Book Creator

Četiri godišnja doba

by Marica Jurec

Pages 2 and 3 of 20

ČETIRI
GODIŠNJA DOBA
slavenska bajka
Loading...
Godišnja doba uvijek dolaze jedno za drugim, istim slijedom pa se nikada nije dogodilo da bi ijedno pristiglo prije svog reda.
Ipak, u nekom je dalekom planinskom kraju jedna mala djevojčica vidjela sva četiri godišnja doba na okupu.
Evo kako se
to dogodilo. 
Loading...
Loading...
U malom selu podno planine živjela je zločesta žena s kćerkom i pokćerkom. Prema svojoj kćeri odnosila se uvijek lijepo, u svemu joj je ugađala, ali pokćerku nije voljela. 
Kćerka je bila slična majci, vrlo zlobne naravi, a zbog stalnog ugađanja sasvim se ulijenila. Po cijele je dane ležala na mekim jastucima i jela slatkiše. 
Loading...
Njih dvije tjerale su pokćerku da obavlja sve poslove u kući i oko kuće. Jadna djevojčica morala je ustajati vrlo rano kako bi sve stigla obaviti: donijeti vodu iz udaljenog bunara, okopati vrt, pospremiti kuću, oprati rublje u potoku, u šumi skupiti drva za ogrjev, skuhati obilan ručak za maćehu i njezinu kćerku i još svašta.
I nikada im nije mogla posve ugoditi, maćeha i kćerka uvijek su bile nezadovoljne. 
Kada se dogodilo čudo o kojem pripovijeda ova bajka, bila je zima. Zima je te godine bila vrlo oštra, hladna, olujna i snježna. Snijeg je bio napadao sve do prozora i nitko ga nije ni pokušavao očistiti. 
Jedne takve vrlo hladne večeri, zla je maćeha ustala iz toplog kreveta, pogledala kroz prozor i rekla pokćerki: 
- Sutra je tvojoj sestri rođendan. Uzmi košaru iza peći, zaputi se smjesta u šumu i donesi joj ljubičice. I da se ni slučajno nisi vratila bez cvijeća, je li jasno?! 
- Pa kako da sad odem u šumu usred bure? – reče djevojčica. - U šumi je sad tako mračno i sve je puno snijega.
Osim toga, zima je, u šumi sad nema nikakvog cvijeća. Ljubičice niču tek u proljeće. 
A maćehina kćerka joj na to odgovori: 
- Ne zanima me, hoću ljubičice za rođendan, da ih upletem u kosu. Da se nisi vratila bez njih! Smjesta da si krenula! 
Djevojčica je u suzama odjenula svoj tanki kaputić i s košarom izišla kroz vrata. Jedva se probijala kroz visoki snijeg, a snažni naleti ledenog vjetra doslovce su trgale kaput s nje. 
Iznenada u daljini, između stabala, primijeti tračak svjetla. Kako mu se približavala, svjetlo je postajalo sve veće i blještavije. Osjetila je toplinu i miris dima. Nasred proplanka gorjela je ogromna vatra čiji su vrhovi dodirivali crno nebo. Oko vatre su na krupnim kamenima sjedili dva muškarca i dvije žene različite starosti, u raskošnim odijelima, i tiho razgovarali.
Djevojčica ih je izbrojila točno četiri.
PrevNext