Slikovnica učenika razredne nastave OŠ don Mihovila Pavlinovića povodom Dana oca Ante Gabrića

Životni put oca Ante Gabrića

Otac Ante 1938. godine roditeljima najavljuje svoj odlazak u Indiju. Tada se oprašta od roditelja, rodnoga grada i kreće na svoj misionarski put u Indiju.

Nakon pedeset godina misija, neumornog rada svetoga čovjeka od Neretve do Bengalije, 20. listopada 1988. godine Isus ga poziva k sebi. Pokopan je pod palmom u Maria Polliju, blizu crkve koju je sagradio i blizu špilje Majke Božje. Obukli su ga u bijelu reverendu, a s njim je, po njegovoj želji, u grob stavljena je gruda neretvanske zemlje i bočica Jadranskoga mora.

Prva misijska postaja oca Ante bila je Bošonti gdje je činio mnoga dobra djela: gradio kuće,

Ispred župne crkve sv. Ilije u Metkoviću je 21. listopada 1990. godine otkriven spomenik ocu Anti Gabriću. Na otvorenju tadašnji župnik fra Mirko Buljac istaknuo je: "...kip je ukorijenjen u zemlju ispred crkve u kojoj je otac Ante kršten, bez postolja, mršav i napet u gandijevskom stilu." U Pastoralnom centru oca Ante Gabrića u crkvi sv. Nikole možemo pogledati stalnu izložbu fotografija Sveti Ante Neretvanski.

Otac Ante je cijeli svoj život svima nesebično davao ljubav i slijedio Božje riječi. I to je jedina istina i ispravni životni put.

Od malih nogu odgajan je u vjeri i ljubavi. Ranojutarnja molitva, molitva prije jela i zajednička večernja krunica u obiteljskoj kući ostali su mu u lijepom sjećanju.

Otac Ante Gabrić bio je isusovac i misionar. Rođen je u Metkoviću 28. veljače 1915. godine kao osmo dijete u obitelji Petra i Katarine Gabrić.

OŠ DON MIHOVILA PAVLINOVIĆA METKOVIĆ 2022.

Rano je postao ministrant. To je bio početak njegova puta k oltaru. Potaknut dobrim djelima svoga župnika, odlučio je postati svećenikom. Oduševile su ga zanimljive priče o djelovanju misionara u dalekim zemljama i u njemu se javila želja da postane isusovac. Odlazi u Travnik na školovanje gdje mu se javlja želja za odlaskom u misije.

hranio gladne. Još je mnogo toga otac Ante činio: popravljao i gradio crkve, samostane, kapelice, škole, bolnice, brinuo se o svima kojima je pomoć bila potrebna.

U Indiji se zaređuje za svećenika, boravi u Moropaiju i Ranchiju te Bošontiju. Za indijski narod rekao je: " To mi je, iza hrvatskog naroda, najdraži narod na svijetu."

Bio je prepoznatljiv po svome legendarnom biciklu koji je dobio na poklon. To mu je bilo omiljeno prijevozno sredstvo. Zbog uskih putova, nasipa, neasfaltiranih cesta, često je svoj bicikl nosio na ramenima dok bi prolazio kroz blato.

Otac Ante susreo se s papom Ivanom Pavlom u Rimu 2. lipnja 1986. godine.

Majka Terezija također je otišla u Indiju kao misionarka te s ocem Antom jako dobro surađivala. Oboje su bili poznati po zadivljujućoj brizi za ljude, bez obzira na vjeru. 1978. godine zajedno su posjetili Antinu domovinu i Metković. Iako je samo pet puta posjetio domovinu, njegove misli uvijek su bile uz njegov rodni grad, narod i domovinu.

"Isus ima za tebe svjetlo za svaku sjenu, plan za svako srce, ključ za svaki problem, melem za svaku bolest."

U AKTIVNOSTIMA SUDJELOVALI UČENICI RAZREDNE NASTAVE Patricija Marušić, 2. r. PŠ Prud Toma Vuletić, 3. r. PŠ Prud Martina Vekić, 3.a Anamarija Volarević, 3.a Paola Ćelić, 3.a Mia Bebić, 3.a Leonie Sarvaš, 4.b Mirjam Škegro, 4.b Maja Marević, 4.b Hana Durmić, 4.b UČITELJICE RAZREDNE NASTAVE Antonija Klobučić, Ružica Pažin, Vera Jelčić, Nikolina Doko, Suzana Bubalo KNJIŽNIČARKA Katica Salacan AKTIVNOSTI KOORDINIRALA Sandra Krstičević, učiteljica razredne nastave

Mirta Kežić, 4.a Klara Kežić, 4.a Josip Talajić, 4.a Lana Marčić, 4.c Vana Bebić, 4.c

Jako je volio djecu i za njih je najviše učinio. Gradio im je prihvatilišta, liječio ih, odijevao, obuvao, otvarao škole, radionice, držao im vjeronauk. Hranio je preko 22 600 djece, darivao ih slatkišima. Kao pravi Neretvanin učio ih plesti vrše i loviti ribu.

1915. - 1988. godine

Name

Safari may block some audio or video from playing automatically and ‘read to me’ will skip these. You can configure this in Safari’s preferences.