12 princeza

DVANAEST PRINCEZA

Nekada davno živio je kralj s dvanaest prekrasnih kćeri, jednom ljepšom od druge. Prva princeza je imala sjajnu crnu kosu, druga plave oči poput nebeskog plavetnila, treća rumene usne poput zrele trešnje, četvrta obraze meke poput baršuna. Volio ih je sve redom te nije htio da im se bilo što loše dogodi u životu. Svake je večeri obilazio njihovu sobu, pobrojao jesu li sve u krevetu i otišao mirno spavati. Uvijek je bilo sve pod kontrolom.

Kralj je jednoga dana primijetio kako su njihove cipelice smještene pokraj kreveta dosta iznošene i razgažene, kao da princeze u njima odlaze svake večeri na ples. Pomislio je kako djevojke skrivaju neku tajnu, a njemu ju ne žele otkriti. Kada bi ih pitao što se događa s plesnim cipelama one bi se samo smijale.

Kraljeva zabrinutost je svakog dana bila sve veća pa je odlučio nešto poduzeti. Glasnici su obavijestili cijelo kraljevstvo kako je kralj odlučio nagraditi onoga tko otkrije taj veliki misterij oko iznošenih cipelica. Nakon toga su na dvor pristizali ljudi sa svakakvim idejama, ali pravu istinu nije nitko uspio otkriti.

Iz dana u dan je postajao sve više zabrinut jer mu nije bilo jasno kako se cipelice mogu preko noći istrošiti ako djevojke spavaju cijelu noć u svome krevetu, a kada ih upita jesu li negdje bile, one kažu kako su spavale cijelu noć u svojoj postelji koju su zajedno dijelile jer su obožavale razgovarati do kasno. Pitao se hoće li ikada saznati što se događa s njegovim princezama i njihovim cipelicama.

Jednog dana je jedan vojnik, koji se bio vraćao iz rata, sreo jednu ljubaznu gospođu dok je šetao kraljevstvom.
Rekao joj je kako je načuo da kralj nagrađuje onoga tko otkrije što se događa s cipelicama mladih princeza jer su svakoga dana sve više istrošene, a one mu ne žele otkriti tajnu.
Sa sobom nije imao ni novčića pa bi mu ta nagrada dobro došla s obzirom da je tek stigao s ratišta.

Gospođa ga je upozorila kako nitko do sada nije uspio otkriti tajnu koju skrivaju princeze pa mu se ponudila dati čarobni kaput od kojeg će postati nevidljiv. Mladić je bio presretan i zahvalio se gospođi na pomoći. Uz to mu je gospođa pokazala put do kraljevske palače.

Kada je vojnik stigao do palače kralj mu je ponudio udoban smještaj u nadi kako će mladić otkriti tajnu. Vojnik je razmišljao što napraviti s čarobnim kaputom, pa je odlučio obući ga kada svi u palači krenu na počinak. Kada su svi usnuli došuljao se do sobe gdje su bile smještene princeze i imao što vidjeti.

Princeze su ispod kreveta u svojoj sobi imale tajni prolaz kojim su se uputile u nepoznato obučene u raskošne haljine i plesne cipelice. Najmlađa princeza je rekla sestrama kako ima osjećaj da ih netko promatra, ali one su rekle da neka požuri i ne obazire se na zvukove. Ona je potrčala za njima i dugačkim stepenicama se spustila kroz tajni prolaz.

Vojnik je nakon nekoliko trenutaka krenuo za njima kroz tajni prolaz i stigao do čudesne šume u kojoj su drveća bila od srebra, a lišće je svjetlucalo čarobnim sjajem te princezama obasjavalo stazu kojom su hodale. On je za svaki slučaj ubrao jedan sjajni listić i čim je to učinio najmlađa princeza je zastala i pitala tko to tamo hoda. Sestre su je opet požurivale i rekle da sve umišlja.

I princeze i vojnik su dalje koračali šumom sve dok nisu stigli do sljedeće šume u kojoj su stabla bila zlatna, a zatim do šume u kojoj su stabla bila od dijamanata. U svakoj šumi je vojnik otrgnuo po jedan listić, a najmlađa princeza je i dalje bila uvjerena kako ih netko slijedi, ali sestre ju nisu htjele poslušati već su koračale dalje prema odredištu.