Pogledaj moju znacku i reci tko sam

100. rođendan naše škole!

Škola za medicinske sestre Mlinarska prva je škola za medicinske sestre u Hrvatskoj. Osnovana je u siječnju 1921. godine na poticaj dr. Vladimira Ćepulića. Njezin osnutak podržao je i dr. Andrija Štampar. Škola je osnovana s ciljem da buduće sestre pomoćnice budu sudionici u razvoju preventivne i socijalne medicine na početku 20. stoljeća.
Ove godine naša škola slavi 100. godišnjicu svoga postojanja. Na tom tragu odlučili smo, hodom kroz povijest, obilježiti tu važnu obljetnicu. Istraživali smo zdravstvene i socijalne uvjete na početku stoljeća u Hrvatskoj koji su bili poticaj za osnutak škole.
Medicinske sestre su završetkom školovanja dobivale sestrinsku značku. Istražili smo kako su izgledale sestrinske značke i koja je bila njihova uloga i značenje. Sestrinska značka je, uz uniformu, simbol po kojemu se medicinske sestre mogu prepoznati.
Značke su dodjeljivane sve do 90-ih godina prošlog stoljeća.
Kako bismo obilježili 100-ti rođendan škole predložili smo izgled značke koja će se uručiti ovogodišnjim maturantima.
Prihvaćanjem značke na kraju svog srednjoškolskog obrazovanja maturanti će simbolički prihvatiti i svoje profesionalne dužnosti.

Bruno Skušić i Robert Stjepić

POSJET MUZEJU GRADA ZAGREBA

Slika 1. Učenici u posjetu Muzeju grada Zagreba

Posjetili smo Muzej grada Zagreba kako bi učenici jasnije razumjeli socijalno-zdravstvene prilike s početka stoljeća koje su oblikovale tadašnji pristup u zbrinjavanju populacije. Prilikom obilaska je stavljen naglasak na razdoblje između dva svjetska rata, a upoznali smo se i sa Zbirkom plaketa, medalja i značaka.

Dora Kuharić

Slika 2. Obilazak Muzeja grada Zagreba

POVIJEST SESTRINSTVA U HRVATSKOJ

Srednji vijek je bio obilježen epidemijama kojima su bila izložena velika trgovačka središta, a širenju zaraze pridonosili su i loši higijenski uvjeti.
U takvim prilikama smrtnost je bila izrazito velika.
U Hrvatskoj je prva bolnica naziva Hospitale magnum, otvorena 1377. godine u Dubrovniku. Iste godine je otvorena i prva karantena koja se u početku nazivala trentina. Dubrovačke vlasti su odredile da sva roba i posada koja dolazi u grad mora provesti 30 dana na otocima pred dubrovačkom lukom. Poslije je izolacija produljena na 40 dana, pa je tek tada uveden naziv karantena.

Prva katolička bolnica na prostoru Zagreba otvorena je 1357. godine. Imala je 15 kreveta i primala samo siromašne. U njoj su za pacijente skrbile priučene časne sestre, čiji se rad temeljio na pružanju utjehe i milosrđu.

Slika 3. Lazareti u Dubrovniku- najstarija karantena na svijetu
Izvor: Turistička zajednica grada Dubrovnika http://www.tzdubrovnik.hr/get/znamenitosti/
78235/lazareti_najstarija_karantena_na_svijetu.html

U sjeverozapadnim krajevima Hrvatske najznačajnije središte je bio grad Varaždin. Prema predaji, vitezovi iz reda ivanovaca su u 18. stoljeću izgradili prvi hospital, a služio je samo kao svratište za nemoćne i bolesne.
U hospitalu su sestre milosrdnice Družbe sv. Vinka Paulskog brinule za bolesne i siromašne od 1905. do 1920. godine.

Marija Terezija carica Habsburške Monarhije 1770. godine donosi prvi Zakon o javnom zdravstvu koji se morao primjenjivati u svim habsburškim zemljama. Tim zakonom uređeno je funkcioniranje javnog zdravstva i navedena je razina edukacije za obavljanje pojedinih poslova. U Zakonu se prvi put spominju sestre i potreba za njihovim obrazovanjem.

Zagrebački biskup Juraj Haulik 1845. godine pozvao je sestre milosrdnice iz Tirolske provincije s Kućom maticom u Zamusu. One u Zagreb stižu 5. rujna 1845. godine kako bi preuzele rad u zagrebačkim školama koje su bile pod crkvenom upravom. Te izvrsne edukatorice i kvalitetne bolničarke trebale su preuzeti i rad u bolnicama koje je tek trebalo osnovati.
Svoj rad u bolnicama sestre su započele već 1846. godine, kada je u jednom krilu zagrebačkog samostana otvorena mala ženska bolnica s 12 kreveta.

Iako je početkom 20. stoljeća sestrinstvo u svijetu već bilo priznato, na području Hrvatske, koja je bila sastavni dio Austro-Ugarske, situacija je bila znatno lošija. Razlog tomu bilo je političko, socijalno i ekonomsko stanje u kojem se zemlja tada nalazila.

Slika 4. Uniforma sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog
Izvor: Vračić B. Kovačić A Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog s kućom maticom u Zagrebu 1845. – 1995. 1. Kuća matica, Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zagrebu, Zagreb, 1996. str. 78

Da bi se stalo na kraj velikom mortalitetu dojenčadi i male djece, na inicijativu dr. Žige Švarca, u Zagrebu je 1907. otvoren Gradski dječji ambulatorij. Pod zaštitu i nadzor ambulatorija potpadala su: sva izvanbračna djeca do šeste godine, djeca rođena u braku za koju se roditelji iz bilo kojih razloga nisu mogli brinuti, djeca prije školske dobi i djeca koja su boravila u hraniteljskim obiteljima. Hraniteljske obitelji dobivale su novčanu naknadu za brigu o djeci. Dječji ambulatorij imao je veliki problem u pronalaženju civilnog osoblja za rad. U to vrijeme se smatralo da je njega pacijenta neprimjeren posao za žene iz viših društvenih slojeva. Zbog toga su se njegom pacijenata izvan crkvenih ustanova bavile žene iz najnižih društvenih slojeva, koje nisu imale znanja o higijeni, medicini i socijalnom radu. Bilo im je teško razumjeti socijalnu medicinu jer nisu uočavale poveznicu između socijalnog, ekonomskog i društvenog položaja čovjeka i pojave bolesti.

Nakon Prvog svjetskog rata zbog teških socijalnih i ekonomskih prilika u Hrvatskoj se pojavila tuberkuloza. Za organizaciju antituberkulozne zaštite bio je zadužen dr. Vladimir Ćepulić. On je smatrao da je za uspješnu borbu protiv tuberkuloze potrebno osnovati školu koja će osposobljavati osoblje za rad u dispanzerima.

Slika 5. Nastambe u barakama iza Gimnazije u Klaićevoj ulici, 1924.
Izvor: Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU-a, inv. br. HMMF-4623, Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/365529

Sara Kolić i Mislav Tatović

Literatura:
1. Demarin, K. Povijest medicine i sestrinstva s osnovama medicinske etike: priručnik za učenike. Zagreb: Školska knjiga; 1984.
2. Kalauz, S. Sestrinska profesija u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma. Zagreb: Pergamena: Hrvatska komora medicinskih sestara, 2011.
3. Horvat K. Zdravstveno-socijalne ustanove na Trešnjevci - povijest
Dostupno na: https://mapiranjetresnjevke.com/kvartovi/stara-tresnjevka/zdravstveno-socijalne-ustanove-na-tresnjevci-povijest/
4. Fatović-Ferenčić S, Brkić Midžić S. Tuberkuloza i naličje grada: fotografije zagrebačke stambene bijede iz zbirke Vladimira Ćepulića. Liječnički vjesnik . 2020:142(11-12);420-9.

OSNUTAK ŠKOLE ZA SESTRE POMOĆNICE U ZAGREBU

Nakon Prvog svjetskog rata, 1920-ih godina Zdravstvena organizacija Lige naroda pokrenula je socijalne i preventivne akcije koje su bile potaknute javnozdravstvenim problemima urbanih cjelina i ruralnih područja.
Medicinske sestre su se dobro uklopile u potrebe tadašnjeg zdravstvenog sustava. Izašle su iz institucija i krenule na teren gdje su ljudi radili i živjeli.

Pojava tuberkuloze uzrokovala je otvaranje antituberkuloznih dispanzera po uzoru na Francusku. U Francuskoj je za rad u dispanzeru liječnik Callmete u početku zaposlio muškarce, ali se s vremenom pokazalo da su za taj posao bolje žene koje mogu uspostaviti bolji odnos s ljudima kojima treba pomoći. Te žene su zvali sestre pomoćnice.

Kada je 1920. godine u sjevernom dijelu Hrvatske započela akcija suzbijanja tuberkuloze, za čiju je organizaciju bio odgovoran dr. Vladimir Ćepulić, za taj rad nedostajalo je educiranog osoblja.

Slika 6. Prva zdravstvena pomoćnica u Hrvatskoj osnovana u Šestinama 1923. godine.
Izvor: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - Odsjek za povijest medicinski znanosti https://bib.irb.hr/datoteka/695137.Od_drave_do_
javnosti_katalog.pdf

Vladimir Ćepulić smatrao je da će se rad na tom polju uspješnije razvijati ako se provodi sa stručno obrazovanim osobljem, za što je bilo potrebno osnivanje škole. Njegovu ideju o osnivanju škole za sestre pomoćnice podržao je i tadašnji načelnik u Ministarstvu zdravlja, dr. Andrija Štampar.

Andrija Štampar je dobro poznavao zdravstvene prilike u zemlji i najveću je pažnju obratio na zdravstvene probleme i bolesti koje su zahvaćale velike skupine ljudi. Shvaćao je da nije moguće razvijati dispanzersku i patronažnu službu i graditi modernu zdravstvenu zaštitu bez kvalitetno obrazovanih medicinskih sestara.
Zdravstvenom odsjeku za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje je u studenom 1920. godine predložen nacrt za osnivanje Škole za sestre pomoćnice u Zagrebu. Škola započinje s radom 15. siječnja 1921. godine. U školu je upisano 40 učenica, od čega 10 civilnih, 16 iz reda Sv. Vinka Pulskog i 14 iz reda Sv. Križa. Prva sestra nadstojnica u školi bila je Jelka pl. Labaš Blaškovečki, koja je do tada radila u Rudolfinerhausu u Beču.

Slika 7. Škola za sestre pomoćnice
Izvor: Škola narodnog zdravlja dr. Andrija Štampar

Prva generacija polaznica Škole za sestre pomoćnice upisana je s ciljem osposobljavanja za rad na suzbijanju tuberkuloze. Budući da su časne sestre uglavnom radile u bolnicama uvedeno je i bolničko usmjerenje.

Prve godine škola traje jednu godinu. Već sljedeće godine školovanje je produženo na godinu i pol, a treće na dvije godine. Poslije položenog državnog ispita polaznice su dobile diplomu sestre-pomoćnice socijalno-medicinskog smjera ili sestre bolničarke.
Prve diplomirane sestre pomoćnice radile su u antituberkuloznim dispanzerima, školskoj poliklinici i dječjem ambulatoriju, a od 1928. godine i u Bolnici za zarazne bolesti u Zagrebu.

Andrija Štampar je, uočivši higijenske probleme u ruralnim područjima, osnovao zdravstvene jedinice kojima je bio cilj zdravstveno prosvjećivanje ljudi i suzbijanje i sprečavanje bolesti. Time su medicinske sestre postale prve zdravstvene učiteljice naroda i uvelike im je proširen djelokrug rada.

Slika 8. Prva generacija diplomiranih sestra pomoćnica, 1922. godine
Izvor: Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar

Barbara Ozimec i Leonardo Kukor

Literatura:
1. Hofgräff D, Franković S. Osnutak Škole za sestre pomoćnice u Zagrebu 1921.–1922. Arh. vjesn. 2017;60:165–84
2. Hofgräff D, Fatović-Ferenčić S. Od države do javnosti: Tuberkuloza u fondovima Hrvatskog državnog arhiva i Odsjeka za povijest medicinskih znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2014 (Monografski katalog izložbe)
3. Kalauz S. Sestrinska profesija u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma. Zagreb: Pergamena: Hrvatska komora medicinskih sestara, 2011.
4. Ajduković M, Branica V. Počeci socijalnog rada u Hrvatskoj između dva svjetska rata. Ljetopis socijalnog rada. 2006;13(1):29-45.

SESTRINSKE UNIFORME U HRVATSKOJ

Prve uniforme sestara pomoćnica svojim dizajnom podsjećale su na uniforme koje su nosile časne sestre. Naročito se to odnosilo na pokrivalo za glavu.
Službenu sestrinsku uniformu Ministarstvo je propisalo 1928. godine.

Ogrtač - tamnoplave boje, ispod koljena, znak crvenog križa s lijeve strane.
Pelerina - za rad vani s istim karakteristikama kao i ogrtač.
Šešir - tamnoplave boje, ljeti od slame, s prednje strane je imao znak crvenog križa.
Cipele - crne ili bijele boje s niskom petom.
Čarape - crne za rad vani, a za unutra su bile propisane i bijele, ne smiju biti od svile.
Torba - više pretinaca s kratkim remenom za grad, a s dugačkim remenom za selo.
Haljina za rad vani - propisana s istim karakteristikama kao i pelerina.
Haljina za rad unutra - s istim karakteristikama kao i haljina za rad vani, ali samo svijetlomodre boje.
Mala pregača - bijele boje koja se na leđima sastavljala i s prednje strane vezala.
Velika pregača - od čvrstog platna, bijele boje, različitih oblika
Kapica - samo za rad unutar ustanova.

Kao simbol prepoznatljivosti, sestre pomoćnice nosile su značku škole na dijelu haljine gdje se spajaju dva dijela kragne.

Slika 9. Sestre pomoćnice s pokrivalima za glavu koja su nalik na pokrivala časnih sestara
Izvor: Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar