčin grob na kojem je uvijek gorko plakala.

Loading...

Jednog dana, u našičkom dvorcu, mladi grof Velimir Pejačević odlučio je napraviti bal na kojeg je pozvao sve djevojke.

Loading...

Loading...

Htio je pronaći djevojku koja bi mu mogla postati ženom. Pepeljugine sestre su se radovale balu jer su željele postati našičke grofice.

Pepeljuga nije mogla ići na bal jer nije imala što obući, dok je sestrama sašila haljine i lijepo ih morala urediti. Kad su sestre otišle na bal, Pepeljuga je otišla na majčin grob i gorko zaplakala. U tom trenu se pojavila ptica i bacila joj zlatnu odjeću te svilom i zlatom izvezene cipelice.

Pepeljuga je požurila na bal u dvorac u centar Našica. Nitko ju nije prepoznao, a maćeha i sestre su mislile kako sprema i uređuje kuću. Ptica, koja joj je dala zlatnu haljinu i cipele, ju je upozorila:
-Kad bude bila ponoć, čarolija će nestati, a ti moraš brzo požuriti kući!

Kad je grof Velimir ugledao Pepeljugu, obratio joj se:
-Ti si moja plesačica.
Tako su Velimir i Pepeljuga plesali cijelu noć i ludo se zabavljali, sve dok zvono nije počelo otkucavati ponoć. Pepeljuga se sjetila ptičjih riječi te je brzo potrčala niz stepenice dvorca.

Trčeći velikim parkom pokraj jezera i paviljona, pala je i izgubila cipelu. Velimir je odmah krenuo za njom, ali ju nije uspio uhvatiti, nego je pronašao njezinu cipelu.

Pronađenu cipelu je spremio i odmah sutradan krenuo u potragu za djevojkom kojoj će cipela odgovarati. Tražio je djevojku po cijelom našičkom kraju. Došao je i do kuće u kojoj je živjela Pepeljuga. Maćeha je, ne sluteći ništa, odmah pozvala svoje kćeri. Njima cipelica nije odgovarala. Kada su Velimir i njegove sluge htjele otići, Velimir je zastao i upitao:
-Imate li još djevojaka u kući?

Tada se na vratima pojavila Pepeljuga. Velimir joj je pokazao cipelicu koju je Pepeljuga odmah obula. Cipela joj je savršeno odgovarala. Ne čekajući ni sekunde, Velimir je poveo Pepeljugu u dvorac. Nakon nekoliko tjedana odlučili su se vjenčati u crkvi svetog Antuna Padovanskog.